MATIJA DJANJESIC/CROPIX
SVJETSKI PUTNIK

S 34 godine prvi put je obukao hrvatski dres: ‘Kad ga vidiš kako visi u svlačionici, emocije prorade...‘

Bio je u Aziji, rušio velikane poput Flensburga i HSV-a, a sad je dočekao i priliku u reprezentaciji
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 09. siječanj 2021. 12:37

Kad si dobar, nikad nije kasno. Sjajan dokaz tome je Janko Kević koji je sa 34 godine debitirao u dresu seniorske reprezentacije Hrvatske protiv Španjolaca u Poreču. Srednjak Nexea koji je prošao dug rukometni put, nametnuo se Lini Červaru odličnim igrama u dresu Našičana. Iskusan, smiren, strijelac, može igrati u dva pravca, sve što treba Červar u nedostaku Igora Karačića koji se opravlja od ozljede prepona i veliki je upitnik hoćemo li ga uopće vidjeti na SP u Egiptu. U najboljem slučaju u drugom krugu ili završnici. No, naravno, procijeni li Lino da je to potrebno...

Janko Kević trenutno doživljava zvjezdane trenutke duge karijere. Odlično se snašao protiv Španjolaca čak i kada je ostao sa skroz mladom postavom na terenu. Prihvatio je sve Červarove ideje i evo što kaže nakon debija.

- U punoj 34. godini debi u dresu nacionalnog tima je prekrasan osjećaj. Što reći, kada sam vidio svoj dres kako visi u svlačionici bio sam oduševljen i ponosan. Imaš 34, ali kao da imaš 18 ili 5 svejedno, emocije prevladaju. No, preživio sam.

Osam komada Flensburgu

Debi ni manje ni više nego protiv Španjolaca?

- Nisam imao lagan debi, ubačen sam u vatru protiv aktualnih prvaka Europe. Tu sam doveden da pokušam zamijeniti Karačića, sve je bio jedan grč, ali sada bi se trebalo puno toga promijeniti. Igrao sam u životu puno jakih utakmica, ali ovo je ipak totalno drugačije okruženje. Kada se sve slegne bit će bolje, svjestan sam da se još dosta treba dignuti, znam dobro što se očekuje od mene.

image
RONALD GORSIC/CROPIX

Kako je bilo doći prvi puta na pripreme?

- Pa prilično stresno. Na početku priprema mi je bilo teže, jer dok su bili mlađi prilično se stresno dokazivati kada nisi bio tu nikad. Sada je puno lakše, pokušavam ući u sustav, opustiti se i Duvnjak i Cindrić mi daju sigurnost. Lino kaže da se opustim, jer kaže vidio je što mogu u Nexeu i zato sam tu. Bit će to dobro.

Veliko iskustvo stekao je u Kataru u kojem je ostao 4,5 godine što je za Katar pravi raritet kada je stranac u pitaju.

- Tu sam osjetio pritisak, tu sam se naučio nositi s pritiskom. Igrao sam za dva katarska kluba, kraljevski Al Saad i El Jaich koji je tada bio najjači klub. S oba kluba igrao sam finale Super Globea, u jednom polufinalu smo skinuli Flensburg, u drugom HSV. Sjećam se da sam Flensburgu zabio 8 komada, bio junak utakmice. Ali Barca je oba puta za nas u finalu bila prejaka. To katarsko iskustvo je sjajno, iako je bilo jako teško igrati jer su se jako često mijenjali igrači. Trebalo se snaći u svemu, a dodat ću da smo Tomić, koji je tamo ostao, i ja odmah čim smo došli osvojili sa Al Saadom Emir kup i to nam je bila super promocija.

Malo vas se tko sjeća iz mladih hrvatskih selekcija, a vaša je generacija bila top?

- Prošao sam dosta mladih selekcija, ustvari sve sam prošao. Bili smo drugi na Svjetskom prvenstvu u Beogradu, posljednje SP smo bili četvrti... Bio sam na popisu za MI, ali su nam tri dana prije puta javili da nema novca i da ne idemo i otad me više nije bilo. Bili smo super momčad Šunjić, Kopljar, Gojun, Čupić, Musa... S Matom Šunjićem sam i danas najbolji prijatelj i baš smo komentirali da smo eto sa 34 godine ipak dočekali priliku na velikoj sceni.

Prošli ste još puno toga?

- Svašta sam prošao, Wisla Plock je bila dobar izbor, ali je bila nesreća da sam potpisao u listopadu, a kako sam igrao Super Globe nisam smio igrati Ligu prvaka. Igrajući domaću ligu, nisam ostao.

Još je toga bilo?

- Vratio sam se nakon 4,5 godine Katara u Dubravu, odigrao polusezonu, išao sam u El Jaich s kojim sam osvojio Ligu prvaka u Aziji. Poslije Katara sam bio u Turskoj, igrao za za vrlo ambiciozni Göztepe, bio sam i pred dobivanjem državljanstva, jer su me Turci tražili, ali došla je kriza lire. Göztepe je igrao finale Kupa, izgubili smo od Bešiktaša i sve je nestalo. I onda nakon Turske rumunjska Constanta je bila ta koju sam izabrao. Igrao sam jako dobro u Rumunjskoj, bio čak i u postavi EHF kupa u toj sezoni.

U Madridu još bolji

I onda povratak doma?

- Svi misle da sam Slavonac jer sam u Nexeu, a ja sam medveščakovac, u Zagrebu sam počeo s rukometom. Zašto Nexe? Vedran Zrnić i ja smo u Plocku bili cimeri, puno smo razgovarali i na kraju su me on i Cveba Horvat uvjerili da je Nexe ozbiljan priča i da prihvatim ponudu.

Što kažete na domaću scenu?

- Mislim da je najveća razlika nekad i sad, da nekad sa 18 godina nisi imao što tražiti u seniorskom timu, ako nisi bio Čupić ili Blažević koji je tada bio najbolji vanjski na svijetu. Danas su skoro sve 18-godišnjaci, to je jako mlado i bilo bi dobro da se to može malo oplemeniti nekim iskustvom, jer bi bilo još bolje.

Linker
25. studeni 2024 11:53