VELIKA ŠTETA ZA STIPANOVIĆA U plovu za odličja ispustio je zlatnu medalju

PRIJENOS UŽIVO

19.15 - Stipanović je, čini se, ostao bez zlata. Pet je natjecatelja između Toma Burtona i Stipanovića i to je scenarij prema kojem hrvatski jedriličar osvaja bez zlata.

19.02 - Stipanović pri obilasku druge oznake za vodećim Australcem zaostaje 15-ak sekundi na devetom mjestu. U ovim trenucima Stipanović u svojim rukama ima zlato. Hoće li ga na kraju i osvojiti saznat ćemo za nekih 15-ak minuta.

19.00 - Fantela i Marenić su trenutačno osmi u osmom plovu za klasu 470, a Cupać i Kostov su 10. plov završili na 13. poziciji u klasi 49er.

18.50 - Započeo je plov za medalje u Riju u kojem Stipanović lovi zlatnu medalju u Laseru. Stipanović je odmah na startu dobio kaznu i nalazi se trenutno na devetom mjestu s prilično velikim zaostatkom za ostatkom flote.

--------------------------------------------

Ako tražite kutak Rija koji će vas istog časa odvesti u maštu, onda ne trebate otići niti na Copacabanu, niti na Ipanemu. Otiđite u Marinu da Gloriju. Sve će vam biti jasno.

Ne znam kako je ovaj zaljev izgledao prije mjesec, dva, možda su u njemu doista plutale fekalije, možda je sve bilo zageđeno i možda to nije bilo najidealnije mjesto na kojemu biste se voljeli pronaći.

Ne znam, ali znam kako izgleda danas. Hrvatska je čekala tri medalje, jučer je trebao Tonči Stipanović u laseru u osvojiti svoju, prvu za nas uopće, no vjetra nije bilo. Brodovi su ostali zarobljeni u luci, a čim se to i službeno objavilo, vjetar je, kao da se podmuklo igrao s nama cijelog dana, pojavio i zaplesao u svoj raskoši. Kasno...

Je li to bio izgubljeni dan? Ma kakvi!

Hipi atmosfera

Mix zona smještena je tik do plaže. Tamo su svoje mjesto, ono “zauzeto Hrvat”, već kreirali predsjednik Saveza Marin Milardović i tajnik Saveza Ivo Jaić. Plaža je to puna ljudi, dva suncobrana, hrvatska zastava, piva u ruci. Ispred veliki ekran, D.J. i Bob Marley sa zvučnika. Hipi mjesto, ako ćete tražiti da najbliže opišem kakav sam prvi dojam stekao. Bio je tu i Valent Sinković, bili su tu i cure iz Misije, Manuela i Petra. I novinari. Bilo je tu i sunca, i pive, i svega što ne možete zapravo nigdje drugdje doživjeti na Igrama, nego na jedrenju.

U jednom trenutku sam shvatio da netko do nas, na susjednom ručniku i mota, dvije djevojke u badićima koje su više otrkrivali nego skrivali, željele su sliku. I nudile dim. Nevjerojatno, Olimijske igre?! Da je Žarko Susić živ, legenda hrvatskog novinarstva, sasvim sam siguran kako bi se okrenuo i otišao. Kako je vašem izvjestitelju bilo? Neobično. I ovo su Igre. Neke drukčije, Igre 21. stoljeća, iako sam posve siguran da u Pekingu, ili gdje se već tamo jedrilo, ne bi bilo tako.

Bila je to tribina na plaži! Valjda nešto slično možete doživjeti samo u Riju.

Čekali smo objavu, hoće li Tonči Stipanović krenuti u regatu za medalju, iako je on svoju već davno pospremio u džep. Sada je pitanje ostalo samo je li to zlato ili srebro. I društvo na plaži ispod hrvatske zastave već je feštalo. Zaboravite u trenu gdje ste. Zrče, valjda je to najbliže čime bih usporedio ono što se događalo na plaži, koja je ujedno i tribina, na plaži na kojoj se gleda zaljev i utrka.

Koje tog ponedjeljka ipak nije bilo.

Doduše, na plaži nitko nije imao ništa protiv, iako, kad je na kraju zapuhalo, a taman smo shvatili da ništa od jedrenja za ponedjeljak, pljesak je bio ogroman.

Za to vrijeme je Tonči Stipanović čekao.

Jozo Jakelić, njegov trener, u prolazu je dobacio.

- U jedrenju se samo čeka. Ili da se vjetar pojavi, ili da vjetar oslabi.

U ponedjeljak ga nije bilo.

Kako je bilo Tončiju? Srebro je već bilo u džepu, zlato je trebalo sačuvati. Negdje je planirao kako proslaviti te noći, ali morat će sve odgoditi za 24 sata.

- Svoj posao sam već napravio, medalju imam sigurno, smiren sam - kazat će nam Tonči, na koncu dana.

Brada je tu, a on je doista djelovao smireno. Mora se priznati.

- Imam lijepu prednost. Gore je Australcu i Novozelanđaninu, jer oni svoje medalje još mogu izgubiti. Sjedio sam u hladovini cijeli dan, nisam se niti u jednom trenutku iznervirao.

Tko će se nervirati? Ne za sportaše, ali za ostale... Ono, more ispred vas, s desne strane plaža, muzika, piva u ruci, ako ne i nešto žešće, svi u nekom poluritmu, a iznad vas se prijekorno podiže Šećerna glava. Ako je nešto na ovoj kugli zemaljskoj blizu one predodžbe raja, onda to mora biti ovo sportsko borilište.

- Šteta, jutros je bilo odlično vrijeme, ali teško je ponekad shvatiti regatni odbor. Sad su poslali cure na more, a nema vjetra. I što sad, još jedan dan odmora, pa doći ujutro u Marinu, opet se pripremiti, ponoviti taktiku i toga se držati.

Taktika za finale se zna

Kako je on vladao svojim emocijama?

- Velike su, ali pokušavam te emocije držati u sebi, barem dok sve ne bude službeno gotovo. Odlična smo ekipa, i Šime i Igor, i Bambi. Napravili smo mnogo velikih rezultata u svojim karijerima, ali nikako nismo mogli doći do olimpijske medalje. Bili smo blizu u Londonu, pa biti prvi s medaljom, a još mogućom zlatnom, za mene je to kao da sam istrčao svjetski rekord na 100 m!

Sve!

- Ne želim još ništa požurivati, ali kad završi ova posljednja regata, mislim da će to biti erupcija.

Onda je vratio film od početka. Od prvog plovljenja u Riju.

- Krenulo je super, imali smo veliku meteorološku podršku ovdje. Tko je to bio? Neću otkriti, to je tajna, ne, nisu naši ljudi. Moj trener je to uspio organizirati, jer smo povezani s drugim timovima, a bez takve podrške bilo bi teže. Svaki dan kad sam izlazio na more imao sam sigurnost što bi se trebalo događati s vjetrom i te sam informacije samo trebao primijeniti. Bio je jedan loš dan, nisu to bili moji uvjeti, ne volim takve, niti na njima jedrim. Bili s veliki valovi, pa se nisam baš dobro snašao, a da je i ta regata bila dobra, imao bih već sada sigurno zlato. No, sve u svoje vrijeme, sve će doći na svoje.

Hrvatsko jedrenje nije veliko u logostici, ali je veliko s rezultatima. Da je dio nekog drugog tima, Tonči bi imao potporu pod normalno, pa i od meteorologa...

- Sve velike reprezentacije su organizirane na visokoj razini, mi nismo bili blizu tome. Da je nešto drukčije u Savezu, možda bi bilo bolje, no kako je, tako je. Ne može se tu ništa, niti treba po nekome sad udarati. Sami smo se snašli i sada smo tu gdje jesmo.

Kakva je taktika za završnu regatu?

- Prvo ću pustiti na početku da vidim hoće li Australac čuvati srebro. On ne može mene napasti, jer mora biti pet mjesta ispred mene, a to nije lako u ovoj konkurenciji. Pitanje je hoće li ići na Novozelanđanina i čuvati srebro, a ako bude tako ja ću jedriti skoz uz njih. Ako on ima plan za prvo mjesto, napast ću i čuvat ću ga da ne uđe u prvih pet.

Iskustvo iz Londona donijelo medalju

Koliko je ovo zadovoljština u usporedbi s Londonom, gdje je ostao u zavšnom plovu bez medalje, na četvrtom mjestu?

- Ogromna. To se dvoje ne može mjeriti. Sada sam puno iskusniji, svakog sam dana izlazio na more posve miran, dok sam tada stajao dobro, ali nisam očekivao da bih mogao biti tako visoko. Imao sam pritisak i stoga sam radio velike greške, a ovdje su te greške bile smanjene na minumum. I kad bih nešto pogriješio, znao bih što je to bilo i uspio bih to nadoknaditi.

Pomogle su i predolimpijske regate u ovom akvatoriju.

- Puno. Teški su uvjeti, ovdje je morska struja kurenat, zaljev je velik, pa kurenat vrti. Nije stalno isti, trebalo je dosta vremena provesti ovdje. U ožujku sam zbog operacije slijepog crijeva preskočio jedne pripreme, ali smo u zadnja dva mjeseca sve nadoknadili.

A zagađenost zaljeva, slike i priče koje su odašiljane iz Rija uoči natjecanja bile su turobne. Onda čovjek dođe i ne vidi ništa od toga. Osim raja...

- Iskreno, lani nije bilo ovako čisto, ali organizator se potrudio sve srediti. Glavni liječnik svjetke jedriličarske organizacije je naš čovjek iz Rijeke, dr. Nebojša Nikolić, on nam je kazao da su izvršena sva testiranja i da je more čisto, da nema nikakvih strahova.

Kakav je osjećaj osvojiti medalju, a nisi je u stanju proslaviti?

- Još jedan dan treba je pričekati. Takav je sport, ovisimo o vjetru, a vjetra danas nije bilo. Prethodne dane je bilo sve OK, ali evo danas ništa. Trebalo je slavlje biti večeras, ali odgodit ćemo na 24 sata.

I bit će ludilo od slavlja, nemojte sumnjati. Jedriličari su dosta patili da ne bi znali proslaviti. A nije samo Tončijevo zlato u igri, tu su i Fantela i Marenić, tu je i Kljaković-Gašpić. Tri, pazite, tri medalje u džiru!

Jedrenje kao hrvatski nacionalni proizvod. Na naš ponos.

Jedrenje kao novo otkriće. Za novinara koji je vidio prvi put. Iako se nije jedrilo. Koga briga. Medalja je već tu.

I Bob Marley je trajao. Nitko se nije uzbuđivao. Kakav dan!