Prava poplava natjecanja, turnira, svjetskih i europskih liga, kupova i superkupova, prvenstava planetarnih i globalnih... To je nešto što sportu u globalu više nažalost nije strano. Intencija je svakog sporta multipliciranje nadmetanja. Sve ne bi li bilo više utakmica, a to onda nudi više TV prijenosa, reklama, prilika za klađenje, noćenja, putovanja, kotizacije za suce i opunomoćenike i kontrolore i koga sve ne. Novac se tu silan vrti i on je u pozadini ove priče, jedino što u malo kojem sportu novac dolazi i do onih koji se znoje, trče, skaču, plivaju, zabijaju golove ili brane. Vaterpolo je međutim, odgovorno potpisujemo, sport koji niže rekorde. No, ne baš neke s kojima bi se mogli silno pohvaliti. Broj natjecanja i utakmica u ovom je sportu toliki da doslovno i oni koji ga novinarski prate imaju jedan “debeli” problem. Ponekad se valja zapitati uoči nek utakmice: “Čekajte, za što ovi igraju, koje je natjecanje u pitanju, koja su pravila - jer i ona nisu za sva natjecanja posve ista - i tako dalje. Dostatno je prolistati po tiskovinama ili web stranicama i teško će te pronaći neki dan u kojem netko negdje, u nekom bazenu ne igra. Nešto važno, bitno.

‘Izvanredno SP’

Nerijetko je najupečatljivije problem predstaviti kroz brojke. Tako će primjerice samo reprezentacije - klubovi su dodatna priča - ovog proljeća i ljeta u 136 dana odigrati 5 velikih natjecanja! Od 28. travnja do 10. rujna imat ćemo i SP i EP i MI i dva natjecanja Svjetske lige. U primjerice samo dva mjeseca, vaterpolo će imati i Svjetsko prvenstvo (Budimpešta, od 18. lipnja do 3. srpnja) i Europsko prvenstvo (Split, od 27. kolovoza do 10. rujna). No, ide to i dalje. Međunarodna organizacija vodenih sportova (FINA) je ničim izazvana, iz neshvatljivih razloga odlučila u prebukirani raspored ubaciti SP vodenih sportova u Budimpešti i koje ima službeni naziv “Izvanredno Svjetsko prvenstvo”. Zašto je to bitno? Zato što je za listopad 2023. planirano novo SP vodenih sportova (Fukuoka, Japan), ali već za siječanj 2024. i još jedno, novo seniorsko SP u vodenim sportovima (Doha. Katar). U 18 mjeseci tri svjetska prvenstva!? Pritom su čelnici FINA zaboravili da bi se istog mjeseca 2024. trebalo održati i EP u vaterpolu, mjesec dana kasnije već i predolimpijski turnir za OI u Parizu. Zbogom pameti.

U ovakvim okolnostima, vrlo je teško pojmiti na koji način mogu ovog ljeta izbornici vaterpolskih reprezentacija planirati pripreme, tempirati formu? Odnosno, je li to uopće moguće?

- Užasno teško. Ne postoji niti jedan ozbiljan sport, pojedinačni ili kolektivni, u kojem je moguće tempirati formu na dva velika natjecanja koja se organiziraju u nepuna dva mjeseca. To je nemoguće! A gdje su tek ostala - po ovom će pitanju hrvatski izbornik Ivica Tucak.

Ivica Tucak

MARKO TODOROV/CROPIX

- Što napraviti? Mi kao momčad koja je ušla u novi olimpijski ciklus s dosta promjena, jednostavno nema pravo kalkulirati, birati natjecanja. Mi na to nemamo pravo. Ne možemo reći: “Mećemo ići na SP, nego ćemo ciljati EP” ili obratno. Iako je već bilo takvih primjera. Sjetite se 2019. kada Mađari namjerno nisu htjeli igrati Svjetsku ligu ili iste godine, Srbi su otišli s B momčadi na Svjetsko prvenstvo jer su osigurali OI u Tokiju. Možda bi bilo i lakše čak da nije prenaporne klupske sezone.

Masakr igrača

To je ono što smo spomenuli kroz brojku od 70-ak utakmica, mnoge u vrlo kratkom terminu. Vaterpolo je jedini sport u kojem se na pojedinim turnirima znaju odigrati dvije utakmice u 12 sati!? Imali smo primjer Jadrana koji je prije godinu dana u malo više od 24 sata odigrao 3 europske kvalifikacijske utakmice!? Mnogima je to nepojmljivo, ali u vaterpolu smo tome dugo već svjedoci.

- To jednostavno masakrira igrače. Imamo početkom lipnja Final 8 Lige prvaka, a to je najbitnije natjecanje za svaki klub. Nemojmo zaboraviti da igrači prvenstveno zarađuju za egzistenciju u svojim klubovima i klubovi su ti koji rade najviše posla i za nas, izbornike. Ja sam to uvijek otvoreno govorio, to je činjenica. Klubovi pripremaju igrače i za reprezentaciju. To se ne može zanemariti. Dakle, od 3. do 5. lipnja je taj turnir, a onda mi izbornici od 6. lipnja imamo dva tjedna vremena igrače pripremiti za najveće natjecanje, Svjetsko prvenstvo. Teško moguće - veli izbornik Tucak.

Nešto ste ipak planirali, napravili raspored priprema. Što ćete učiniti?

- Razgovarao sam već s kondicijskim trenerom Perom Kuterovcem i shvatili smo da nemamo vremena “obarati” formu” pa je onda dizati. Prvi put ćemo raditi na drugi način. Pokušat ćemo igrače držati u natjecateljskom tonusu kroz specifične treninge, planirane pripreme, trening-utakmice s Italijom kod nas i kod njih. Nema druge. I nadati se da se nitko od igrača neće ozlijediti. Nakon SP u Budimpešti nužno moramo dati igračima nekih 15 dana odmora, psihološki prvenstveno i onda ćemo imati vremena raditi bazičnu pripremu za EP, zasigurno u Sloveniji, na dva tjedna. Iako, da... Imamo i još jedno ipak natjecanje, Svjetsku ligu u Strasbourgu. U ovom trenutku stvarno ne znam hoćemo li mi to igrati.

DAVOR ZUNIC/CROPIX

Kontraproduktivno

Ono što je zasad znano da će Hrvatska na Mediteranske igre u alžirski Oran poslati vjerojatno B reprezentaciju, ni u kojem slučaju seniorsku jer jednostavno ni fizički reprezentativci ne mogu biti na dva turnira istodobno (Budimpešta i Oran).

- Tu se dakako postavlja cijeli niz problema. Igrači na kraju nisu optimalno pripremljeni, nisu na maksimumu, a san svakog sportaša je da bude najbolji na EP ili SP. Ako se ne uspije, bit će jasno pod paljbom i igrači i mi treneri, ali one koji odlučuju o ovakvom rasporedu, njih to jednostavno ne zanima. Ostaje samo nada da će s novim ljudima na čelu LEN, a pozitivne naznake već dolaze, nešto se ipak početi mijenjati. Počev od toga da nam se dopusti veći broj igrača koje možemo prijaviti, 16-17, a ne inzistiranje na samo 13 koje onda svi “cijedimo”. Postoji vjerojatno ipak opcija da će ono SP koje je trebalo biti 2024. odgoditi. To je već neki korak naprijed - zaključuje Ivica Tucak, izbornik Barakuda.

Nadajmo se da će se učiniti taj korak naprijed iako bi ih trebalo puno više od tek jednog. Jer ovaj smjer kojim sada ide vaterpolo je kontraproduktivan, gubi se na kvaliteti i smislu nadmetanja...