Ugledavši crveno svjetlo na ogromnom ekranu nakon druge vožnje, Filip Zubčić razočarano je raširio ruke, jedan štap lansirao je u ogradu uz pokoju psovku, a uskoro je u zaleđu ciljne ravnine razderao dres s brojem četiri i pokušao sakriti suze.
Iako je u Saalbachu maštao o ispunjenju dječačkog sna, o usponu na svjetski krov u svojoj primarnoj disciplini, na Valentinovo u austrijskim planinama nije uspio pronaći dobitnu formulu za upečatljiv uspjeh u veleslalomu.
- Bio sam ljut jer nisam ušao u cilj "u zelenom". Teško je ocijeniti kako sam skijao prije negoli prođem kroz cilj. Dao sam sve od sebe u drugoj vožnji, to je jedino dobro što sam napravio, a ovo sve ostalo je bilo bez veze. Loše. Ne bi me ništa utješilo, eventualno da sam sa sekundom prednosti ušao u cilj, ovako je svejedno na kojoj sam poziciji završio, jedino što sam skupio nešto bodova za startnu listu, ali na ovakvim utrkama se ne skupljaju bodovi, nego medalje - rekao nam je Filip nakon raspleta veleslaloma, a nakon što je u prvoj vožnji zauzeo 12. poziciju, kraj utrke dočekao je na nesretnom, 13. mjestu.
"Sve je u glavi"
Nakon koketiranja s proljetnim uvjetima na veleslalomu za skijašice u četvrtak, prva vožnja za skijaše, pak, bila je ilustracija snježne idile. Iako se Saalbach naglo zabijelio na raskoraku između četvrtka i petka, zimski su strojevi tijekom noći bili na optimalnoj radnoj temperaturi, boreći se sa slojem novog, svježeg snijega, ali marljiva austrijska ekipa uspjela je nadigrati padaline i pripremiti stazu, koja je zahtijevala pomno balansiranu mješavinu snage, preciznosti i izdržljivosti.
Proteklih dana, gotovo u svakom razgovoru s natjecateljima, nerijetko smo slušali da je staza "iznimno dugačka", a iako je Zubčić konstantno u vrhunskoj fizičkoj spremi, u razgovoru nakon utrke više je puta kažiprstom pokazao na glavu: "Sve je tu".
- Nisam se očito mogao nositi s tim pritiskom. Teško je objasniti kako je nastao pritisak, to je sve u glavi, možda u prevelikoj želji da osvojim medalju. Dobro skijam, sve sam stariji i želim sam sebi dokazati da još uvijek mogu biti dobar i onda možda malo izgorim u toj želji. Cijelu krivicu mogu preuzeti samo ja i to je to. Prva vožnja je bila dosta loša, bila je neka blokada u glavi. Jednostavno nisam bio pravi i ljut sam na sebe jer je Svjetsko prvenstvo svake dvije godine.
Muška je utrka bila znatno veći mamac za navijače, koji su do vrha ispunili tri tribine, ali i okupirali prostor uz ogradu pored staze. Naravno, dominaciju na tribinama su ponovno imali austrijski gledatelji, koji su u ekstazi dočekali završnicu natjecanja, jer nitko s trona nije uspio skinuti Raphaela Haasera, koji se okrunio titulom svjetskog kralja u veleslalomu, a iza njega završila su dva Švicarca, Thomas Tumler i Loic Meillard.
Iako taj Austrijanac u karijeri nikada nije bio niti na postolju u ovoj disciplini, Svjetsko skijaško prvenstvo nanovo je potvrdilo status specifičnog natjecanja. To su tek dvije vožnje u dvije godine, između kojih se odrade stotine natjecanja.
Stigli i navijači Petre Vlhove
Filip Zubčić, pak, žarko je želio tu medalju, a novinarsko pitanje o Olimpijskim igrama iduće godine ekspresno je "presjekao", okrenuvši misli prema nedjelji.
- Iduće veliko natjecanje su Olimpijske igre? Iduće veliko natjecanje je u nedjelju, Svjetsko prvenstvo u slalomu, idemo dalje i vidimo se dečki - rekao je 32-godišnji Zagrepčanin trojici hrvatskih novinara u Austriji, namignuo i u mislima se već okrenuo prema idućoj akciji, a tijekom našeg razgovora morao je i podići ton u više navrata zbog zaglušujućeg okruženja, s obzirom na to da su austrijski navijači u završnici strasno proslavljali ulazak svakog novog skijaša u cilj sa zaostatkom, što je automatski značilo da njihov predstavnik ostaje na prijestolju i da je sve bliže zlatnoj medalji.
Hrvatske smo navijače ponovno lako detektirali s prepoznatljivim kockicama, a na zanimljiv spoj, pak, naletjeli smo u podnožju glavne tribine uoči početka druge vožnje, gdje smo sreli Juricu, ujaka Zrinke Ljutić - koji u petak nije htio pred naš mikrofon - a bio je u društvu Igora iz Križevaca, ali i dvojice Slovaka, Daniela i Erika, koji su nosili i slovačke, i hrvatske navijačke rekvizite.
- Upoznali smo se prije dvije godine u Kranjskoj Gori, oni navijaju za Petru Vlhovu, ali kako je ona ozlijeđena, sada navijaju za Zrinku. Deset sati sam putovao vlakom kako bih stigao, atmosfera je odlična, nema nikakvih problema. Ostajemo ovdje do kraja - kaže Igor.
Gotovo 20.000 navijača
Ubacio se i Daniel, koji je objasnio interesantne navijačke afinitete.
- Zrinka je super, svaki Slovak je u njoj pronašao novu skijašicu za koju može navijati. Slovačka navija za Hrvatsku! - poručio je simpatični sugovornik.
Bilo je tu i onih "nespojivih" kombinacija, poput brazilskih zastava na snijegu, koje su bile motivacija za dvojicu brazilskih predstavnika, od kojih je, naravno, veće ovacije dobio Lucas Pinheiro Braathen. Naše su zastave bile u zraku i otprilike sat vremena nakon početka prve vožnje, kada su se niz stazu spustili Tvrtko Ljutić i William Petanjko, a iznimno sretni bili su Martina i Amir Ljutić, Zrinkini i Tvrtkovi roditelji, iz kojih je isijavao ponos kada smo ih sreli između dvije vožnje, jer su njihove dvije kćerke i sin nastupali dan za danom na svjetskoj smotri.
- Poseban je osjećaj, svi su sretni. Publika je ovdje izvrsna, svi sve podržavaju - kratko je poručila mama Ljutić s osmijehom.
Iako su sve tri tribine bile popunjene, a na njih se prema službenoj informaciji natiskalo otprilike 19.500 navijača, muški veleslalom nije uspio "skinuti" muški spust iz prošlog tjedna, kojega je pratilo tri tisuće gledatelja više. No, s obzirom na to da slijedi kruna skijaškog festivala, ženski, a zatim i muški slalom, izvjesno je da će taj rekord biti u opasnosti tijekom vikenda, kada se u Austriji očekuje i veći priljev hrvatskih navijača, koji dva desetljeća - od trijumfa Janice Kostelić u Bormiju - čekaju na medalju u slalomu na Svjetskom prvenstvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....