Dosta je bilo laganih utakmica razine malo, ali samo malo intenzivnijeg treninga. Dvije su i više no dovoljne na turniru ovakve vrste. Nema više u Dohi za Barakude “laganica” kakve su bile Južna Afrika i Kina. Sada slijede “teškaški” obračuni. Ovaj pred nama je ne samo jedan takav, već možda i najteži. Zato jer je četvrtfinale nakon kojeg se lansirate u zonu medalja ili padate u utješnu borbu. Ako ima utjehe u području koje omeđuju peto i osmo mjesto. Možda nekome ili nekim momčadima to i jest utjeha ili za nešto motivacija. Barakudama sigurno ne.

Kvaliteta, mirnoća, iskustvo...

U redu, ostvaren je cilj broj jedan i zaista najbitniji. Pariz nam ne može pobjeći i to je izvrsno. Ali odmah nakon Kine (pa i prije), jasno da su apetiti narasli. To je i sportski uostalom. Još pamtimo i riječi Jerka Marinića Kragića izgovorene u Zagrebu na konferenciji za novinare, koji sat prije puta na Bliski istok, tada prvo Dubai...

- Jasno da su cilj Igre, ali ne idemo mi u Dohu pobijediti Australiju. Zato, kada osiguramo Olimpijske igre, mi “gazimo” i dalje.

Sad je trenutak za takvo što. A što će sve biti potrebno za nadvladati velikog suparnika? Bijač treba biti na svojoj razini, raskriliti se poput kondora između vratnica, u što uopće ne sumnjamo. Fatović valja dirigirati ovim orkestrom. Treba nam da, svakako i opasnost s desne strane, Kosta Harkov. Trebaju nam torpeda Jerka Marinića Kragića i ona njegova uzdignuta ruka nakon gola, provala emocija u vodi. Treba nam Burićevo uplivavanje, ali i izvrsna obrana. Njega i Žuvele i Lazića koji mora nadomjestiti izostanak - sada tako očit - Luke Bukića. I da, trebaju nam centri. Naša dominacija na dva metra. Igrači koje uostalom i suparnici spominju kao najveću opasnost, vrlinu, prednost Barakuda. Jedan od njih je Luka Lončar. Povratnik koji je donio ne samo kvalitetu, nego i mirnoću, predviđanja zbivanja u vodi, iskustvo.

- Mi posao ovdje završili nismo. Odlično, plasirali smo se na Olimpijske igre. Drago nam je i ponosni smo, ali imamo mi još tri planirana koraka ovdje. Ovaj prvi, protiv Srbije će biti jako težak - kaže Lončar.

Imali su poteškoća sa SAD

Posljednje dvije utakmice, protiv Južnoafrikanaca i Kineza, relaksirajući suparnici koji su vam s jedne strane sigurno odgovarali poradi prikupljanja, obnove energije, ali koliko oni mogu imati negativnih reperkusija u smislu da se sada treba u trenu “prešaltati” na nešto sasvim drugo? Na sam vrh, top klasu kakvu nosi Srbija?

- Teško je reći. Ima svojih dobrih strana, ali opet mi se u glavi moramo pripremiti da nas sada čeka nešto nemjerljivo teže. Možda je s te strane malo teže, ali vjerujem i da mi možemo pronaći neki “prekidač” u glavi, prebaciti se na ono što nas čeka.

DAMIR KRAJAC Cropix

Uvijek se tvrdi u našoj reprezentaciji kako idete, razmišljate od utakmice do utakmice. Je li to baš bilo tako i sada? Naime, pa i mi novinari ne preskačući utakmice, ipak posljednja dva, tri dana pričamo zapravo samo o vašem, našem dvoboju sa Srbima.

- Razmišljali smo mi o Srbiji, ali više o načinu kako pripremiti neke stvari individualno. Neke stvari za koje smo znali, za koje znamo da nas očekuju. Zato smo htjeli popraviti neke stvari koje nisu bile dobre protiv recimo Španjolaca.

Jeste li gledali Srbiju?

- Jesam, njihovu utakmicu protiv SAD. Imali su poteškoća, ali su na kraju pobijedili i pokazali momčadsku igru. Dobar momčadski duh, gdje su se iz jedne loše igre uspjeli preokrenuti i pobijediti. Bez obzira na isključenje Hallocka. Krenuli su ih oni stizati i prije toga. Nisu slučajno pobijedili, vrhunska su momčad s dvojicom izvrsnih pojedinaca koje imaju u Dušanu Mandiću i Nikoli Jakšiću.

Ima tu i još nekih zanimljivih igrača, poput Strahinje Rašovića koji prijeti s lijeve strane, no... Ti Amerikanci, do isključenja Hallocka, su ipak radili ozbiljne probleme, držali ih “u šahu” i po nama stvarno bili bolji. Jeste tu vidjeli nešto što biste mogli preuzeti?

- Amerikanci mogu svima napraviti te probleme jer su vrlo talentirana momčad koja radi neke stvari koje europske momčadi ne prakticiraju. Više ulaze s drugim centrom, vrlo su brzi. Tu su im najveće probleme napravili. Mi sigurno imamo nekih svojih “oružja”, ali nećemo ih sada otkrivati. Pokušat ćemo ih malo iznenaditi s nekim stvarima, ali nema tu baš velikih tajni jer igramo jedni protiv drugih već godinama, što u reprezentaciji, što u klubovima. To će biti prije svega dan u kojem će mislim odlučiti jedna lopta. Tu će ključ biti koncentracija i nadam se da ćemo biti bolji od njih.

Luka Lončar nije igrao posljednju utakmicu protiv Srbije, baš na SP, u četvrtfinalu 2022. u Budimpešti. Tu smo ih poprilično izneredili i iznenadili, imali čak 10 različitih strijelaca odnosno cijela je momčad s iznimkom vratara postigla barem jedan gol. Tada je i bilo samo 12 naših igrača u sastavu jer je Rino Burić odrađivao zadnju, treću utakmicu kazne...

- Nisam igrao, ali sjećam se jako dobro jer sam gledao. To je bila, na kraju je ispalo, lagana pobjeda, iako sigurno da nije bila lagana. Rezultat to više sugerira. Takvu će utakmicu biti teško ponoviti. To je prošlost, mi trebamo gledati naprijed. Jednostavno, moramo biti bolji nego što smo to bili dosad.

Ista fizionomija igre

Ono čega se Luka jako dobro sjeća je ona Srbija protiv koje je igrao od 2013. do 2021. Moćan sastav koji je uostalom osvojio dva olimpijska zlata, 2016. i 2021. Od tada se srpska momčad dosta izmijenila, uostalom kao i naša. Je li po vama, neovisno o promjeni imena, neki stil, fizionomija njihove igre ostala ista ili ne?

- Više-manje je ostala ista. Čini mi se da su malo brži nego prije, ali ono što su sigurno izgubili je pojedinačna kvaliteta. Samo, promijenili su način igre s tom brzinom. Uostalom, cijeli se vaterpolo promijenio, evoluirao, igra se puno brže, puno više promjena ritma i posjeda, puno više no ranije. Zato su spletom tih okolnosti oni isto morali malo mijenjati tipove igrača za reprezentaciju - za kraj će Luka Lončar.