Tri brojke: 29 - 8 - 4. Ne, nije nikakav omjer pobjeda, remija i poraza. Možemo naime i na ovakav način, kada bi trebali šturo, najkraće opisati vaterpolsku 2024. u Hrvata.

Prva brojka - 29. U toliko je dana, naša domovina, točnije malena skupinica entuzijasta u Hrvatskom vaterpolskom savezu, ni u ludilu više od 10 ljudi, uspjela organizirati Europsko seniorsko prvenstvo 2024. Ono u siječnju, u Dubrovniku i Zagrebu. Onda kada je zbog rata u posljednji trenutak - odugovlačeći - Izrael odustao jasno od predviđenog domaćinstva u Netanyi. U europskoj su vaterpolskoj organizaciji bili zdvojni, nisu znali gdje bi i što bi, znali su da u tako malo dana nitko ne može organizirati EP. Osim Hrvata.

Mi smo se javili, 29 dana kasnije Europljani su zinuli u čudu. Nisu vjerovali da je moguće organizirati onakav spektakl i imati onako ispunjene tribine. U 29 dana! U koje su ulazili i blagdani Badnjaka, Božića, Nove godine.

Tri natjecanja, tri finala

Druga brojka - 8. U toliko je mjeseci vaterpolski sport imao sva tri najveća natjecanja (EP, SP i OI), te je u toliko mjeseci Hrvatska, ovaj put igrači i njihov trener, osvojila tri medalje. Ne osvojila, već igrala finala. Sva tri. Srebro, zlato i srebro. Niti jedna momčad na svijetu nije ove godine osvojila medalje na sva tri natjecanja. Barakude ne da su osvojile medalje, već igrale sva tri finala. Ludo i nečuveno, nedoživljeno. Do ove godine.

Treća brojka - 4. Broj medalja. Sad mislite vjerojatno, novinar se zeznuo, što piše? Pa, tri su bile. Ne, četiri! Ne zanemarujmo europsko zlato klinaca, juniora do 19 godina na EP u Burgasu. Prva medalja mlađih uzrasta nakon sedam godina.

Nadmašili sami sebe

Eto, to je vaterpolska Hrvatska u 2024. godini. A opet, nije niti to sve jer smo u istoj toj godini imali hrvatsko finale Eurokupa (Primorje EB - Jug Adriatic osiguranje). Pa smo imali najboljeg vratara EP (Marko Bijač). Pa imamo jednog među 5 kandidata za najboljeg igrača na svijetu (Loren Fatović).

Jest da su nas vaterpolisti posljednjih desetljeća i razmazili i naviknuli na medalje, uspjehe, pobjede, slavlja, ali ova je godina bila stvarno ona u kojoj su uspjeli nemoguće. Nadmašiti samog sebe. I kako onda to ne proslaviti?

Upravo se to događalo u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu. Na Noći vaterpola, tradiciji ustanovljenoj još 2007. Ovakvo što se moralo dolično i proslaviti.