JUG AO - MLADOST 14:7 (3:1, 5:2, 3:3, 3:1)

ZAGREB - Plivalište uz Savu. Gledatelja 400. Suci: Periš i Prančić (obojica iz Splita). Opunomoćenici: Jambrović (Zagreb) i Brala (Rijeka).

JUG AO: Popadić (7+1 obrana), I. Vukojević, Fatović 3, Burđelez, Joković 1 (1), Papanastasiou 3, Tomasović 1, Argyropoulos 2, Kržić 1, Kakaris 1, Benić 1, Žuvela 1, Jurišić (3 obrane), Kolak. TRENER: Vjekoslav Kobešćak.

MLADOST: Marcelić (9 obrana), Samardžić, Pliskevič, Biljaka 1, Lazić, Dašić 2 (0), Vrbnjak 1, Rakovac 2 (2), Paić, Tkalčec, T. Fabris, Škiljić, Rukavina, Bakarić. TRENER: Zoran Bajić.

PETERCI: Jug AO 1-1, Mladost 2-3.

OSOBNE POGREŠKE: Jug AO 12, Mladost 9.

CRVENI KARTON: Luketić, fizioterapeut Mladosti (14). ŽUTI KARTON: trener Bajić (15). TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Lazić (23), Burđelez (32).

REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Jug AO 5-8 (63%), Mladost 2-8 (25%).

____________________________________________________________

Nikakva se čuda i senzacije nisu dogodile, a nismo ih baš ako ćemo iskreno niti očekivali, prvog dana natjecanja na završnom turniru Hrvatskog vaterpolskog kupa u Zagrebu. Dvije lagane, uvjerljive, glatke pobjede favorita Juga AO odnosno Jadrana nad njihovim suparnicima, Mladosti i Solarisom. Čak i s podosta sličnosti. Od kretanja rezultata, razlike u kvaliteti, te onog što je vjerojatno trenerima finalista, Mili Smodlaki i Vjekoslavu Kobešćaku najbitnije - maksimalan utržak s minimalnim naporom. Nije baš nebitno, nikako nije u uvjetima kada se finale igra samo 24 sata kasnije (danas, 18.30 sati) i sve to u sezoni u kojoj je više utakmica no dana, pa se umor akumulira ekspresnom lakoćom.

Polufinala ne zaslužuju doista puno slova opisa. Jednostavno, za jednu klasu su dubrovački i splitski sastav danas jači od Mladosti odnosno Solarisa. Uz sve, Žapci su bili i bez za njih ove sezone bitne karike, braniča koji ulazi i na 2 metra Luke Bajića.

Da ne duljimo, dočekasmo konačno u zadnjim danima prosinca prvi ovosezonski susret one dvije momčadi koje će i obilježiti cijelu ovu sezonu u domaćim bazenima. Zato jer im se objektivno nitko drugi niti ne može približiti. No, jednako tako, večerašnje finale je baš ona utakmica koja se s nestrpljenjem čeka. Ne samo u taboru jugaša koji već tri godine s nestrpljenjem čekaju na ovaj pokal i koji cijele ove kalendarske 2021. još nisu osvojili ništa! Ne samo ni u taboru jadranaša, kluba koji pak nikada nije osvojio niti jedan trofej u samostalnoj Hrvatskoj. Ova se utakmica sa zanimanjem iščekuje poradi odgovora na pitanja - koliko je doista Jadran dobar odnosno velik posao napravio ljetos, koliko snažnu momčad oformio, je li momčad kojoj neki tepaju i "dream team" sposobna već sada napraviti malo veće štete na oplati Jugovog broda.

"Dobro, unatoč tomu što se igralo u Zagrebu, pa bi se reklo na terenu Mladosti, domaća je momčad puno slabija nego prošle sezone, tako da nam nikako nije mogla pričiniti veće probleme", veli kapetan Juga AO, Loren Fatović.

"A finale... Pa, moram priznati da je stvarno čudno i to se sada prvi puta tako poklopilo koliko znam i koliko dugo igram, da se mi i Jadran,ali i općenito prvi neki favoriti u jednoj sezoni za trofeje sastaju tek u jednom finalu. To je baš rijetkost. Zato mislim da će biti jako, jako zanimljiva utakmica, a moguća su čak i neka taktička iznenađenja. Načelno je ovo ipak očekivano finale, ali jednako tako i vrlo otvoreno. Sada smo i mi i Jadran ispunili prvi cilj, plasirali se u tu odlučujuću utakmicu, a sada ostaje onaj drugi. Doći do trofeja. Nekog isticati kod suparnika je mislim teško jer mislim da stvarno imaju 13 podjednako kvalitetnih, vrhunskih igrača", zbori Fatović.

Na drugoj strani, Luka Bukić, jedno od tih velikih ljetnih pojačanja Jadrana drži nešto slično.

"Sezona je i naporna i teška i s mnoštvom utakmica, ali kada doše dan finala, kada dođe ta posljednja finalna utakmica, tada se sve zaboravlja. Favoriti? Ne, mislim da toga i inače i u fnalima nema, a posebno ne u ovom."

Jadran bez problema preskočio Šibenčane

U dobroj je mjeri pitanje prvog finalista Kupa razriješeno u osam minuta. Prvih osam minuta sraza Jadrana i Solarisa, dakle u prvoj četvrtini. Vrlo je zamjetna bila razlika u bazenu ovih dviju momčadi. Možda prvenstveno obrambeno. Jadranaši iznimno usredotočeni, “na svakoj lopti”, stjecao se na trenutak dojam kao da ih u obrani ima više. Pokretljiviji, a blok... on je bio poput zida. Šibenčani jednostavno nisu imali čak ni prostora za uputiti šut k splitskom golu. Kada bi to i učinili, lopta bi zapravo pogađala vratara Jadrana Matu Anića.

S druge strane, napadački je Jadran bio, možda ne baš neumoljiv, ali definitivno puno brži i bolji od Sunčanih. Posebno s igračem više. Taj su dio igre splitski vaterpolisti odigrali besprijekorno, 3-3. Jadran je tri od četiri pogotka u prvoj četvrtini postigao s igračem više - Harkov (1:0) i Bukić (2:1), ali bilježimo u tok rubrici i gol Butića (4:1) iz peterca, ali kaznenog udarca koji je izboren baš u napadu s igračem više. Lijep je bio i pogodak Luke Bukića za 3:1, kada je Jadranov reprezentativac uplivao u 2 metra, a dobro ga pratio i poslužio Delić.

No, ako možda 4:1 nije dostatna prednost, posebno nakon tek prve odigrane četvrtine za nekoga proglasiti pobjednikom, u poluvremenu smo to već mogli. Ne samo što je prednost Splićana još malo narasla (6:2), nego što je sa svakom novom minutom bilo sve vidljivije da Jadran čvrst drži utakmicu pod nadzorom, sve konce u igri, čak i lagano doziravši utrošak snage. Nije baš nebitno u odnosu na ono što ih čeka u nedjelju, u finalu. Inače, najveću je prednost Jadran imao početkom posljednje dionice, 11:3 tako da su posljednjih sedam minuta odigrali baš... ležerno.

Za Jadran i njegovog trener Milu Smodlaku vjerojatno je najbitnije da se utakmicama vratio centar Nikša Dobud nakon 10-ak dana stanke zbog ozljede lakta. Možda još i nije u najboljem stanju, ali nije isto igrati s jednim ili dvojicom centara. Ujedno, dometnimo da je trener Smodlaka u polufinalu kao drugog vratara na klupi imao Martina Čelara umjesto Luke Podruga koji trenutačno nije u najboljoj formi.

"Pokušali smo se što prije odvojiti i riješiti pitanje pobjednika", nakon utakmice će trostruki strijelac, Luka Bukić.

"Mislim da smo uspjeli sačuvati dosta snage za nedjelju. A finale? Tu se sad više ne gleda ni umor, ni bilo što. Očekujem jako tešku utakmicu, 'na nož', ništa slično."

Sličnog je mišljenja i Konstantin Harkov.

"Sad čekamo finale i nadam se još boljoj igri. U svakom slučaju, čeka nas bitno teži posao", veli popularni Kosta.

Jadran je u svakom slučaju učinio upravo ono što je smjerao, oba cilja zapravo. Prvo, plasirali su se u finale i drugo, učinili su to uz minimalan napor ili utrošak energije. Trebat će im vjerojatno u nedjelju, a mi se pak nadamo i da ćemo gledati i puno bolji vaterpolo. Od finala se to svakako očekuje.