► Niz stazu se spustilo 45 skijaša, uskoro će u startnoj kućici biti i Tvrtko Ljutić, posljednji naš predstavnik u prvoj vožnji.

Brat Zrinke Ljutić i dalje čeka na svoj prvi ulazak u drugu vožnju, a na ovako zahtjevnoj stazi bio bi to pravi pothvat.

► Stefano Gross završio je svoj nastup, a sada slijedi Istok Rodeš. Istoče, sretno!

► Još su ostala dva Hrvata, Istok Rodeš kreće 35., dok Tvrtko Ljutić ima startni broj 59. Kolega i Zubčić odradili su dobre vožnje te se nalaze na 12., odnosno 16. mjestu.

► Ušao je Zubčić u top 15, 1.46 njegov je zaostatak te je na 14. mjestu. Odradio je jako dobar gornji dio, ali je imao problema pri ulasku na strminu i tamo je dosta izgubio na brzini, no i ovo je i više nego dobar nastup, bravo Filipe!

Filip Zubčić

FABRICE COFFRINI Afp

► Alex Vinatzer imao je velike probleme pri ulasku na prijelomnicu, jedva je ostao na stazi, zaostaje više od dvije i pol sekunde te je 21.

► Tanguy Nef odradio je jako dobru vožnju, štoviše fenomenalnu, sa startnim brojem 20 došao je na treće mjesto za potpuni delirij među domaćom publikom, zaostaje samo 53 stotinki.

► Dominik Raschner 12. je s 1.42 zaostatka.

► Johannes Strolz prvi je koji je danas odustao, nije uspio završiti prvu vožnju nakon pada oko sredine staze.

► Popularni "Bratko", Albert Popov ušao je u cilj kao 11. s 1.52 zaostatka, a sada slijedi naš Samuel Kolega. Sami, sretno!

► Fabio Gstrein ugurao se među najboljih 10, 98 stotinki dovoljne su mu za šesto mjesto.

► Kristoffer Jakobsen imao je dosta problema i to se odrazilo na njegov nastup, zaostaje 1.81 sekundu.

► Lucas Pinheiro Braathen ušao je kao četvrti u cilj, zaostaje 82 stotinke za svojim velikim prijateljem McGrathom.

► Mjerna jedinica za to koliko su ostali brzi jest Clement Noël. Doduše, loše je otvorio vožnju i to se odrazilo na rezultat, peti je i zaostaje sekundu i 10 stotinki za vodećim.

► Henrik Kristoffersen nije odradio lošu vožnju, ali ne dovoljno dobru da 'skine' sunarodnjaka s prvog mjesta, 43 stotinke zaostatka dovoljne su za drugo mjesto.

► Loic Meillard također je imao dosta problema, štoviše, gotovo je izletio na sredini staze, a to je kumovalo činjenici da zaostaje 76 stotinki za vodećim Hauganom.

► Feller je ušao u cilj s vremenom 55.85. Tek ćemo vidjeti koliko je to dobro ili ne, nije ovo bila baš najbolja vožnja.

10.11 Pogled na Hrvatima dragi Männlichen, na kojem je Ivica Kostelić slavio čak šest puta, četiri puta u slalomu i dvaput u super kombinaciji.

Najavu piše: Renata Beluhan

Siječanj je najjači mjesec u Svjetskom skijaškom kupu, vrijeme “klasika” i dio sezone u kojima slalomaši imaju najviše posla. Krenulo je u Madonni, koja je prebačena sa svog tradicionalnog termina krajem prosinca na početak siječnja, druga postaja je bio Adelboden, sad je na redu Wengen, iduće nedjelje Kitzbühel, a niska od pet slaloma završit će u Schladmingu 29. siječnja.

Wengen je mjesto koje je obilježio Ivica Kostelić, najuspješniji uopće skijaš ovdje od kad je 1967. krenuo Svjetski kup. Ivica ima 4 slalomske pobjede u Wengenu, a još 5 puta se penjao na slalomsko postolje. Ukupno je ostvario 6 pobjeda (dvije kombinacije), a na postolje se penjao nevjerojatnih 13 puta. Bila su to nezaboravna vremena i ostat će zauvijek upisana u svjetsku skijašku povijest, ali punih 10 godina je prošlo od posljednjeg Ivičinog postolja. Vrijeme je da se njegovim uspjesima doda i poneka “friška”, dobra uspomena iz Wengena.

Od naših trenutačnih slalomaša jedino Istok Rodeš ima u Wengenu top rezultat, lani je bio 10. Samuel Kolega je, pak, lani došao do svog prvog plasmana, bio je 16.

Filip Zubčić i Wengen nikad nisu bili u ljubavi, 31-godišnji Zagrepčanin ovdje ima 18., 19. i 21. mjesto u slalomu i 21. i 30. u alpskoj kombinaciji.

- Iskreno, nismo bili ni u kakvoj ljubavi. Uzeo sam tu neke sitne bodove, ali kao što uvijek kažem, idemo iz godine u godinu, vraćamo se na ta mjesta na kojima možda nismo bili najbolji i idemo probati napraviti bolje rezultate. Tako idemo i ove godine u tu utrku. Totalno je nebitno koji sam bio lani ili prije dvije godine. Dobar primjer za to je Sami Kolega, koji u Madonni nije imao ni bod, pa je sad bio treći.

Filip se nakon Adelbodena vratio u Zagreb i za slalom u Wengenu se pripremao na Zelenom spustu na Sljemenu.

- Da, tri dana sam trenirao na Sljemenu, a dečki su ostali u Adelbodenu na treninzima.

Zašto ste se odlučili za Sljeme?

- Zato što su bili dobri uvjeti za dobar trening i zašto ne. Doma je doma, a možemo jako kvalitetno trenirati slalom na Zelenom spustu. Brza je frekvencija vožnji, može se dobro testirati materijal, staza je sama po sebi odlična za slalom i možemo si napraviti podlogu kakvu želimo. Lijepo je kad možemo doma trenirati, spojiti ugodno s korisnim, da tako kažem i ja uvijek volim iskoristiti mogućnost treninga u Zagrebu kad nam uvjeti to dopuštaju.

Puno je Filip pričao o slalomu i uoči sezone i kad je ona krenula, silno je želio iskorak prema vrhu u ovoj disciplini i nakon što mu je prošle sezone najbolji slalomski rezultat bilo 13. mjesto, ove ima dva top 10 rezultata. Posebno veseli 7. mjesto iz Adelbodena, koje bi bilo sjajno nadogradili sličnim rezultatom na još jednom klasiku. Jeste li sad otprilike tu gdje ste željeli biti u slalomu?

- Rekao bih da je Adelboden sigurno na tom putu što se tiče rezultata. Skijam se stvarno dosta dobro, uvijek to može i bolje, ali sam zadovoljan. Ne želim tražiti kruha preko pogače, treba biti strpljiv, raditi i čekati svoju šansu.

U veleslalomu nema još postolja ove sezone, ali u nekoliko navrata je bio jako blizu, a neke vožnje su bile fenomenalne.

- Da, skijam se jako dobro veleslalom, sve mi oko opreme dobro funkcionira, “posložen sam”. Bilo je jako dobrih i izvrsnih vožnji i onih malo manje dobrih, a rezultatski sam dobar, pri vrhu. Međutim, svi mi u ekipu uvijek želimo biti na postolju ili pobjeđivati, mislim da je to i normalno, ali treba ići iz utrke u utrku i poklopit će se to opet.

Što fali da se poklopi?

- Treba nekad možda i malo sreće. Uvijek je bitno, kako moj tata stalno govori, skupljati što više bodova i kad dođe kraj sezone, vidiš gdje si i što si. U skijanju je to tako, jedan dan si tu, drugi dan te nema i zato ne treba biti previše pohlepan, nego ostati miran i ići od utrke od utrke.

Je li lakše s godinama i iskustvom?

- Rekao bih i da i ne. Ne mogu reći da mi je lakše doći na start, ali niti ne žalim da mi je lakše na startu. Mora biti ta neka pozitivna nervoza, jer bez toga ja ne funkcioniram. Uvijek je to sve isto, recimo u Adelbodenu sam bio 9. nakon prve vožnje, realno, bio sam u toj situaciji “milijardu” puta u životu i uvijek te ta neka nervoza pere uoči drugog “laufa”. Ali to je tako i to tako i mora biti jer znaš da možeš napraviti iskorak u drugom “laufu”.

Je li ta nervoza bila još veća kad ste bili vodeći nakon prve vožnje u Alta Badiji?

- Nervozniji sam bio na posljednjem veleslalomu u Adelbodenu, nego tada. Ali to je čisto bio takav osjećaj taj dan. Nekad funkcioniram bolje kad sam još nervozniji, možda bi bilo i bolje da sam tamo bio nervozniji. Meni to treba, ta pozitivna nervoza.

Malo po malo, približavamo se i Svjetskom prvenstvu, a poznato je da je vama svjetska medalja najvažnija.

- Nemam nekakav poseban presing što se tiče Svjetskog prvenstva, hoću cijelu sezonu “pregaziti” ovako kako ide, neću se ni za što posebno spremati.

Preduvjet da bi se išta napravilo u sportu, pa tako i u skijanju, jest zdravlje. Kako je kod vas, kako su leđa koja su problem praktično kod svih skijaša?

- Sve je dobro, a to je jako bitno. Leđa su uvijek faktor, ali srećom je fizioterapeut Zoran Pršo ove sezone stvarno puno sa mnom. To nam je veliki plus, a kad je on s nama, onda smo svi u ekipi mirniji.