Bronca sa Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji bila je hrvatskom vaterpolskom izborniku Ivici Tucku četvrta na toj funkciji. Sve je počelo broncom u Barceloni 2013., nastavilo se srebrom u Kazanju i zlatom u Budimpešti, a ako je vjerovati nizu onda nas u Fukuoki za dvije godine čeka srebro, a u Dohi za četiri opet zlato.

Šalu na stranu, Tucak i njegove Barakude razmazile su hrvatsku javnost povratkom kući s odličjima oko vrata s velikih natjecanja. Ponekad zbog toga i zaboravimo koliko je teško održati se na vrhu, jer dobro kaže ona stara sportska izreka: “Lako je doći do vrha, ali teško se na njemu održati”.

Zbog razmaženosti vaterpolskim uspjesima i ulogom favorita u Gwangjuu, malo je teže primljen poraz od Španjolaca u polufinalu svjetske smotre. Ipak, dugo i toplo ljeto Barakude su okončale pobjedom protiv Mađarske, a što je još važnije, medaljom na drugom uzastopnom natjecanju ovog ljeta i sada ih izbornik sve skupa može raspustiti na zasluženi odmor.

Nitko kao mi

- Kako vrijeme bude odmicalo, mi ćemo biti svjesniji toga da je bronca na Svjetskom prvenstvu jedan uistinu velik rezultat. Ovo je sedma medalja u nizu za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju, što još nikada nikome nije pošlo za rukom - naglasio je za početak izbornik Tucak koji je bez dodatnog potpitanja krenuo sa seciranjem onoga što je u lipnju i srpnju napravljeno u bazenu.

- Bilo je tuge nakon polufinala jer smo htjeli zlato svim srcem, ja, moji suradnici, igrači smo to živjeli cijelo ljeto i jedna lošija utakmica u polufinalu ne može izbrisati sve ono što je bilo dobro cijelog ljeta. Svjetska liga u Beogradu je bila itekako važan turnir kao i Svjetsko prvenstvo jer je pobjednik vadio vizu za Olimpijske igre. To natjecanje smo odigrali na fenomenalan način, izgubili smo tu finalnu utakmicu zbog okolnosti na koje se više ne bih vraćao. Cijelo Svjetsko prvenstvo, od grupe pa do posljednje utakmice za treće mjesto je bilo fantastično.

Pedja Milosavljevic / CROPIX / CROPIX

Andro Bušlje

Sipao je Tucak komplimente na račun svoje momčadi kakve Barakude zaista i zaslužuju, ali nije mogao pobjeći od misli na jedino posrtanje u mjesec i pol dana koliko je proveo s reprezentacijom. Naravno, riječ je o one 32 minute polufinala SP-a protiv Španjolske.

- Jedna loša utakmica koja se dogodi u trenutku. Moramo vidjeti zbog čega, kako i zašto, ali sretan sam i zadovoljan jer mislim da smo odradili jedno fantastično ljeto i zahvaljujem momcima koji su vrh svjetskog vaterpola u svakom pogledu, kao sportaši i ljudi - priznao je izbornik koji nije imao težak zadatak u motiviranju momčadi pred ogled za treće mjesto.

Hrvatska se u posljednjih 10 godina u četiri navrata na SP-ima našla u istoj situaciji te isto toliko puta iz utakmice izašla s broncom. To ne dolazi samo od sebe, već dugogodišnjim zajedničkim radom čiji se plodovi vide na svakom koraku.

Neke premalo cijenimo

- Mi smo jedna prava obitelj koja živi zajedno i kad je lijepo i kad je teško. To sam kazao i igračima u tih 48 sati između utakmica, možda i najtežih 48 sati u mojoj sportskoj karijeri. Morali smo se otvoriti jedni prema drugima jer tako stvari funkcioniraju u obiteljima kada se suoče s problemima. Ukoliko se te stvari guraju pod tepih, nastaje gomilanje. Vodili smo prvi, drugi, treći i sedmi razgovor, skupili smo se i nisam imao mrvicu sumnje da tome neće biti tako. Ponosan sam što sam na kormilu ove reprezentacije.

U Tuckovoj momčadi nekoliko je starijih igrača. Xaviju Garciji je 35, Vrlić, Šetka i kapetan Bušlje broje 33, a od svih jedino je potonji obznanio kako se nakon Olimpijskih igara oprašta od kockaste kapice. Koliko znači reprezentaciji govori i činjenica da je osvojio svih sedam medalja sa SP-a od 2007. godine po čemu je svjetski rekorder. S obzirom na to da je njegova produžena ruka u bazenu, izbornik je imao samo riječi hvale na Bušljin račun.

- Andro je u godinama u kojima je. Od 2005. godine taj dečko igra za reprezentaciju i mogu mu ovom prilikom samo reći hvala za sve što je dao hrvatskom sportu, državi i vaterpolu. Nažalost, to prolazi po strani pa radimo zvijezde od nekih sportaša koji... Nemam ništa protiv njih, dapače, neka se piše što god, ali Andro je dečko koji je svojim ponašanjem, igrama, privatnim životom i odgojem vrh - kazao je izbornik pa se za kraj nametnulo pitanje i hoće li kapetana probati odgovoriti od mirovine?

- Hoću, probat ću ga odgovoriti. Već sam s njim po tom pitanju i razgovarao, on mi se nasmijao, ali on ovakav kakav je, sa svojim načinom života po meni može još koju godinu igrati na ovoj vrhunskoj razini.