FINA ozakonila ‘ludilo‘: Slučaj proslavljenog hrvatskog reprezentativca najbolje pokazuje što se sprema

Natjecanja je sve više, utrka za zaradom sve veća, ovo što se dogodilo s vaterpolom traži izuzetno dobro planiranje i izuzetnu širinu kadra da bi se bilo na svjetskom vrhu.

FINA koja je najavljivala ludi raspored sada je to i ozakonila, pa ćemo nakon SP u Budimpešti nedavno održanog, već iduće godine imati SP u japanskoj Fukuoki, da bi već 2024. godine domaćin SP-a bila katarska Doha. Dakle, u godinu i pol imat ćemo tri Svjetska prvenstva, što izgleda pomalo nevjerojatno, jer dakako nije sve. FINA s tim lovi ritam koji je razbio COVID 19 u prošloj godini. Pametno ili ne, pokazat će vrijeme.

Kao što je poznato slijedi nam i Europsko prvenstvo u Splitu, pa nakon toga i Europsko prvenstvo u siječnju 2024. u Izraelu, a nije ni to sve jer je 2024. u ožujku predolimpijski kvalifikacijski turnir, a nakon njega i olimpijski u Parizu. Sve to u kontinuitetu bit će gotovo nemoguće izdržati i Ivici Tucku i suradnicima treba jako dobar i precizan plan da bi sve to mogli poloviti i zadržati visoku razinu kvalitete kojoj Hrvatska spada. Samo nabrajanjem smo utvrdili tri SP, dva EP, jedan predolimpijski i jedan olimpijski turnir, što je sedam velikih natjecanja u samo godinu i pol dana što izgleda pomalo nestvarno, no FINA-u to očito ne brine. A to su samo natjecanja za koje treba igrati lige, europske kupove, treba se pripremati i to je izazov s kojim se vaterpolo još nikada do sada nije sreo.

U FINA-i su hladni na sve, uvjereni u dobar posao, a predsjednik FINA-e Kuvajćanin Husain Al-Musallam kaže:

- U FINA-i smo predani pružanju prilika sportašima i izuzetno smo sretni što imamo domaćina događaja u Dohi koji dijeli našu strast prema vodenim sportovima uz spremnost i fleksibilnost da organiziramo ovaj prestižni događaj za dobrobit vodenih sportaša posvuda. Objekti svjetske klase osigurat će da sportaši mogu nastupati na najvišoj razini, nadahnjujući sljedeću generaciju ljubitelja vodenih sportova.

Politički nadahnute riječi, ali ostaje pitanje tko to sve može izdržati i je li to za sportaše previše. Prije neki dan imali smo zamalo ‘slučaj Vrlić‘ nakon što je naš centar prihvatio, pa zbog napora otkazao nastup na Euru. Onda se opet predomislio, ali je definitivno da će s njegovim godina biti sve više onih koji će si postaviti logično pitanje ‘mogu li ja to‘. Zato upravo odnos i dogovori u sustavu koji se jako bori biti vrh, skupiti ovac za to, moraju ostati maksimalno profesionalni i bez repova. Možda se zato ovo baš dogodilo u pravom trenutku. Premda sve je to na putu prema Parizu…

I zato za mnoge stvari treba imati i razumijevanja, koliko god teške bile. Nema nas na tisuće tako dobrih da bismo bez obzira na imena bili svjetski vrh. I opet dolazimo do one ključne priče hrvatskog sporta koja će valjda jednom dobiti odgovor koji zaslužuje. Cjelovit odgovor.