SERDARUŠIĆ 'Nije tajna, želim voditi Hrvatsku. Spreman sam je preuzeti odmah'

Zvonimir Noka Serdarušić veliki je autoritet svjetskog rukometa i glavni kandidat za zamijeniti Slavka Golužu na klupi hrvatske rukometne reprezentacije.

Nikola Karabatić najveći je igrač današnjice i kada se povede riječ o Noki Serdarušiću, uopće nema dvojbi, makar je tu i Onesta, makar igra u Barceloni, makar je ponikao u Montpellieru...

- Noka Serdarušić na neki je način moj rukometni otac. Od njega sam najviše naučio, s njim sam u Kielu dosegnuo europske i svjetske rukometne vrhove. Strašan autoritet za kojeg u rukometu nema tajni. Na terenu je vrlo odvažan i hrabar, čovjek koji je u Njemačkoj stekao veliko iskustvo i profesionalni pristup poslu dogurao do savršenstva.

Tako o Serdarušiću, koji je stvorio Kiel koji i danas prepoznajemo, govori Nikola.

A Noka je danas u Francuskoj, vodi mali Aix, u kojem su lani privremeno bila dva Karabatića, sada je ostao samo Luka, no, to ne mijenja na stvari. Jednom trener, uvijek trener.

- Kako mi je u Francuskoj? Dobro, malo drukčije nego u Njemačkoj, ali kažu da je na jugu Francuske još malo drukčije nego u Francuskoj inače, da je teže - smije se Noka.

U posljednje vrijeme vaše se ime sve više spominje kao novog hrvatskog izbornika. Koliko je istine u tome?

- Istina je da se sa Zoranom Gopcem čujem redovito, istina je i da se vidimo kada odem na odmor, istina je da dosta pričamo o svemu, da je postojala ideja da budem nešto poput savjetnika u Zagrebu, ali da je to propalo jer sam otišao u Francusku zasad, ali je istina i da konkretno o tome još nismo razgovarali. Hoćemo li, to ne ovisi o meni.

Jeste li zainteresirani za izborničku funkciju u hrvatskoj reprezentaciji?

- Jesam, rekao sam to i ranije, nije nikakva tajna. Želio bih to raditi.

Jednom ste, 1996. godine, bili jako blizu klupi, ali se izjalovilo...

- Tada je bila potpuno drukčija situacija, bio sam u Njemačkoj, tamo sam bio u klubu i na raspolaganju samo klubu i jednostavno nije bilo moguće nešto tako realizirati.

Sada je drukčije?

- Jest, sada sam trener u Aixu, to je mali klub koji se tek formira za igranje u Francuskoj ligi. No, kada sam dolazio, odmah sam rekao, “ako se ukaže prilika da budem izbornik, želim da se to poštuje”. Dakle, ako se dogodi, ja ću biti slobodan.

Odmah?

- Ako se dogovorimo, možda i odmah.

Jeste li gledali SP u Kataru?

- Jesam koliko sam mogao jer smo i mi imali neke utakmice, pa nisam mogao vidjeti sve. No, globalno rečeno, ništa me nije iznenadilo. Ništa novo nisam vidio, čak ni od Francuske koja je otišla do kraja. Vrhunska momčad, u kojoj uvijek netko potegne, Nikola, Narcisse, Fernandez... Katar neću komentirati jer nije to bilo lijepo za naš sport uopće.

Dobro, komentirajmo Hrvatsku...

- Malo je mi je bilo čudno što se veselimo pobjedi protiv Brazila kao da smo osvojili naslov prvaka svijeta. Da se razumijemo, poštujem Brazil, mislim da su donijeli nešto novo i oni i ta Argentina, ali ipak sam mislio da nam ne bi trebali biti problem. No, opet da me se krivo ne shvati, možda smo mi malo neskromni ponekad jer tu su i Francuska, i Španjolska, i Danska, i Poljska uz nas, a ne mogu svi osvojiti nešto...