To što radi Hrvatska je apsolutno čudo. Pogledajmo tko je sve iza nas, napravili smo strašnu stvar

Ne znam koliko je dobro spominjati i neke intimne odnosno privatne razgovore, ali izborniku sam u nedjelju nakon utakmice od srca čestitao, vjerujem u njega najviše, kao i u cijelu momčad i rekao sam: “Hajde, još samo finale, pa kad to završite, pobijedite i osvojite, bit ćeš miran još barem dva dana! Neće ti nitko prigovarati, ni kritizirati, ha-ha”. Jer zaista, mogli su vidjeti svi i u prijenosu prvog polufinala, Španjolska - Italija, što je Španjolska.

Znamo s kim igramo, ali isto tako znamo i koga smo pobijedili još u 1. kolu, u najvažnijoj našoj utakmici. Utakmicu koja nas je mogla usmjeriti u nešto sasvim drugo, u nervozu, probleme, u ono što mi volimo, to je vraćanje u neku prošlost kad pričamo o negativnim stvarima. Teško se mi vraćamo u prošlost da bi pričali o lijepim stvarima, mi više volimo kritizirati. Odmah bi bilo odmah u stilu “evo, Španjolska po 150. put bolja od Hrvatske” i u tom stilu. Zato je bila bitna ta pobjeda u 1. kolu.

Kad već pričamo o njima, Italija je djelovala protiv njih anemična, zbunjena, nikakva, sluđena, nemoćna, ali zašto? Nije problem tu Italije, već sve zasluge za to idu Španjolcima. To je momčad koja je bila prije EP favorit za zlato. Mi smo napravili strašnu stvar, veliki posao i bez obzira kako u utorak završi, mi moramo biti jako, jako zadovoljni. Presretni što smo došli do finala. Pogledajmo tko je sve iza nas. Budimo realni i priznajmo si: “ljudi, napravili smo strašnu stvar”.

Netko će reći, “je, ali igramo kući”. Aha, vratimo se malo u povijest, pa vidimo gdje se sve igralo prvenstvo dosad. Da nije možda u Firenci 1999. Italija bila prvak ili Slovenija u Kranju 2003. ili Mađarska u Budimpešti 2001. ili Španjolska u Malagi 2008. godine? Nisu? Znači, nije to baš tako lako, dok je Hrvatska bila i 2010. i prošli put u Splitu, uvjeren sam da možemo biti i opet. Stvarno, ovo što Hrvatska radi je čudo!

Španjolska se diže na ovom turniru. Protiv Italije su odigrali svoju najbolju dosad. I novinarima poruka, ubuduće nemojte više pisati: “Mile Smodlaka, bivši sjajni centar”. Nije, nakon nedjelje ja mogu samo reći: “Rino Burić je sjajan centar”. Nevjerojatno što je momak napravio i “okrenuo” utakmicu. Izborio dva peterca u seriji i onda još i gol s dva metra. U ključnim trenucima, kad se lomila utakmica, kad nismo imali puno ideja, uz puno grča s obje strane, dečko je odigrao fantazija nešto. Ili opet, jedan Jere. Marinić Kragić. Čudesan, fantastičan. S tim njegovim golovima, s tim njegovim šutom.... Jako nam puno znači, podredio se momčadi i trebamo njegov šut, njegovo slavlje, taj njegov teatar. Pogotovo doma. Uživam ga gledati - kad daje gol - kako slavi. Neopisivo mi je drago radi njega da dobiva potvrdu s 30 i nešto godina. Neću spominjati mi Fatovića, on je naš... Maradona. Ili jednog Lončara, centre. Cijela momčad, svi imaju ulogu koju odrađuju, od Biljake... Svi.

Glupo je pojedince istaknuti, ali opet imam potrebu. Ante Vukičević, malo o njemu, čovjek primi loptu i šut na prvu. Ma, ne mora to biti gol, ali to je igra kakvu trebamo i to je ono što je dobro, što nas drži. To nije dakle ono što sam pisao, tri sekunde do kraja napada, loptu bacimo na “jedinicu” jer nemamo ideju. Idemo, brzi prebačaj i šut. Nisu to nerezonski šutevi, nije to paljba bezvezna i sebičnost, već pozitivna agresija u napadu. Želja za dati gol, pritisak na suparnika koji kada je konstantan, uvijek daje ploda. Nije to slučajno da se odlijepimo uvijek u drugom poluvremenu. Utakmicu su u egalu i onda netko popusti.

Bitno je zadržati čvrstu obranu, da Marko Bijač u seriji skine 2-3 lopte i onda su šanse probiti suparnikove pukotine i onda suparnik pada. To je ono što mi dosad imamo, nema razloga to ne ponoviti, iako usporediti ijednu obranu sa španjolskom... Teško. Ako ne budemo u finalu išli postići gol, ako nas umrtve, “preplaše”, onda nećemo ništa dobiti. Moramo napasti, normalno biti mudri, zatvoriti njihovu kontru, ali moramo imati šut. Rezonski šut, ali ne smijemo oklijevati i čekati prazan gol jer neće biti prazan s onim njihovim “ludim” golmanom koji fantastično brani, ali moramo napadati, šutirati. I imati oči na leđima. Mislim da smo mi svjesni toga i da imamo rješenja za to. Ovo što imamo sada je pobjeda. Cijele momčadi i njihovog izbornika.