Prije dvije godine su ga uspjeli nagovoriti, ali sada više ipak ne. One 2019. u Gwangjuu, nakon osvojene bronce na Svjetskom prvenstvu, njegove 22. kolajne za Hrvatsku, rekao nam je odmah pokraj bazena u dalekoj Južnoj Koreji.

- Drago mi je da sam se evo, s medaljom, šteta što nije i još nekog većeg sjaja, oprostio od reprezentacije.

Sad je stvarno kraj

Istog trenutka smo ga počeli nagovarati, uviđajući i godine i značajan obol koji je dao, da ipak ako može izdrži još malo. Do Igara u Tokiju godinu kasnije. Ispostavilo se da nije baš bilo godinu, već dvije godine kasnije, ali u svakom slučaju izbornik i čelnici HVS-a uspjeli su tada nagovoriti kapetana na produljenje reprezentativnog staža.

GABRIEL BOUYS Afp

Minulog ljeta, još nakon poraza u četvrtfinalu OI u Tokiju, rekao je izborniku - “Sada je stvarno kraj. Ne ide, ne mogu više”.
Istog dana smo razgovarajući, krenuli opet s pričom iz Gwangjua “Pričekaj malo, sada si još vruć, nek’ prođe mjesec-dva, pa onda vidi.”

Andro Bušlje (35) razmislio je i odlučio.

- Nakon dugo godina odlučio sam da je kraj što se reprezentacije tiče. Nažalost, nisam se kako ja, tako ni još neki suigrači, koji su se također odlučili za kraj, oprostili s pravim rezultatom. No, kako je, tako je. Nakon 17 punih ljeta odlučio sam da je dosta. Mislim da sam dao svoj maksimum u reprezentaciji, što sam i koliko sam mogao. Volio bih sada, pred sam kraj karijere, ipak malo više uživati u ljetu, odnosno u slobodnim danima i s obitelji. Jednostavno, ne ide više - u nedjelju će iz Atene, gdje igra u Olympiacosu, legendarni kapetan Barakuda.

NIKOLINA VUKOVIC STIPANICEV/CROPIX Cropix

Hvala, Andro

Na ovo nemamo što ni reći osim potvrditi nešto što smo zapisali prije dvije godine još. Onog trenutka kada Andro odluči da je kraj, čvrsto ćemo uz razumijevanje iskazati punu potporu takvoj odluci. Ovaj je čovjek dao cijelog sebe, uvijek i stopostotno za Hrvatsku. Sjećamo se kao klinca, 2005. u Montrealu na SP, njegovom debiju za Barakude. U tih 17 godina osvojio je 22 od ukupno 23 medalje Hrvatske! On je najtrofejniji naš igrač kada je u pitanju nacionalna momčad. Njegovoj se karijeri, igrama za Hrvatsku, naporima, pripremama, treninzima, pa onda uspjesima i medaljama ova nacija može samo duboko nakloniti i reći - “hvala, Andro”!