Sjajan je bio protekli vikend iz perspektive hrvatskog muškog tenisa. U manje od 24 sata u tri grada, na sve tri kvalitativne stepenice - ATP Tour, Challenger, ITF Tour - i s praktički tri generacije tenisača, nizale su se titula za titulom s hrvatskim predznakom.
Vikend žetvu počeo je u subotu navečer po hrvatskom vremenu Mate Pavić trijumfom u parovima u Miamiju na ATP Masters 1000 turnir, dok je nedjeljno rano poslijepodne donijelo dva pojedinačna naslova. Prvo je 20-godišnji Luka Mikrut otišao do kraja kod kuće, u Opatiji, na ITF turniru, da bi cijeli krug naslovom na ATP Challengeru zatvorio veteran Marin Čilić.
Valjalo bi dobro prolistati povijesne knjige, ali nećemo pogriješiti ako zaključimo da je ovo, bez obzira na bogatu povijest hrvatskog tenisa, vjerojatno prvi slučaj da se tako nešto dogodilo.
Pavić je dokazano već godinama svjetska elita u parovima i malo je toga što nije osvojio, a što je najbolje ima sigurno još nekoliko, možda i deset godina da pokuša popuniti kolekciju apsolutno svim mogućim trofejima. Jer praktički je tek sada u svojim najzrelijim godinama za "dubl" igrače. U srpnju će proslaviti 32. rođendan, u životopisu mu se već sada u rubrici "osvojene titule" kočoperi brojka 41.
Za Luku Mikruta (20) se valja nadati da će u godinama koje dolaze ostvarivati zapažene rezultate, odnosno biti jedan od nove generacije koja će uskoro zamijeniti, primjerice, Marina Čilića. Naš Grand Slam pobjednik još uvijek nije spreman spakirati rekete zauvijek, dapače nakon skoro dvogodišnje kalvarije s ozljedama ima veliki motiv vratiti se među najbolje na svijetu.
Osvajanje Challengera u Gironi dobar je početak ili zapravo nastavak tog puta, a kratkoročni cilj mu je što prije se vratiti u Top 100. Dapače, poželjno je da to bude do 14. travnja, odnosno šest tjedana prije Roland Garrosa jer je tada "deadline" za prijave za jedini zemljani Grand Slam. Pozicija unutar Top 100 na ATP ljestvici na taj datum trebala bi mu donijeti izravan ulazak na pariški turnir, iako će o tome do kud će se crta spuštati ovisiti koliko će biti prijava sa zaštićenim renkingom. U teoriji bi prvih 104 s ATP liste (+16 kvalifikanata + 8 pozivnica) trebalo ući u temeljni ždrijeb od 128 tenisača, no uvijek postoje tenisači koji se vraćaju nakon ozljede pa koriste zaštićeni renking, čime se onda lista od 104 smanjuje, nekad i do, primjerice, 96. mjesta.
Čilić je osvajanjem Challengera u Gironi napredovao 25 mjesta, odnosno do 118. pozicije te ima još dva tjedna, odnosno dva turnira za ostvariti svoj plan za Top 100. I pokušat će ga ostvariti kroz još dva Challengera u ta dva tjedna. Oba su također u Španjolskoj, prvo ovoga tjedna na Menorci, a sljedećeg u Madridu.
Marin je od 100. mjesta trenutačno udaljen 79 bodova, a to je razlika koju može poništiti osvajanjem jednog od ta dva turnira jer oba, baš kao i prošlotjedni u Gironi, donose 100 bodova pobjedniku. Vrijedi i matematika s, primjerice, dva finala, koja donose po 50 bodova.
No, jasno u jednažbu treba uračunati i rezultate ostalih tenisača koji imaju identične ambicije kao Čilić, tako da je tu još puno, puno varijabli. Da je možda tjedan ranije na prvom Challengeru, u Murciji, umjesto poraza u 1. kolu upisao dvije-tri pobjede te uzeo nešto bodova, situacija bi sada, naravno, bila bolja. No, ni ovako nije "zakasnio", dapače sve još uvijek drži u svojim rukama, a prenese li formu iz Girone i u sljedeća dva tjedna, svakako Marin ima pravo na optimizam.
A čak i da ne uhvati vlak za Roland Garros, najavio je već da je spreman igrati i kvalifikacije u Parizu. No, puno je bitnije da može nesmetano igrati, da se osjeća dobro na terenu, a nesumnjivo i dalje posjeduje kvalitetu koja će ga prije ili kasnije vratiti na ATP razinu i veće/velike turnire, kamo i pripada.
Dokazao je to, uostalom, jesenas kada se pojavio "niotkuda" te u kineskom Hangzhouu osvojio ATP turnir kao 777. tenisač na svijetu. To je bio rekord ATP Toura za najniže rangiranog osvajača turnira, a u Gironi je 36-godišnji Čilić opet preradio teniske almanahe.
"Vlasnik" je najvećeg vremenskog razmaka između dvije titule na Challenger razini. Prešišao je Andyja Murraya i njegovih 17 godina i 8 mjeseci (2005. - 2023.) te postavio rekord na 17 godina i 10 mjeseci. Toliko je prošlo od njegove titule u Rijeci 2007. i Girone 2025. No, ipak nije najstariji hrvatski osvajač Challengera, već "samo" drugi, jer ta čast i dalje pripada Ivi Karloviću, kojem je bilo 39 godina prilikom osvajanja Calgaryja 2018. godine.
O takvim "dobnim rekordima" Borna Ćorić još ne smije ni pomišljati, jer njemu je tek 28, ali može se po nečem drugom poistovjetiti s Čilićem. I on, naime, hvata renking i pokušava se vratiti na što više pozicije, koje objektivno i zaslužuje. Zagrepčanin je u nešto povoljnijoj situaciji iz razloga što je u seriju pobjeda ušao malo ranije, pa je imao niz od 16 pobjeda unutar koji su ugrađene i tri titule na Challengerima: Lugano, Thionville, Zadar.
Takva serija vinula ga je na novoj ATP ljestvici do 96. mjesta, pa sada ipak može nešto lakše disati. Znakovit je njegov dvoznamenkasti renking i za cijeli hrvatski tenis jer sada opet imamo tenisača u Top 100. Prije malo više od dva mjeseca izgubili smo kontinuitet boravka barem jednog našeg tenisača u "stotki" nakon 37 uzastopnih godina, ali srećom brzo smo se vratili. Daleko je to od idealne i željene situacije, ali barem se malo popravila krvna slika hrvatskog muškog pojedinačnog tenisa.
No, bježi Ćorić svega 21 bod u odnosu na 100. mjesto pa se to još uvijek može smatrati nesigurnom pozicijom, odnosno na granici ulaska u Roland Garros te će i on raditi na tome da učvrsti poziciju do 14. travnja.
Bio je, doduše, Borna također prijavljen za ovotjedni Challenger u Menorci, ali je odustao od turnira, moguće i zbog toga da ulovi malo odmora jer odigrao je 17 mečeva u mjesec dana, a s obzirom na odlične rezultate, može si dopustiti propuštanje jednog turnira. Po prijavama, trebao bi igrati Challenger u Madridu sljedećeg tjedna...
Komentari (0)
Komentiraj