Slovenija je odlična reprezentacija. Uroš Zorman je ulovio pravac. Lani na Euru igrali su zapaženu ulogu, u Parizu došli do polufinala Olimpijskih igara. Jedna jako dobra selekcija s nešto promjena, ali sa sustavom u kojem se jasno zna tko što radi.

Neki dan dobili su Katar u Kopru 38:30. Zabili su Vujovićevom sastavu 38 komada, pokazali da su momčad kada su skočili na Carola kada je ovaj pokušao pogoditi Janca. I koliko god nebitno, taj detalj jednako je važan kao i pobjeda protiv jakog dobrog protivnika.

Dakle, u odnosu na OI nema Gabera i Bombača. Usudit ćemo se reći da više fali Gaber zbog obrane, ali i igre u oba smjera, makar je Bombač bio duša te momčadi. Ali na sredini se vratio nakon ozljede super talentirani Makuc, tu je ponovo Ovniček, to su igrači Barce i Nantesa i tu priča staje.

Osnova sredina obrane su Blagotišek i Mačkovšek. Tu kao treći fali Gaber i uspje li Zorman to riješiti, bit će jako opasni. Na golu su s obranom dobro uigrani Ferlin i Lesjak. Tu je nekoliko top klasa. Makuca na sredini smo spomenuli, ali imaju i Vlaha i Blaža Janca i to ih čini posebnijima. To je klasa plus. Na lijevom krilu dobili su uz Kodrina i Slatineka Jovičića koji je njihov najefikasniji igrač trenutno. Desno nema Marguča, ali ima Novaka koji igra Bundesligu, a tu je Janc koji može i na krilo i na vanjskog. Tu trojku desno popunjava Cehte već dugo dio sustava. Sredinu s Makucom, Zarabecom, Ovničekom i Mitjom Jancom smo već ocijenili kao najbogatiji dio sastava. Lijevo na beku Mačkovšeku će pomoći ‘naš‘ Kavčić i Henigman.Tko će najviše pomoći obrani, Horžen ili Suholežnik odlučuje Zorman, a ne smijemo preskočiti ni Kljuna ljevaka koji igra u Balatonfuredu.

Kako Slovenija izgleda na ovom SP? Obrana 6-0 sa Mačkovšekom i Blagotinšekom u glavnim rolama. Iza njih na golu Ferlin ili Lesjak. Napadački s dosta rotacija. Na lijevom krilu Kodrin ili Jovičić, na desnom Janc ili Novak. Janc često ide na desnog vanjskog, posebno nakon ozljede Cehtea kada su ostali samo s mladim Kljunom.

Sredina Makuc, normabel njihove igre Zarabec, bio je do ozljede i Ovniček. Lijevo Mačkovšek ako ga ne umori obrana i Vlah. Na crti napadački Horžen i Kavčić koji je treći u sredini obrane uz Mačkovšeka i Blagotinšeka. Skraćena obrambena širina dosta utječe i na napad, no to je problem s kojim se nose već dugo, kojeg kao u Parizu nekad savršeno uspiju riješiti, ali nekad baš i ne.

Slovenija ovdje nije uspjela nastaviti putem iz Pariza. Jako im je nedostajao Matej Gaber. Izgubili su od Islanda i Egipta i s tim sve šanse za prolaz u četvrtfinale. Ostali su i bez Ovničeka koji se ozlijedio, prije toga bez Cehtea, jednostavno nije to bilo njihovo natjecanje makar su tu doma u susjedstvu to žarko željeli. No, to je tako.

Uzeli su nam srce tri puta

Hrvatska i Slovenija su susjedi i mnogo su puta igrali prijateljske utakmice, a na velikoj sceni odigrali su deset utakmica, od kojih se pet ističe. Prva je bila kada su nas na našem Euru izbacili sa OI u Sydneyu. Druga je bila polufinale Eura 2004. kada je slavila Slovenija, treća 2013. na SP kada je Hrvatska odnijela broncu, četvrta 2017. u Francuskoj na SP kada je broncu odnijela Slovenija i peta prije nekoliko mjeseci kada su nas pobijedili na OI u Parizu u skupini, što nas je koštalo drugog kruga. Bolje se ne prisjećati 2000, 2004, 2017 i 2024, jer i dan danas to izaziva nelagodu, zbog koje bismo rekli ne najbolji već i naopasniji susjed.

Posljednja službena utakmica bila je 2017. za broncu na SP u Francuskoj, a kasnije smo odigrali samo još jednu takvu sličnu na MI u Tarragoni ‘18 kada smo pobijedili 17:16. Često igramo na Croatia Cupu uoči velikih natjecanja, lani smo ih dobili, a godinu prije toga u Novigradu 34:31, a oni nas u celjskom Zlatorogu sa 26:33.