Drugi pokušaj da angažira Gorana Ivaniševića za svog trenera Stefanosu Tsitsipasu je ipak uspio. Prema izvorima grčkog medija Gazzette, najbolji grčki tenisač svih vremena već je ranije, između kraja prošle i početka ove sezone, pokazao interes za 53-godišnjim Splićaninom kao svojim trenerom.

Međutim, bio je s tim svojim prvim upitom Tsitsipas malo zakasnio jer u međuvremenu je Ivanišević već bio dogovorio suradnju s Jelenom Ribakinom, pa je Grka morao odbiti. No, taj posao s kazahstanskom tenisačicom bio je kratkog vijeka, prije svega zbog ćudljivog ponašanja pobjednice Wimbledona iz 2022. koja je poželjela vratiti bivšeg trenera, rođenog Riječanina Stefana Vukova, u svoj stožer. No, Vukov je pod suspenzijom WTA Toura a sav taj rusvaj koji je nastao oko Ribakine nije se nimalo svidio Goranu, koji je odlučio maknuti se od toga i otići svojim putem.

A to ga je dovelo opet do Tsitsipasa, trenutačno osmog tenisača svijeta, ali koji je već neko vrijeme zapravo u lošem razdoblju karijere i u Goranu traži rješenje s kojim želi ponovo postati relevantniji na ATP Touru. Odnosno, vratiti se tenisu s kojim je igrao finala Roland Garrosa (2021.) i Australian Opena (2023.), osvojio ATP Finals (2019.) te bio treći na ATP listi (2021.).
Zanimljivo je da je oba spomenuta Grand Slam finala Tsitsipas odigrao, odnosno izgubio protiv Novaka Đokovića, a da je u to vrijeme u stožeru srpskog tenisača bio upravo Ivanišević. Sada se, eto, Grk nada da će Goran njemu donijeti trofej s nekog od najvećih svjetskih turnira, a koji mu izmiče već nekoliko godina.

Odmah nakon Pariza

Suradnja bi, inače, trebala zaživjeti neposredno nakon Roland Garrosa, odnosno s prelaskom sa zemljane podloge na travu. Iako trava nije Tsitsipasov forte, svakako jest Goranov pa bi se već tu možda mogao očitati doprinos našeg nekada proslavljenog tenisača, a sada trenera na jako dobrom glasu zbog silnih uspjeha ostvarenih kroz pet godina suradnje s Đokovićem.

Tsitsipas, jedan od rijetkih tenisača danas koji igra jednoručni bekhend, probio se na veliku tenisku scenu 2017., kada je osvojio Next Gen Finals, odnosno turnir mladih nada. Zbog toga, pa i uspjeha koji su uslijedili, smatran je kao jedan od predvodnika generacije koja će svrgnuti s trona veliku trojku Federera, Nadala i Đokovića.

Znamo da se to nije dogodilo, ne samo u Tsitsipasovu slučaju, jer nije to uspjelo ni njegovim kolegama koji su mu ili vršnjaci godinu-dvije stariji ili mlađi: Zverev, Rubljov, De Minaur, Tiafoe, Paul, Hurkacz, Berrettini, Ćorić, pa i Medvedjed.

Štoviše, čak i kad je biologija “napokon” pokosila Federera i Nadala, a u zadnje vrijeme sve jače očito stišće i Đokovića, opet nije ta generacija preuzela slavu već je zavladao još mlađi naraštaj, čiji su kolovođe Jannik Sinner i Carlos Alcaraz.

Goran Ivanišević

ADRIAN DENNIS Afp

Talijan i Španjolac su već sada, sa svojih 21, odnosno 23 godine napravili puno više nego cijela Tsitsipasova generacija, koja kao da je izgubila korak pa se sada za najveće trofeje više ne moraju boriti (samo) sa starijima, već i s mlađima od sebe.
Očito je i Tsitsipasa, koji je osvojio 12 turnira u karijeri iz 30 finala, takva sponzaja psihološki dotukla jer u posljednjih godinu i nešto više dana prošao je kroz podosta turbulencija. Bilo je dobrih trenutaka, kao što je lani osvajanje Monte Carla po treći put (2021., 2022.) ili Dubaija ove godine, ali bili su to samo bljeskovi u uglavnom rezultatskom sivilu. Ispao je u petak u Monte Carlu, pa će u ponedjeljak pasti na 16. mjesto ATP liste, što će mu biti najniži renking od listopada 2018.

Uostalom, na posljednja dva Grand Slama (US Open 2024. i Australian Open 2025.) ispao je odmah u 1. kolu, što je sve samo ne sukladno razini Top 10 tenisača.
Svakako je tom lošem razdoblju Tsitsipasove karijere kumovao kompleksan odnos s trenerom, a to mu je bio otac Apostolos. Kroz godine je bilo manjih ili većih incidenata među njima, poput onog kada je, nenamjerno doduše, ali ipak reketom udario oca koji je sjedio na klupi. Nekoliko je puta i majka Julija, inače Ruskinja i bivša tenisačica, također intervenirala s tribina tijekom mečeva kako bi ukorila sina zbog ponašanja.

Prošlog je ljeta ovim riječima raskinuo trenersku suradnju s ocem:

- Zaslužujem trenera koji me sluša i razumije povratne informacije koje mu dajem kao tenisač. Moj otac nije se dobro i pametno nosio s takvim situacijama. Ovo nije prvi put. Jako sam razočaran u njega. Moj otac nije mi više trener, obojica smo se složili da ćemo se ubuduće prije svega fokusirati na ljudsku stranu našeg odnosa, a onda na sve ostale. Jer želim oca zadržati u ulozi oca i samo oca.

Puno kontroverzi

Bilo je kontroverzi oko Tsitsipasa i zbog predugačkih odlazaka u toalet tijekom meča, što je ljutilo njegove suparnike (Andy Murray bio je najžešći u kritikama), pa je onda živcirao protivnike jer su mu stalno pucale vezice na tenisicama i svako malo je traži pauzu da ih zamijeni. Lani je u Šangaju odbio nastaviti meč (s Medvedjevim) jer se nije slagao sa sučevim upozorenjem za kršenje vremenskog limita na servisu. Dakako, ostat će upamćen i “vrući” wimbledonski sraz 2022. s Kyrgiosom poslije kojeg je Stefanos nazvao Australca “zlim nasilnikom”.

Uglavnom, nije oko Tsitsipasa nikad dosadno, a s Goranom Ivaniševićem će biti još manje, ali vjerujemo u onom pozitivnom, dobrom obliku. Grčki temperament sigurno nije nešto s čime se Ivanišević ne može nositi, uostalom znamo kakav je i Goran bio svojevremeno na terenu, ali veće je pitanje koliko će Tsitsipas biti spreman prihvatiti Goranove sugestije te kako će se nositi s njegovim trenerskim autoritetom.

Jer, Tsitsipas nikad praktički nije imao trenera osim oca Apostolosa, što je jasno specifična vrsta odnosa. Posljednjih šest mjeseci ulogu trenera je obnašao njegov prijatelj Dimitris Chatzinikolaou, a sada je uz njega do konca zemljane sezone Kerry Abakar.

A poslije Pariza dolazi Ivanišević, koji će pokušati revitalizirati karijeru 26-godišnjeg Grka i vratiti ga na razinu na kojoj je bio prije godinu-dvije-tri. Odnosno, svakako se Tsitsipas tome nada, odvesti ga još i na razinu više, onu vrijednu Grand Slam titule.
Goranu će ovo inače biti šesti službeni trenerski angažman. Počeo je s Marinom Čilićem (2013. - 2016.), kasnije radio s Tomašem Berdychom (2016. - 2017.), Milošom Raonićem (2018. - 2019.), Novakom Đokovićem (2019. - 2024.) te kratko s Jelenom Ribakinom (2025.).