‘Mi se fino dižemo u formi. Hrvatska? Vidio sam kako ‘letite‘ po terenu, a žao mi je Duvnjaka...‘

Pune je već tri godine stanovnikom hrvatske metropole. Za dva dana će se baš navršiti točno tri zime od kako je potpisao za Zagreb. Lijevi vanjski, Aleks Kavčič toliko je već dugo ovdje da je u govoru teško i primijetiti da mu hrvatski nije materinji jezik. Jasno, i sada je ovdje, dakako i u Areni, ali na tribinama. Alek je naime bio na širem popisu slovenske vrste, prošao je pripreme, ali je ostao izvan 18 igrača koji su prijavljeni za sam turnir. No, to jasno da ne mijenja bitnije na stvari. Aleks je svaki dan uz svoju "reprezentancu", suigrače, a s tribina ih glasno bodri. Nakon prva dva sraza, kao i svi Slovenci, imao je itekakvih razloga za zadovoljstvo. Jest, u redu, suparnici su se zvali Kuba i Zelenortsko otočje, ali kao da su naši bili znatno bolji. Mislimo na Bahrein i Argentinu. U ponedjeljak Slovencima slijedi Island. To je već druga priča.

- Zasad je stvarno sve u redu. Imamo sistem, imamo igru, a to je najvažnije. Ujedno, polako dolazimo do forme što će nam puno značiti za utakmice koje slijede, protiv boljih momčadi. Mislim tu prvo na Island koji nam je sljedeći, a onda ćemo se družiti u istoj skupini s Hrvatskom i Egiptom, ne - zbori Aleks Kavčič.

- Taman se fino dižemo u formi. Za to su nam dobro došle, poslužile utakmice s Kubancima i Zelenortskim otočjem. Uigravanje i da vidimo gdje smo i što smo. Stvar funkcionira, ali znate kako je. Treba ipak konačno ili prvo odigrati neku "ozbiljnu" utakmicu da vidimo točno gdje smo. Jednostavno, ovo dosad nije bilo realno odnosno nije nikakav pokazatelj kvalitete.

RONALD GORSIC Cropix

To sve barem mi Hrvati savršeno razumijemo jer je i Hrvatska imala u prva dva kola istovjetan slučaj, suparnike koji su tu na turniru samo zato što predstavljaju određeni dio svijeta. Dio u kojem s oni najbolji, ali je rukomet na jako niskoj grani. Mislim, da se ne lažemo. Međutim, ne možemo reći da nismo malo "bacili oko" na slovenske utakmice, ma koliko suparnici bili slabi, te se ne možemo oteti dojmu da ona prijateljska utakmica protiv Hrvatske, baš tu u Zagrebu je ipak bila... pripremna, prijateljska. Sada, pokazali ste "glavu i rep" u igri, na tribinama solidan broj vaših navijača.

- Pa, toliko je blizu ovo Svjetsko prvenstvo da ako sada ne bi došli naši navijači, pa kad će.

Koji je temeljni cilj ovoj reprezentaciji postavljen?

- Uf, previše me pitate. Mislim da momčad nekako cilja prvo na četvrtfinale. To je ono prvo, dakle da se "proguramo" kroz skupinu u drugom krugu. To bi stvarno bilo fantastično, pogotovo uz momčadi kakve su Hrvatska, Island i Egipat. Znamo kakva je kvaliteta svih tih momčadi. To je ono prvo. A sad dalje, toliko puta ste vjerojatno čuli od trenera i sportaša, "korak po korak". Ali, to je istina. Vratio bi se na prošle Olimpijske igre u Parizu. Nakon prve utakmice ondje i poraza, nitko nije mogao pomisliti da ćemo mi igrati polufinale. A baš sve tako poklopilo.

To je zapravo priča svakog momčadskog, loptačkog sporta i ovakvih "velikih" prvenstava, priča o 2 turnira. Onaj prvi turnir, u skupini je jedan, ali pravi posao, te ispiti počinju kasnije.

- Mi kroz pripreme mislim da i nismo iskazivali sve što možemo, znamo, koliko vrijedimo. Gledam Hrvatsku, u prva dva kola ste stvarno "letjeli" po terenu. Žao mi je samo Duvnjaka, nadam se da će te uspjeti bez njega, a tko zna, možda se ipak nekako i uspije još vratiti. Znam da je to sad teško. Što je bitno kod ovakvih prvenstava ponekad, možda i nije pametno rano "poletjeti". Ja sam baš nakon one naše prijateljske utakmice u Zagrebu protiv Hrvatske rekao da to nije bilo realno. Pripremne utakmice imaju neki manji naboj, ali to ništa ne znači. To su baš samo pripremne utakmice. Ako Hrvatska neće nastaviti pokazivati ovakvu igru kao iz prva dva kola, onda će biti problem možda. Što se slovenske reprezentacije tiče, mislim da su posloženi, imaju super atmosferu. S tribina se vidi da dišu zajednički, kako se kaže. To je najbitnije. S takvim se načinom može doći baš jako daleko - veli Kavčič.

Nakon prvog tjedna SP, koja bi bila vaša ocjena prikazanog rukometa generalno? U poziciji ste tako nešto reći jer ste "unutra", a opet sve to sada gledate "izvana", s tribina.

- Na Svjetsko prvenstvo dolaze momčadi iz drugih dijelova svijeta. Meni je žao, ali rukomet je još uvijek sport koji je eurocentričan. Znači, pita se najviše europske momčadi. Teško je tu onda sada nešto vrednovati jer je ogromna razlike između jedne Kube i neke europske momčadi. Kada pogledao nogomet, odbojku, košarku to nije tako. Tamo momčadi iz drugog dijela svijeta mogu pratiti ritam europskih reprezentacija, a toga nema u rukometu. Zato je teško procijeniti. No, imamo jednu europsku skupinu u Herningu gdje su Češka, Poljska, Njemačka i Švicarska. Tamo se igra stvarno dobar rukomet i ondje ima nemjerljivi više "posla" nego u ovim našim skupinama, mislim na skupinu Slovenije i Hrvatske. Tu imate po 15-20 razlike što se u vrhunskom sportu ne može dogoditi - zaključio je Aleks Kavčič.