EVO KAKO SE VELIKI MARADONA POKLONIO CIJELOJ ZEMLJI I NARODU 'Hrvati su bili puni poštovanja, učtivi i pristojni. Velika reprezentacija i narod!'

Cijeli spektar osjećaja, u svom je stilu pokazao Diego Maradona u zagrebačkoj Areni, gdje je tri dana grizao nokte, slavio, tugovao i mislima usput posjećivao Havanu i preminulog Fidela Castra. U svakom, međutim, časku vidjela se njegova temperamentna narav, koja je eksplodirala u trenutku kada je Argentina prvi put u povijesti osvojila Davis Cup.

Takav, još ozaren, mokar i vruć, držeći djevojku Rocio za ruku, na službenoj Facebook stranici podijelio je svoje impresije proživljenoga. Čini se kao da je pisao (ili diktirao administratoru, svejedno) u jednome dahu, jer bujica riječi i osjećaja preplavljuje post koji broji dvije kartice teksta. Ovo su glavne točke...

O pobjedi:

- Kao prvo, kada sam stigao, nisam se želio brijati. Tražio sam potvrdu s neba, od mog starog, da ovaj finale odigram bez britvice. A onda je Delbonis izgubio, Del Potro vratio, a parovi donijeli zid. Tada se dogodio preokret. Dečki su ostali na terenu s maserom, a ja sam bio na osmom katu, zajedno s Pellom, Delbonisom i ostalim dečkima. Počeo sam im pričati o nogometu, o pobjedama, o argentinskoj slavi. Želio sam im usaditi samopouzdanje koje je nakon gubitka parova silno palo. Tu se dogodilo čudo.

O Čiliću:

- Protiv Delbonisa je igrao barbarski, tako ratnički, u parovima je briljirao, ali posljednjeg dana gledao sam čovjeka koji nije zaslužio biti Top 10, već Top 5 igrač! Bio je fantastičan, izmučio je Del Potra, ubijao ga je i razbijao. Izvrstan servis, strašna igra... Bio je to meč pobjednika koji je nama donio slavu, a Hrvatima tugu. No nije umanjio Čilićevu veličinu, cijeli vikend bio je izuzetan...

A Hrvatskoj:

- Bilo je odlično iskustvo biti u Zagrebu i uživati u tenisu. A Hrvati su bili puni poštovanja, učtivi i pristojni. Velika reprezentacija i narod.

O Argentini:

- Pokazali smo srce, dres istetoviran na našoj koži. Ali bili smo ponizni, vođeni velikim kapetanom Orsanicem, nadahnutim Delbonisom i čudesnim, čudesnim Delpom. Orsanic je stvorio grupu u kojoj nitko ne želi biti veći od nekoga drugoga, svi su isti. I zato je ovo tek početak generacije koja bi mogla trajati i dominirati...