
Turniri, ozljeda, stanka, turniri, ozljeda, stanka, turniri, trovanje hranom, stanka, ozljeda, turniri... Tako nekako otprilike posljednjih pola godine teče bioritam Petre Marčinko, naše 19-godišnje tenisačice, koja je sjajno otvorila reprezentativni tjedan u Billie Jean King Cupu u Litvi.
Pobjeda u 52 minute s vrlo dojmljivih 6:1, 6:1 u prvom meču protiv Austrije, nad Tamarom Kostić (inače Srpkinjom rođenom u Beogradu), svakako će dobro doći mladoj Zagrepčanki za samopouzdanje tijekom još jednog “povratka”. Naime,...
- Dosta mi se pehova dogodilo u posljednjih šest mjeseci - u startu će Marčinko, pobjednica juniorskog Australian Opena iz 2022., pobjednica prestižnog Orange Bowla, u svoje vrijeme prva juniorka svijeta, pa je sve to čini ne samo hrvatskom već velikom nadom svjetskog tenisa.
- Opet sam bila izvrnula nogu, i to taman kada sam prošle godine krajem listopada osvojila ITF turnir u Kanadi, pa sam umjesto na još dva-tri turnira opet završila u procesu za oporavak.
Uhvatila tri turnira u nizu
Petra je, inače, identičnu ozljedu “pokupila” i godinu ranije (2023.), u studenom, odnosno taman kada je dosegnula svoj dosad najbolji renking (WTA 132.). Na turniru u brazilskom Florianopolisu prilično je ružno iskrenula desni gležanj i malo je nedostajalo da zbog toga završi na operaciji. Sveukupno je tada skoro sedam mjeseci bila bez pravog tenisa.
Sada ne toliko dramatična priča, ali s drugom nogom.
- Nije sad bilo baš tako grozno kao ranije s desnom nogom, ali ipak jesam malo jače istegnula ligament i opet je bilo edema na kosti. Koštala me ta ozljeda nekih dva mjeseca, jer tek sam zapravo počela trenirati odlaskom u Australiju na United Cup.
Ali, nije ostalo na tome.
- I nakon Australije sam u Indiji opet krivo stala. Baš me očito “hoće” to iskretanje zglobova, više ni ne brojim koliko se to puta dogodilo. Radim puno na prevenciji, stavljam bandaže i samo se nadam da će to pomoći da ne bude više takvih situacija.
Inače, ovo iskretanje u Indiji bilo je puno bezazlenije “prošlo je sve za dan-dva”, ali se u Indiji, gdje je provela ukupno tri tjedna, susrela s drugom vrstom problema.
- Trovanje hranom. Bilo je to baš strašno... I nisam ništa eksperimentirala s njihovom hranom, već sam se striktno držala prehrane u hotelu ili u klubu, ali jednostavno je to očito neizbježno. Jer nisam se otrovala samo ja, već pola igračica na turniru. Baš je jako loše bilo. Neće me vjerojatno Indija neko vrijeme vidjeti ha ha!
Sve zajedno nije neka sreća za prva tri mjeseca sezone, reći će Petra, ali sada se napokon počinje vraćati u natjecateljski ritam.
- Drago mi je što sam uhvatila tri turnira u nizu, pa iako nisu bili neki rezultati u “singlu”, osjećala sam da igram sve bolje. K tome, osvojila sam u Sloveniji turnir parova s Tarom Würth, pa barem imam jednu titulu u džepu.
Još uvijek nije “u džepu” i renking koji bi garantirao mjesto u kvalifikacijama Roland Garrosa. Petra je ovog tjedna 231. na WTA listi, što je rubno za ulazak u prednatjecanje drugog Grand Slama sezone, koji počinje 25. svibnja.
- Vidjet ćemo što će biti s tim, ali što se planova za zemljanu podlogu do tada tiče, sigurno sljedećeg tjedna igram ITF u Kopru, pa turnir u Zagrebu, na Ravnicama, a kasnije u lipnju i novi na Šalati.
Bolje ne pitajte za trenera...
Inače, prošle je godine otprilike u ovom doba počela Petrina suradnja s Goranom Prpićem kao trenerom.
- Da, ali smo se u međuvremenu razišli, a onda sam imala fazu od nekih šest mjeseci bez trenera. Sad je u zadnje vrijeme tu Darko Klaić, koji me pratio na turnirima zadnja dva tjedna, ali to nije... To je više, ajmo reći... Ma, zapravo ne znam što bih vam rekla, bolje me ne pitajte za trenera - ispalila je Petra.
- Komplicirana je tu situacija, ima tu svega, ne znam... Meni je nekako teško naći trenera u Hrvatskoj, nekoga tko je slobodan, tko će putovati s tobom cijelo vrijeme, pa da se onda “poklapaš” s njim. Ako je stranac, onda nije, pak, isti mentalitet, makar smo pokušavali, radila sam jedno vrijeme s jednim Francuzem. I bilo je OK, ali nije to isto. Trenirala sam i vani, no ne znam koliko je to dugoročno izdrživo. Ne znam što bih rekla o svemu tome, ali meni je lakše kad je hrvatski trener.
U tenisu je odnos trener-igrač ipak specifičan, pa zato uostalom i ima toliko promjena, otkaza, razlaza... Za Petru je to sada, vjerujemo, samo prolazni problem, dok za njezin tenis ne treba strahovati. Još kad bi je zaobišla iskretanja zglobova, pauze, trovanja...
Komentari (0)
Komentiraj