TIZIANA FABI Afp
POVRATNIK U ELITU

Zubčić o problemu o kojem je šutio cijelu sezonu: ‘Ako me netko pita zašto su pali rezultati, eto...‘

"Ako su ocjene od jedan do pet, dajem si četiri", kaže Filip Zubčić na kraju još jedne uspješne sezone
Piše: Renata BeluhanObjavljeno: 25. ožujak 2024. 11:45

Jedno od pitanja koje će kod većine sportaša najlakše izazvati “alergijsku reakciju” je ono koje počinje sa “što očekujete”, od utrke, utakmice, sezone... I Filip Zubčić spada u one koji posebno “vole” takva pitanja, ali za razliku od većine ponudit će vam odgovor koji ga onda na zanimljiv način prati iz utrke u utrku i idealno posluži kao uvod u razgovor kojim želimo zaključiti sezonu 2023/24. Sezonu u kojoj se ponovo vratio u veleslalomski vrh, treći put u karijeri završio na 3. mjestu u poretku “osnovne skijaške discipline” i drugi put u najboljih 10 u ukupnom poretku.

- Mislim da će se Filip Zubčić vratiti na vrh.

Podsjetili smo ga na tu rečenicu izgovorenu neposredno uoči starta sezone jer definitivno je zaslužio pohvalu za sjajno prognoziranje.

A kad bi on ocjenjivao sezonu, koja je u nedjelju i službeno završena, dao bi joj ocjenu...

- Kaj ja znam, nekakva četvorka.

image
LUCA TEDESCHI/IPA SPORT/IPA-AG/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA Luca Tedeschi/ipa Sport/Ipa-ag/Imago Sportfotodienst/Profimedia

Samo četvorka?

- Nije to samo. Ako su ocjene od jedan do pet, dajem četiri.

Peticu čuvamo za sljedeću sezonu?
- Da.

Biste li i jednoj svojoj sezoni do sada dali peticu?

- Ne. Možemo reći da je sezona 2020/21. bila za ocjenu 4,2 ili 4,3, ali ova je bila za jednu dobru, tvrdu četvorku.

Rezultati pali u drugom dijelu

Bila je to i sezona koju bismo ipak mogli podijeliti na dva dijela, prvi s pet uzastopnih veleslaloma u top 5 i dva postolja te drugi u kojem su rezultati bili nešto niži.

- Malo su pali rezultati u drugom dijelu, na žalost. Meni je drago da sam uspio taj prvi dio držati takav ritam, ali to je nešto što treba držati cijelu sezonu ako se želiš boriti za Globus. Ne smiješ biti lošiji od petog mjesta da bi uopće imao šanse i moraš pobijediti tu i tamo. Dobro, ako hoćeš pobijediti Odermatta, onda moraš u svakoj utrci pobijediti kako sad stvari stoje, ali vidjet ćemo što nam nosi sljedeća sezona.

image
TIZIANA FABI Afp

Zašto je kod vas došlo do pada u drugom dijelu sezone?

- U siječnju nisam bio zdravstveno dobar, jednostavno sam se krpao nekih mjesec dana i nisam se uspio oporaviti. U biti sam i dobro izvukao situaciju s obzirom na to kakav sam bio. Nakon svakog veleslaloma u siječnju bio sam skršen, zato su možda i slalomi patili, ali nema veze. Adelboden i Schladming smo odradili dobro, ali onda je malo sve palo. No, tako se dogodilo ove godine. Formu treba držati cijelu sezonu, ali ja nisam to mogao s obzirom na zdravstveno stanje. Nije to nikakvo izvlačenje, to je bila realna činjenica. Mučili smo se s tim leđima...

Svi imamo probleme s leđima

Koja niste željeli uopće spominjati dok je trajala sezone. Zašto?

- Nisam htio previše o tome govoriti jer nitko te ne pita kad dođeš na start jesi li bolestan ili te bole leđa i samo sebi onda stavljaš neki dodatni stres u glavu. Kad dođeš na start, bio ti zdrav, bolestan, ukočen, moraš se utrkivati. Nitko ti neće dati dodatnih pola sekunde jer te nešto boli. Zato to nikad i ne spominjem, nema smisla, ali nažalost bilo je tako kako je bilo i ako me netko pita zašto su pali rezultati, eto, zbog toga.

Leđa su velika boljka skijaša i mnogi imaju problema.

- Svi imamo. U skijanju od 100 ozbiljnih skijaša možda samo dvojica nemaju problema s leđima. U ovom sportu svi imaju “razvaljena” leđa i samo je pitanje koga će kad “maznuti”. To je normalna stvar kod nas, ali se moraš naviknuti na to i moraš imati dobrog fizioterapeuta, a mi srećom imamo Zorana Pršu i onda se to uspije hendlati.

Hendlati i nastavljati skijati...

- Da, jer nema alternative. Ili ideš doma ili šutiš i radiš.

Iako je drugi dio sezone rezultatski bio lošiji, bilo je i tu utrka koje su mogle završiti sasvim drukčije. Recimo iz Palisadesa ste otišli bez bodova, ali u prvoj vožnji ste bili četvrti, u Banskom ste isto bili četvrti na pola utrke, ali ste s drugom vožnjom pali na 9. mjesto, a četvrti ste bili i u Saalbachu nakon prvog “laufa” kad ste završili osmi.

- Istina je kako su druge vožnje u nekim trenucima ove sezone bile loše ili lošije. Ispada kako ne smijem biti četvrti nakon prvog “laufa”, ha, ha.

Jako sam htio završiti drugi

Svi znamo koja je utrka bila točno onakva kakve želite skijati - prvi veleslalom u Alta Badiji u kojem ste imali 2. vrijeme prve vožnje (+0.31 iza Odermatta) i najbrže u drugoj (-0.12 u odnosu na Odermatta) i završili drugi sa samo 19 stotinki iza “nedodirljivog” ove sezone.

- To je utrka kakve bi trebalo skijati. Naravno, teško je držati taj “level”, ali ako se hoćeš boriti za više, onda tako treba svaku utrku ići na glavu i ne griješiti. Onda možeš sve pobijediti dvije sekunde. Osim Odermatta. Nije to jednostavno, ali je moguće.

image
KLAUS PRESSBERGER Apa-picturedesk Via Afp

Koliko vam je bitno jeste li sezonu završili na drugom ili trećem mjestu u poretku veleslaloma, pogotovo jer je prvo bilo apsolutno neuhvatljivo?

- Iskreno, jako sam htio završiti drugi. Dan uoči posljednje utrke sam izjavio da se svi mi iza Odermatta borimo za “Banana Cup Globus” budući da je on bio 500 bodova ispred nas. Dobro, i namjerno sam si nabio neki pritisak, čisto za budućnost, ako ću biti u situaciji da se borim za Globus. Htio sam to drugo mjesto, ali Loic Meillard je stvarno zadnjih mjesec i pol bio u formi i zasluženo je uzeo drugo mjesto. U biti, dobra je stvar bila to što sam posljednji dan imao sve u svojim rukama. Nisam ovisio ni o kome, nitko nije morao završiti na ovom ili onom mjestu, nego sam jednostavno ja to trebao odraditi dobro i pobijediti ih i onda bih završio drugi. Ali nema veze, bitno je da sam završio na postolju ukupno jer biti treći na svijetu u nekoj disciplini, a još pogotovo u veleslalomu, nije mala stvar. Za mene i za moj tim je to ogromna stvar i ponosni smo i sretni što završili u Top 3. Kad se pogleda, samo su dva Švicarca ispred mene, svi Austrijanci, Talijani, Norvežani, ma svi ostali su iza, tako da je ovo bila jedna jako dobra sezona kad sve sumiramo.

Emocije ključale u Alta Badiji

Kad se sad vratimo na onu izjavu s početka, je li to bilo samo da “skinete pitanje s vrata” ili ste osjetili tijekom priprema da ste bolji, sigurniji i da ćete biti konkurentniji za vrh nego dvije prethodne sezone?

- Vidio sam da je skijanje puno kvalitetnije, iako već je prošle sezone bilo dobro, ali je nedostajao taj nekakav iskorak koji smo uspjeli napraviti ove godine. Ali koliko radim i treniram, normalno je da sam se vratio tu gdje jesam. Nisam ja bio slučajno na vrhu dvije godine uzastopno i po meni je bilo samo pitanje vremena kad ću se vratiti na tu razinu. Nakon što sam dobro odradio prvi veleslalom u Val d’Isereu, svima sam rekao da ću u sljedećoj utrci ili pobijediti ili biti na postolju. Rekao sam to i ljudima iz Atomica i to nije bilo bahato rečeno, kad kažem takve stvari, onda to doista i mislim.

image
Jamnica

Što ste i dokazali u sljedećoj utrci u Alta Badiji.

- To je bio veliki pritisak. Bio sam drugi nakon prvog “laufa”, znaš da si opet u situaciji da budeš na vrhu i odmah počne raditi glava i sve iznutra, ali uspio sam se skulirati. Sergej mi je odmah rekao: “znaš u kakvoj si situaciji, moraš to iskoristiti jer ili ćeš ti to napraviti ili će netko drugi”. Čisto onako kako i jest, bez previše mudrovanja odradili smo taj dan i na kraju uletiš u cilj i imaš dvije sekunde ispred Kranjeca. Ma, bio je to jako emotivan dan.

I ne samo taj, iako su tog dana u Alta Badiji emocije ključale...

- Dosta sam energije ove sezone potrošio na početku na te dobre rezultate. Htio sam ponovo proživjeti ono što sam proživljavao prije jer to je takav “feeling”... To je osjećaj za koji živiš.

I koji mu je jako nedostajao posljednje dvije godine.

- Da. Tako da je stvarno bilo prekrasno vratiti se na postolje.

I trener Komarov maksimalno

Ali ne samo zbog njega.

- Drago mi je da su to doživjeli i novi ljudi oko mene i bio sam sretan što sam im to uspio priuštiti.

Ti novi ljudi su trener Sergej Komarov i serviser Kristijan Krasnić s kojima radi od ljeta 2022. godine.

- Mnogi su govorili da sam možda trebao bolje izabrati ljude, ali ja sam vjerovao da možemo napraviti ono što treba da bih se vratio u vrh. I ti novi ljudi u ekipi dali su se 500 posto u to i opet smo pokazali da možemo. Kiki nije bio serviser koji je radio s nekim iz vrha, ali je sad sa mnom došao do njega i sad njega drugi pitaju kako priprema skije. Na početku su se svi sprdali “što će ti on”, a sad je on naš najbolji serviser. Kako on radi skije, to je čudo. Ali nećemo ga previše hvaliti da se ne umisli, iako je istina ovo što govorim.

Jednako je zadovoljan s trenerom.

- On se isto daje maksimalno, uostalom prebacio je u Zagreb i svoju obitelj radi ovog posla. Nisam birao ljude po nekakvom statusu, nego sam birao ljude koji rade srcem i to s 500 posto. Sergej je točno tako ušao u ovo i na kraju se ispostavilo i da je fenomenalan stručnjak, čudo je kako nije već ranije radio za nekog top 10 skijaša. Tako da sam stvarno okupio jako kvalitetne ljude oko sebe koji su to dokazali, a imamo mi još toga ispred sebe.

image

Filip Zubčić, Istok Rodeš i Samuel Kolega

CROSKI

31

godinu ima Filip Zubčić

10

sezona s bodovima ima u Svjetskom kupu

183

utrke je skijao u Svjetskom kupu

3

puta je završavao u Top 3 u poretku veleslaloma (2019/20., 2020/21. i 2023/24.)

3

pobjede je osvojio, sve tri u veleslalomu

12

puta je bio na postolju (11 u veleslalomu, 1 u slalomu)

17

Top 5 plasmana je ostvario u Svjetskom kupu

5.

mjesto u ukupnom poretku mu je najbolji plasman (sezona 2020/21.), a ovu je završio na 10. mjestu

Stres hrani životinju u meni, strah je normalna stvar, a sportska psihologica me naučila kako ih kontrolirati i iskoristiti u svoju korist

Dojam je kako se kod nas još uvijek premalo priča o važnosti psihologa u vrhunskom sportu, a povezano s time i premalo koristi njihovo znanje i pomoć, ali Filip je iznimka u tome. Od 2019. godine radi sa sportskom psihologicom Renatom Barić, znači počeli su taman prije njegovog uspona i za tu suradnju kaže kako je - super. I iznimno važna za njega.

- Nije ona meni ništa “pretočila u glavu”, ali me naučila kako se nositi s nekim stvarima i pomogla mi je da sam dođem do nekih odgovora. Nisam vjerovao da je to toliko bitno, ali kad dođeš u neke situacije i kad “glava počne raditi”, shvatiš da jest. U biti, zdravoseljački rečeno, kad dođeš na start skužiš da su svi usrani oko tebe, samo je pitanje tko će taj dan odraditi posao kako treba. To je ono kad je Đoković rekao da mu je i dalje uoči svakog finala jednaki stres. Sad to totalno razumijem. Ako si pravi šampion, uvijek ispočetka ti je stres jer uvijek hoćeš još jednu pobjedu, postolje, neki rekord popraviti... I to je ono s čim se trebaš nositi. Ako ti se počne vrtjeti kroz glavu milijun stvari, prihvatiš ih takve kakve jesu i s time se trebaš utrkivati, a ne se praviti kao “ja sam smiren, ja sam smiren”. Nitko nije smiren.

Dodat će kako se on u stvari i ne može utrkivati bez stresa.

- Taj stres je u biti ono što meni treba. Treba mi pozitivna trema, treba mi pritisak, nervoza. Oko toga mi je Renata Barić puno pomogla naučivši me kako u biti taj stres hrani životinju koja je u meni i pomaže mi. U biti ta mentalna priprema je jako bitna, meni je jako pomogla i to je nešto što s čim bi mladi sportaši trebali što ranije krenuti. Da sam prije krenuo raditi s njom, već bih prije napravio...

Tu se na trenutak zaustavio, ali samo na trenutak.

- Dobro, možda bih, možda ne bih prije napravio rezultate, ali bih u glavi sigurno bio sigurniji. Tako bih to rekao. Svatko ima svoj način, ja se još učim, ali pomaže mi jako puno.

Za njega nema dvojbe što je najvažnije da bi sportaš iskazao svoj potencijal i na utrci, u utakmici ili u meču pokazao doista što može.

- Glava je ta koja igra. Kad si na vrhu, onda je skijanje manje bitno, glava je ta koja mora biti taj dan na nivou da možeš napraviti rezultat. Ja znam nekad biti u glavi totalno u banani, ali moraš odraditi to što moraš taj dan, taj trenutak, ne možeš reći “ja bih radije sutra”. Zato glava igra veliku ulogu, a puno je sportaša koji se probude ujutro i radije se ne bi utrkivali. Jednostavno se bojiš izgubiti, a ne smiješ se bojati izgubiti. Utrka, natjecanje moraju biti nagrada za trening. To je taj dan kad se mi idemo pokazati, a za dosta sportaša je utrka grč, knedla u grlu...

Taj strah u stvari uvijek postoji, ali treba ga naučiti kontrolirati i iskoristiti u svoju korist, možemo li tako reći?

- Da, trebalo bi ga znati kontrolirati. Strah je normalna stvar. Kad sam u Alta Badiji nakon prvog “laufa” bio drugi, ne mogu reći da mi je tri sata između dvije vožnje bilo ugodno, nije, ali znao sam to iskontrolirati. Baciti prvi “lauf” sa strane, pripremiti se za drugi i odraditi ga na nivou. I onda sam tu sebi opet dokazao da sam pobjednik u glavi. I to je to.

Je li se s godinama, iskustvom, gomilom utakmica iza sebe ipak lakše nositi sa stresom?

- Ja bih rekao da nije. Uvijek kad si u poziciji za nešto veliko, mora biti jednaki stres.

Naučiš ga bolje kontrolirati, ali razina ostaje ista?

- Da, razina ostaje ista. Mora biti tako jer ako nema tog stresa, nema ni rezultata. Ja ako nisam pod stresom, onda ne funkcioniram. (rb)

image

Aleksander Aamodt Kilde, Marco Odermatt i Filip Zubčić, Adelboden, Švicarska

FABRICE COFFRINI Afp

Jednostavno je bila loša godina, ništa drugo

Zanimljivo je Filipovo mišljenje zašto je ove sezone bilo toliko puno ozljeda u Svjetskom kupu...

- To je jednostavno “bad luck”.

Samo loša sreća?

- Uvijek pomogne ako si fizički spremniji, u tom slučaju manje će se ljudi strgati, ali s obzirom koliko je bilo ozljeda onda bih rekao da nije do toga, nego je jednostavno takva godina. Kao kad je loša godina pa ne rode trešnje, tako je ove godine ispalo s ozljedama.

I nastavlja...

- Nekad se potrgaju četvorica, nekad nitko, nekad bude puno njih. Ja ne bih ništa konkretno krivio, skijanje je opasan sport i čim se “ukopčaš u vezove” glava ti je u torbi. Tako da ne bih krivo ni postavke, ni snijeg, ni vremenske prilike...

Ni kalendar natjecanja?

- Ma kakav kalendar. Možda su neki sportaši manje spremni i ne mogu trpjeti taj ritam, ali to je onda njihov problem. Definitivno bih rekao da je prvenstveno “bad luck”, svakome se može dogoditi i to je jednostavno tako. Jedino je možda drukčije bilo u Cortini gdje se puno skijašica ozlijedilo, malo su glupo pripremili skok nakon kojeg je dosta njih palo, dok recimo one koje su pale na gornjem dijelu staze, padale su same. Tako da, jednostavno takva godina. Loša godina. (rb)

Linker
28. studeni 2024 00:08