Već 20 godina hrvatske rukometna reprezentacija ne može se zamisliti bez bar jednoga Ljubušaka, igrača kojeg je iznjedrio tamošnji rukometni klub Izviđač.

Lijepa priča zakotrljala se sad već daleke 2005. godine kada je dres hrvatske reprezentacije odjenuo Denis Buntić (1982. godište) i iste godine osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Tunisu. Ukupno je Buntić s Hrvatskom osvojio dva srebra na na SP, dva srebra na EP i broncu na Olimpijskim igrama u Lindonu 2012.

Sljedeći je bio vratar Mirko Alilović (1985. godište) koji je za Hrvatsku počeo braniti 2008. i punih deset godiaa bio među vratnicama Hrvatske. Osvojio je s Hrvatskom broncu na OI u Londonu, na SP srebro i broncu, na EP dva srebra i dvije bronce. Onda je stigao snažni Željko Musa (1986. godine) koji ima broncu sa SPa te dva srebra i broncu s Eura.

Veliko iskustvo za Diana

Sljedeći Ljubušak u hrvatskoj reprezentaciji bio je Marko Matić (1988. godište), dugogodišnji kapetan Izviđača koji se koji se okitio srebrom na Mediteranskim igrama 2013. godine. I ona su na red došli novi klinci naraštaj u kojem su briljirali Matej Hrstić (1996. godište), David Mandić (1997. godište) i Josip Šarac (1998. godište) koji su osvojili srebro na Euru 2020.

Karijeru, a i kontunuitet igranja u reprezentaciji kod njih trojice na žalost obilježile su ozljede. David Mandić vratio se na ovo Svjetsko prvenstvo. Protiv reprezentacije Islanda pokazao je kakvu obranu igra, unatoč bolovima. Sa Slovenijom je stigla nova ozljeda i definitivni kraj na turniru u Zagrebu. No, ostat će u Areni sa srcem uz svoje suigrače, kao i stotine Ljubušaka koji su jučer pohrlili prema hrvatskoj metropoli.

RONALD GORSIC Cropix

Na tribinama je bio i vratar Matej Mandić (2002. godište) koji Svjetsko prvenstvo propušta zbog već poznatog izgreda Miloša Kosa u svlačionici Zagreba. Na terenu je zato bio Ivano Pavlović (2003. godište) koji je opravdao poziv u reprezentaciju pravo sjajnom izvedbom na srednjem vanjskom protiv Slovenije.

I tu nije kralj. U ljubuškoj rukometnoj lampi ima još špirita. Diano Neris Ćeško već je osjetio kako je biti u reprezentaciji Hrvatske. Izbornik Dagur Sigurdsson već ga je zvao na pripreme uoči ovoga Svjetskog prvenstva. On je danas ono što je dojučer bio Ivano Pavlović, nositelj igre Izviđača u borbi za 11. naslov prvaka BiH.

- Bio sam na pripremama reprezentacije sve do utakmice s Egiptom. Za mene je to kao igrača bilo veliko iskustvo, osjetio sam kako se sve odvija na velikoj rukometnoj pozornici. Vido sam kako igraju reprezentativci, kako razmišljaju, puno sam toga naučio i što je najvažnije stekao sam nove prijatelje. Sjajni su to dečki, lijepo su me primili i nadam se da ih nisam razočarao. Za mene je Svjetsko prvenstvo bio neopisiv doživljaj. Igrače koje sam gledao samo na televiziji sad sam sreo na treninzima i gledati ih uživo kako igraju - priča Diano Ćeško koji sve već vratio klupskim obvezama, brzo se uklopio u pripreme Izviđača Agrama za proljetnu sezonu.

Svi smo pod dojmom SP

Ljubušaci su ponosni na svoje reprezentativce. Vjeruju da će Ćeško nastaviti uspješni niz svoj prethodnika. A u to je uvjeren i aktualni trener Izviđača Ivan Džolić koji je Matea Mandića, Ivana Pavlovića i Diana Ćešku godinama trenirao u mlađim uzrastima Izviđača, bio i pomoćnik Toniju Čolini koji ih je prošlih sezona izbrusio do statusa reprezentativaca.

- Svi smo pod dojmom Svjetskog prvenstva. Izuzetno mi je drago zbog Ivana Pavlovića koji je pomalo neočekivano dobio veliku ulogu zbog ozljeda Duvnjaka i Cindrić, te da je na utakmici protiv Slovenije pokazao veliku hrabrost kad je u trenucima velikog zaostatka zabio tri jako važna pogotka i dao svoj doprinos pobjedi. Dvojica Mandića imali su pehove s ozljedama. Znamo što se Mateju dogodilo. Uvjeren sam da bio super tandem s Kuzmanovićem. Davida na žalost često prate pehovi. Eto poslije odlične utakmice s Islandom, protiv Slovenije na njegovu žalost i žalost Hrvatske i svih nas ozlijedio je šaku i morat će na operaciju.
Desna ruka Ivanu Džoliću u prvoj momčadi Izviđača Agrama od ljetos je Milan Tolić, čovjek koji je u klubu svojedbno bio s Mirkom Alilovićem i Marinkom Šegom, dok je nakon vratarske karijere postao trener za rad s vratarima. O neprekidnom nizu Ljubušaka u hrvatskoj reprezentaciji Toić kaže:

- U tome je u prvo redu zasluga talenta igrača, ali ne smije se zaboraviti ni uloga trenera koji su vjerovali u njih i pravilno ih usmjeravali i izgrađivali i kao igrače i kao ljude. Od početnih koraka ovdje u Ljubuškom igrači imaju dobre trenere. Kad dođu do reprezentacije proradi kod njih ovaj hercegovački inat, prorade geni kameni Ljubušaka i za klub, posebno za reprezentaciju Hrvatske.

RADOVAN STOKLASA/TASR/PROFIMEDIA Radovan Stoklasa/tasr/profimedia

Dolaze nam mladi igrači

O vratarima Tolić ima samo birane riječi. Njegov Izviđač dao je Hrvatskoj jučer Mirka Alilovića i Marina Šegu koji je iz susjednog Međugorja, ali je branio za Izviđač, dok je danas u ženskoj ekipi čuvarica tradicije njegova kćerka Lucija koja kao pretkadetkinja već igra za prve ekipu, te Mateja Mandića.

- Branio sam s Alilovićem i Šegom, dok sam Mandića trenirao. Različiti su tipovi vratara, od kojih svaki ima svoj stil. Meni je Matej Mandić najdraži jer je izuzetno “jaka glava”, što se rijetko susreće. Znaju to svi treneri koji rade s njim, u Zagrebu i reprezentaciji. Uvjeren sam da je pred njim velika karijera - kaže Milan Tolić, uz dodatak:

- Dolaze nam mladi igrači, prije svih na mjestu vratara. Kuzma i Manda pokazali su da su vratari najčvršća karika reprezentacije. To Hrvatska nikad nije imala. Uz naše Pavlovića i Ćešku ima tu puno mladih igrača koji se potvrđuju, poput Glavaša ili Maraša i ostalih. Hrvatsku čeka s njima svijetla budućnost.

Ovih kišovitih dana u Ljubuškom glavna tema samo je rukomet. U gradu rukometa tako je cijelu godinu ili godinama. Ljubuška rukometna priča traje od 1956. Tako kaže i klupska monografija Izviđača na 500 stranica koju je posložio kroničara ljubuškog sporta Nikica Šiljeg, aktualni direktor Izviđača koji se kao i njegovi sugrađani raduje uspjesima svog kluba, ali i reprezentacije Hrvatske. Najsretniji je što svaki dan vidi sve više curica i momčića koji u školu i dvorani svaki dan nose i rukometnu loptu. Tako je to u gradu podno tvrđave hercega Stjepana, u gradu gange, maslina i vina i gradu dobrog rukometa.