MAĐARSKA - HRVATSKA 18:15 (3:4, 4:4, 4:2, 3:4 - 3:1)

PODGORICA - Plivalište Morača. Gledatelja 150. Suci: Busch (Španjolska) i Stanojević (Srbija).

MAĐARSKA: Csoma (12 obrana), Tatrai 1, Manhercz 3 (0-1), Vismeg 2, Vi. Vigvari 1, Ad. Nagy 1, Fekete 1, Burian 2, Kovacs, Ve. Vigvari 1, Bedö 1, Ak. Nagy 1, Gyajpas, Varga. IZBORNIK: Zsolt Varga.

HRVATSKA: Bijač (8 obrana), Burić, Fatović 4 (2-2), Lončar 3, Butić 2, Šušić, Bašić, Žuvela, Vrlić, Lazić 2, Harkov, Čubtanić, Pejković 1, Pavlić 2. IZBORNIK: Ivica Tucak.

PETERCI: Mađarska 0-1, Hrvatska 2-2.

OSOBNE POGREŠKE: Mađarska 21, Hrvatska 18. TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Harkov (16), Vi. Vigvari (28), Kovacs (31), Pejković (31), Butić (31).

REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mađarska 6-16 (38%), Hrvatska 9-19 (48%).

RASPUCAVANJE PETERACA: 15:14 Manhercz, 15:15 Fatović, 16:15 Ve. Vigvari, Pavlić - Csoma brani, 17:15 Tatrai, Lazić - Csoma brani, 18:15 Ad. Nagy.

Nismo uspjeli. U raspucavanju peteraca za broncu u Svjetskom kupu, Mađarska je bila bolja. Jako dobra vratar Csoma, inače čuvar mreže Honveda, "skinuo" je udarce Vlahe Pavlića i Franka Lazića, a to je bilo dostatno za slavlje Mađara.

Neovisno porazu, gledali smo krajnje neizvjesnu, izjednačenu i lijepu utakmicu. Daleko od toga da nije bilo pogrešaka (na obje strane), poglavito puno prekršaja u napadu, ali bio je to zanimljiv susret za pogledati. Doduše, malo će ostati dvojbena situacija u zadnjoj sekundi treće četvrtine.

U napadu Mađara s igračem više pri njihovom vodstvu 11:10, naš je Zvonimir Butić dobio udarac. Istina, ispod vode, ali s naše su klupe odmah zatražili tzv. challenge ili pregled VAR snimke signalizirajući da je riječ o osobito nasilnom ili brutalnom prekršaju. To bi pretpostavilo peterac za Hrvatsku i 4 minute konstantne igre s igračem više. Suci su pregledavali snimku, konkretno Srbin Stanojević, no kako na ovom turniru nema podvodnih kamera, nije se moglo dobro ili točno utvrditi je li bilo udarca ili ne. Možda bi bilo nešto drukčije, možda i ne bi da je suđena brutalnost, ali ne valja se ni na to odveć vaditi.

U početku je Hrvatska bila ta koja je češće vodila, iako uglavnom s pogotkom razlike. Bilo je to ujedno i razdoblje naše odlične igre s igračem više ili u brojkama 5-5 početkom druge četvrtine. U biti, na polovici utakmice jako, jako dobrih 6-9. No, opet smo vrlo rano ostali bez važne karike u napadu. Konstantin Harkov je brzo, već u 12. minuti zaradio treću osobnu. Kod vodstva 7:6 prvo je izgubio loptu u napadu, oteo mu Manhercz, te je napravio osobnu (tada drugu), ali odmah potom i još jednu (treću ukupno). Velike pogreške. Pred kraj druge četvrtine pogotkom Pejkovića s lijevog krila, a na dodavanje Butića, Hrvatska je prvi put povela s 2 gola razlike (8:6). Do poluvremena je Vismeg smanjio (8:7), a to je bila naznaka pun opasnije, bolje Mađarske u nastavku. Nama je potpuno na neko vrijeme stao igrač više (0-5), a sjeverni susjedi su "trpali". Ljevak Burian iz polukontre za 8:8. Nakon Pavlićevog gola za hrvatsko vodstvo (9:8), slijedila su tri uzastopna gola Mađarske - Ad. Nagy, Manhercz (još jedna kontra) i Fekete. Tada je suparnik poveo s dva razlike, 11:10. Smanjio je Lončar na sjajan asist Fatovića (11:10) uoči zadnje dionice.

Tu je četvrtinu Fatović otvorio golom za poravnanje (11:11), kao i kasnije Pavlić (12:12), da bi pet i pol minuta do kraja bili u problemu. Mađarska je vodila 14:12 i taj su rezultat imali do 2.13 minuta prije kraja. Tada prvo Fatović iz peterca smanjuje, a minutu i pol do kraja Lončar izjednačava. U zadnjoj su minuti obojica izbornika iskoristili po jednu minutu odmora. Obje su momčadi imale i priliku za pogodak, igrače više, ali obrane su učinile svoje i "odvele" utakmicu do peteraca. U njima je pak briljirao mađarski vratar.

Za osvojeno 4. mjesto u Svjetskom kupu, Hrvatska je zaradila 35.000 dolara odnosno samo 5.000 dolara manje od brončane Mađarske. Nije da ističemo ovo kao zadovoljštinu, već samo kao informaciju. Inače, pobjedniku Svjetskog kupa pripada 70.000 dolara, a drugoplasiranom 55.000 dolara.

Inače, ovo je pomlađena nešto mađarska vrsta. U odnosu na olimpijske igre u Parizu recimo, u Podgorici nije bilo prvog vratara Some Vogela, pa ljevaka Vamosa i Zalankija, centra Haraija, zatim Jansika, Molnara, braniča Angyala i dakako Denesa Varge koji je okončao reprezentativnu karijeru. Doduše, niti Barakude nisu iste u odnosu na Pariz jer u Podgorici nije bilo vratara Popadića, baš kao ni Bukića, Vukičevića, Biljake, Marinića Kragića, a i Joković je okončao reprezentativnu karijeru.

- Nažalost poraženi smo, ali mogu biti ponosan na cijelu našu momčad. Borili smo se do zadnje sekunde. Imali smo i zadnji napad za pobjedu, nismo uspjeli, a što se peteraca tiče mi možda nismo bili u najboljem psihološkom stanju. Mađari su to iskoristili i pobijedili. Mislim da je turnir za nas ispunio svrhu, za mlađe igrače koji su se dobro snašli. Veći dio njih je igrao već u Bukureštu početkom godine, na kvalifikacijskom turniru. Oni su se lijepo asimilirali, a s njima u budućnosti možemo mirno spavati jer ćemo uvijek imati dovoljno kvalitete da na svakom natjecanju konkuriramo za medalju - kazao je Luka Lončar nakon susreta.