Island ima nešto manje od 400.000 stanovnika. Ako već pričamo koliko je maloj državi teško stvoriti velike stvari. Island je mala ponosna vikinška država s glavom i repom, nije joj problem proglasiti stečaj pa krenuti od nule. Island je 1995. organizirao SP rukometaša besprijekorno, skromno, samo onako kako on zna. Oko toga počela se stvarati velika rukometna priča koja traje i danas, koja je imala svoje velike junake u Grimssonu, Johanessonu, Sigurdssonu, Stefanssonu, Hrafnkelssonu...

Mali su i kada su krenuli, prvo su stvorili sustav, školu, dok su iz škole gradili mnogo toga dobrog što danas u svjetskom rukometu postoji. Nemaju novca za svakodnevni rukomet, ali za nacionalni naboj pronašli su rješenje. Najbolje proizvode su prvo stvarali, onda polako počeli plasirati po najboljim ligama svijeta, prvo po Njemačkoj, Španjolskoj, nakon toga Francuskoj...

Ne postoje slučajno Alfreð Gíslason koji vodi Njemačku, Dagur Sigurdsson koji vodi Hrvatsku, Patrekur Jóhannesson koji je dugo vodio Austriju, Guðmundur Guðmundsson koji je vodio Dansku i jake bundesligaške klubove, Erlingur Richardson koji je na dugo bio klupi Nizozemske, Arnór Atlason u Aalborgu, sada pomoćnik Snorriju Gudjonssonu na čelu nacionalnog tima. Oko njih rastu igrači, sustav ih izbacuje, oni zarađuju u inozemstvu, onda se s radošću vraćaju doma i postaju Island koji je danas jedinica za vrijednost svjetskog rukometa.

Moćna europska priča

Naravno da to stvaranje ne može biti takvo da bez prekida rađa medalje i slavlja, ali u određenim razdobljima Island postaje momčad koja pokazuje svu raskoš. Jednom, prije desetak i više godina, jedan Island predvođen Olafurom Stefanssonom i fenomenalnim strijelcem Gudjonom Valurom Sigurdssonom stvorio je olimpijsko srebro u Pekingu i europsku broncu u Austriji. Taj Island je predvodio temeljiti i seriozni Gudmundur Gudmundsson. Bio je to vrhunac odlične generacije s kojom nije priči bio kraj.

Navijači Islanda

DAMIR KRAJAC Cropix

Evo, 15 godina nakon bronce na Euru u Austriji, oni ponovo imaju sjajnu reprezentaciju spremnu za velike stvari. To naravno nije slučajno, već govori da je ta generacija stvorena na Islandu na krajevima one prošle velike priče. Ove godine je Guðmundssona zamijenio mlađi, dojučerašnji kapetan Gudjonsson. Još 2019. počeli su se na SP u Njemačkoj pojavljivati neki Magnusson, Kristjansson, Arnarsson, Gislason i, uz iskusne Palmarssona, Gudmundssona i Gustafssona, počelo je građenje druge velike islandske priče. To ne ide preko noći, to se stvara godinama i danas se polako pretvara u vrlo moćnu europsku priču. Island ima jako dobru momčad. Tko je čini u prvom redu?

Na golu stari dobri letač Gustafsson i mladi Hallgrimsson koji je branio u francuskom Nantesu s našim Pešićem, dok je sada u Wisli s Alilovićem. Snažnu vikinšku obranu sada čini trojac Elvar Jónsson, Ýmir Gíslason i Elliði Viðarsson. Prvi igra u Melsungenu i ide u Magdeburg, drugi je u Göppingenu, treći u Gummersbachu - dakle svi u najjačoj ligi svijeta.

dasfasdfasdf

Bundesliga je dominantna u njihovom slučaju, njoj pripada i odlični ljevak Viggo Kristjansson iz Leipziga koji je zamijenio Omara Ingija Magnussona iz Magdeburga, koji je ozlijeđen. Krila su godinama među najboljima u Europi, Bjarki Elisson iz Veszprema i Orri Thorkelsson iz ove godine senzacionalnog portugalskog Sportinga. Desno Óðinn Ríkharðsson, najbolji strijelac Europske lige, lani u dresu švicarskog Schaffhausena, te fenomenalni strijelac Sigvaldi Guðjónsson, koji trenutačno nosi dres norveškog Kolstada.

Vanjska je linija poduplana na svakoj poziciji. Lijevo lucidni i najbolji islandski rukometaš Aron Pálmarsson koji se vratio doma nakon Veszprema, Barce i Aalborga, pa će opet malo pokušati kada je prizdravio na višoj razini. Uz njega je Elvar Jónsson kojeg smo spomenuli u kontekstu obrane na početku. Novi lider momčadi je već četvrtu godinu brzi Gisli Kristjansson iz Magdeburga, MVP Lige prvaka nakon naslova koji je osvojio.

Iza leđa mu je mali kompjutor Janus Dadi Smarason koji igra u dresu Szegeda. Strašan igrač, možda i najpametniji islandski, naravno ne shvatiti u doslovnom smislu riječi, nego rukometno. Desno je prvi bio Magnusson koji je u Magdeburgu izrastao u najboljeg strijelca Bundeslige, sada kada njega nema je Viggo Kristjansson koji nastupa u Leipzigu, uz njega je Teitur Einarsson koji je dres Flensburga zamijenio za Gummersbachov.

Vani su ostavili recimo Haukura Þrastarsona, velikog talenta koji je nosio dres Kielca, dok je sada član Dinama iz Bukurešta. To je pravo bogatstvo za reprezentaciju koja može birati.

Ovaj Island sanja kako ponoviti generaciju velikog Olafura Stefanssona 2008. u Pekingu, kada je Islandu donijela prvu olimpijsku medalju u povijesti. Srebro s tada 250.000 stanovnika. E, to treba moći. Govorimo o kolektivnom sportu u zemlji s oko 400 tisuća stanovnika danas. Pametnom dovoljno.