
Jakub Menšik (19) odrastao je idolizirajući Novaka Đokovića (37), zbog njega počeo trenirati tenis, ali u Miamiju nije imao milosti prema svom heroju. U finalu Masters 1000 turnira na Floridi pobijedio je Srbina sa 7:6 (4), 7:6 (4) i tako osvojio svoju prvu titulu uopće na ATP Touru, a istovremeno uskratio Đokoviću privilegiju da se učlani u ekskluzivni i zasad i dalje samo dvočlani klub tenisača koji su osvajali stotinu turnira u karijeri (Jimmy Connors 109, Roger Federer 103).
Ostao je veteran na brojci 99, na kojoj je od prošlog ljeta i osvajanja olimpijskog turnira u Parizu.
- Teško mi je priznati, ali bio je bolji od mene u odlučujućim trenucima - rekao je Đoković.
- Kad god je trebalo isporučio je sjajne poteze, servis ili bilo koji udarac. Mentalno je ostao čvrst, što je za mladog tenisača velika stvar. Možda me pusti da pobijedim sljedeći put jer on će imati još puno vremena za puno pobjeda. Ovo je za Jakuba, vjerujem, prva od mnogih titula.
Scena je bila spremna za veliku proslavu, za stoti osvojeni turnir u 60. finalu na Masters 1000 turnirima. I protivnik je, na papiru je barem tako izgledalo, bio pogodan. Debitant u finalu, neiskusan na najvećim pozornicama, tinejdžer koji sa strahopoštovanjem gleda na Đokovića. No, sve je to Menšik uspio anulirati i odigrati još jedan sjajan meč u Miamiju. Jer, nije ni do finala došao nimalo slučajno. Pobijedio je u polufinalu Taylora Fritza (ATP 4), finalistu US Opena, prije toga svog generacijskog rivala Arthura Filsa (ATP 17), koji inače ima već tri ATP titule u svom CV-u, a u 2. kolu i Jacka Drapera (ATP 7), senzacionalnog osvajača Indian Wellsa deset dana ranije.
Menšiku je tek 19 godina, u rujnu slavi 20. rođendan, a s ovom pobjedom nad Đokovićem postao je tek peti tinejdžer ukupno koji je pobijedio 24-strukog Grand Slam osvajača. I prvi koji je to učinio bez izgubljenog seta.
- Ne znam što reći, trenutačno mi je u glavi nered - simpatično je komentirao mladić iz Prostejova neposredno nakon meča.
- I prije samog finala ovo je za mene bio najveći dan u životu, a onda još odigrati tako dobro meč i uspjeti ostati miran cijelo vrijeme, za mene je nevjerojatno. Nema težeg zadatka u tenisu nego pobijediti Đokovića u finalu, ali pokušao sam se koncentrirati samo na meč i na svoju igru kao što sam to radio i u prethodnim mečevima.
Recept je uspio, a nije mu pri tome zasmetala ni petosatna odgoda početka meča zbog kiše. Dapače, kad su napokon krenuli, Menšik je strelovito došao do 3:0, a Đokovića je mučila nekakva infekcija desnog oka ili konjuktivitis, iako kasnije nije tražio alibi u tome. Uostalom, uspio se vratiti u egal na 4:4, ali netipično za njega slabo je odigrao kasniji tie-break. Menšik je poveo 5:0, pa uspio dovršiti posao, iako se Novak približio na 6:4.
Drugi je set prošao bez breakova, pa je opet odlučivao tie-break, a opet je Čeh bio malo sigurniji u presudnim poenima i proslavio najveću pobjedu na koncu najvećeg tjedna karijere.
A koji se uopće nije trebao ni dogoditi. Naime, tek je u pobjedničkom govoru Menšik otkrio da je samo sat vremena prije prvog meča na turniru zapravo trebao - odustati.
- Već sam imao u rukama ispunjeni papir da se povlačim s turnira jer jako me boljelo koljeno. Sreća za mene, u to je vrijeme glavni sudac bio na ručku pa sam morao pričekati da mu predam taj papir. U međuvremenu sam otišao na još jedan tretman kod ATP-jevog fizioterapeuta Alejandra, a on je izveo čudo i osposobio me da igram - pričao je Jakub.
- Samo zbog njega sam izašao na teren, pa onda mogao odigrati i ostale mečeve. Da nije bilo njega, ne bih ni ja sada stajao ovdje i držao ovaj govor.
Menšik je na kraju postao deveti najmlađi osvajač Masters 1000 turnira i drugi najmlađi u Miamiju, iza Carlosa Alcaraza koji je imao 18 kada je slavio 2022. godine. Prije Miamija Menšik je igrao samo jedno finale u karijeri na ATP Touru, bilo je to u Dohi prošle godine, kada je poražen od Karena Hačanova.
Na Floridi je, međutim, postao četvrti tenisač i prvi od 2001. koji je svoj prvijenac osvojio na Masters 1000 razini (Cerretero - Hamburg 1996.; Woodruff - Montreal 1997.; Portas - Hamburg 2001.) i četvrti tenisač u 2025. koji je osvojio premijernu titulu (Müller - Hong Kong; Fonseca - Buenos Aires; Machač - Acapulco). Prošlo je 20 godina otkako je Češka imala pobjednika turnira ove razine, odnosno od Tomasa Berdycha 2005. u Parizu (u finalu pobijedio Ivana Ljubičića), a samo su još dva Čeha osvajala turnire iz ovog prestižnog razreda - Petr Korda u Stuttgartu 1997. i Karel Novaček u Hamburgu 1991.
Sve je to Menšiku donijela pobjeda u finalu koje će se pamtiti i po najvećoj razlici u starosti između finalista. Nikad prije, naime, u Masters 1000 finalu, a isto vrijedi i za bilo koji ATP turnir unazad skoro 50 godina, razlika nije bila 18 godina i 3 mjeseca. Pri tome je Đoković premašio Rogera Federera te sa 37 godina i 10 mjeseci postao najstariji finalist "tisućice" u povijesti.
Bila je to uistinu bitka generacija.
- Odrastao sam gledajući tvoje mečeve, počeo sam s tenisom zbog tebe. Zbog tebe sam ovdje. Hvala ti za sve što si učinio za ovaj sport - poručio je češki mladac Novaku na koncu svega.
Ali, iako su brojke i tradicija bili protiv njega, Jakub Menšik u nedjelju nikako nije izgledao kao igrač koji je igrao juniorsko Grand Slam finale (Australian Open) prije samo tri godine, a tek prošle godine došao do svog prvog finala na ATP razini. Servirao je 14 asova protiv po mnogima tenisača s najboljim reternom u povijesti tenisa i držao Đokovića izvan ravnoteže nizom teških, snažnih udaraca s osnovne linije.
Komentari (0)
Komentiraj