Sandra Perković i Kostelić najbolji sportaši Hrvatske, Vatreni najbolji promotori

Netko mudar jednom reče:

“Kada pogledam novinske naslovnice, na njima nalazim priče o tragedijama, ratovima i smrti. Kada otvorim sportske stranice, na njima svjedočim o uspjesima ljudi.”

Svakakvih definicija sporta mogli bismo potražiti, pronaći, ali ova nam se čini najdojmljivijom. Ponajviše stoga što u dvije rečenice sublimira bit. Sport kao takav primarno je proslava silnog truda, ali i uspjeha koji prati svaki trud. Sport nas prije svega razveseljava, oduševljava, ostavlja bez teksta poradi divljenja sposobnostima, mogućnostima čovjeka.

Samo odabrani

Ljudskog tijela i uma istodobno. Tim prije što jedno bez drugog ne ide. Snaga ili tjelesna sprema nije uvijek dostatna. Jednako kao što ni isključivo mentalna mirnoća i koncentracija nije dostatna za konačan uspjeh. A taj spoj, spreme i mirnoće ne postiže baš svatko. Niti je to tako lako i jednostavno. Postižu ga samo najbolji među odabranima.

Za taj svoj uspjeh, rad, pregnuće bivaju nagrađeni netom po okončanju “svojeg” nadmetanja. No, lijepo je, korisno i plemenito još se jednom podsjetiti istog. Bolje i ljepše prilike od one na isteku neke kalendarske godine nema. Kada se tome doda i odabir najizvrsnijeg među tim izvrsnima, onda dobijemo u nacionalnim okvirima - Veliki dan hrvatskog sporta.

Naša prava čuda

Hrvatski olimpijski odbor u četvrtak je u zagrebačkom hotelu Westin organizirao tradicionalnu proslavu proglašenja najboljih hrvatskih sportašica i sportaša, ekipa, momčadi, odnosno parova/posada u svojem izboru.

Olimpijska medalja, kao najveće moguće sportsko postignuće na svijetu, jasno da je “doktoru sa snijega” Ivici Kosteliću donijela primat u konkurenciji muškaraca. Jednako kao što ove godine nije bilo bolje Hrvatice sportašice od Sandre Perković. Stolnotenisači su ostvarili senzacionalan uspjeh broncom na EP, a samostreličarke su već istoznačica za hrvatsku izvrsnost. Sve navedeno vrijedi i za braću Sinković, veslače koji čine prava mala čuda na svjetskoj razini.

Konkurencija je ove godine bila sjajna, no, što li nas tek čeka u sljedećoj, predolimpijskoj 2015? U godini u kojoj će svi jurnuti 200 na sat, razvijajući jedra za plov prema Rio de Janeiru... No dobro, ne žurimo odveć. Ni ta nam neće pobjeći, sada se naklonimo najboljima u 2014.