Dok su mnogi iz svjetskog teniskog vrha izabrali možda ne egzotičnije, ali svakako toplije destinacije poput Dubaija, Bahama ili Mallorce za svoje pripreme uoči nove teniske sezone, baza Marina Čilića je u Zagrebu.
- Dobro nam je ovdje, ovaj je teren stvarno dobar, a tu su mi i oba trenera, Cinka i Slaven, pa umjesto da ih vučem negdje drugdje od kuće ovdje smo zapravo svi kao doma. Ništa nam ne fali - reći će prvi hrvatski reket u kratkoj stanci tijekom treninga pod balonom na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje nam je dopustio pristup jednom od svojih treninga.
- Jedan od razloga je i što je tu trenutačno dosta naših igrača, Dodig, Mektić, Delić, uskoro će i Škugor, a ima i juniora i moram priznati da je gušt s njima trenirati. U jednu ruku da i oni mogu vidjeti i naučiti nešto od mene, a meni je, pak, bitno da imam dobre sparing partnera.
S Matom nikad dosadno
Prošlo je tek dva i pol tjedna ili već dva i pol tjedna, ovisno kako se uzme, od trijumfa Hrvata u Lilleu i osvajanja Davis Cupa, a Marin Čilić opet je na početku novog ciklusa, u jeku priprema za novu sezonu. Od ponedjeljka je s trenerom Cinkušem ponovo zasukao rukave, uzeo reket u ruke i bacio se na posao. Tu je i Mate Delić kao sparing partner, a kad je Kaštelanin u blizini nikad nije dosadno, dapače.
- Ma, Mate je kralj - sa smješkom će Marin.
Delić je bio i u Lilleu, nije bio u krugu kandidata za nastup, ali je već godinama u krugu reprezentacije kao svojevrsni dobri duh momčadi, još otkako je postao junak naše Davis Cup pobjede nad Nizozemskom u gostima u rujnu 2014. (kao debitant mijenjao baš Čilića pa iznenađujuće pobijedio Igora Sijslinga).
Mate se oporavlja od još jedne ozljede u nizu - u dvije-tri godine snašla su ga leđa, slomljena šaka, pa sad stražnja loža i ligament gležnja - i još važe hoće li si dati još jednu priliku ili dignuti ruke od karijere. Možda mu pomogne rad s Čilićem, uostalom dobro se držao na terenu uz njega, pogotovo kada je na red došla vježba “mrcvarenja” - dva seta od po čak 15 minuta razmjene udaraca bez prekida. I pri tome obavezno naizmjence forhend-bekhend, odnosno uz stalno kretanje lijevo-desno po osnovnoj liniji.
Izgledalo je to kao beskrajan poen, udarac za udarac, lijevo-desno, a 15 minuta nikad završit. Iako je Cinkuš glumio semafor.
- Još sedam minuta!
Pa onda opet.
- Još šest minuta!
- Kol’ko ta minuta traje? Cinka, kupi nove baterije, ne ide ti sat dobro - od muke je zavapio Delić.
- Broji ti svaku treću sekundu - pridružio se i Marin.
Za sve je kriv zapravo kondicijski trener Slaven Hrvoj koji je izmislio tu vježbu kao zamjenu za trčanje na traci.
- Manta mi se već, vidim samo žuto ispred sebe - opet će Delić, dok se Cinkuš samo smješkao.
- Ajde, barem vam nije dosadno.
To je bio završio dio treninga, posljednjih pola sata od ukupno tri sata na terenu, tako da su i Marin i Mate jedva dočekali sjesti na klupu.
- To je takav dio sezone i priprema. U prvom tjednu radimo na volumenu, na velikom broju udaraca, ponavljanja i stvaramo bazu kako fizičku tako i mentalnu, primjerice da i kroz umor mogu funkcionirati na dobar način. Sljedeći će tjedan ipak biti više specifičnih treninga, radit ćemo na poenima, kopirati situacije iz poena, iz mečeva, smanjiti dužinu vježbi, a pojačati intenzitet - objasnit će koju minutu kasnije Marin Čilić za stolom u prostorijama HTK Zagreb.
Tri sata na dan na terenu
Osvajanje Davis Cupa još uvijek je ipak svježa uspomena, ali s obzirom na ludi teniski ritam i trajanje sezone praktički po 11 mjeseci u nizu, nije bilo puno vremena za uživanje u trijumfu. Iako je u glavi još uvijek donekle slavljeničko raspoloženje.
- Je, slegnuli su se malo dojmovi do sada. Već sam rekao da je ovo sigurno jedan od mojih najveći uspjeha osobno, ali i za ovu generaciju igrača u reprezentaciji. Ono što je meni Davis Cup donio jest to da je vrlo dobru sezonu pretvorio u odličnu s onim tjednom što smo napravili u Francuskoj. Bio sam prezadovoljan svojom igrom u ta dva meča, s pristupom, kako sam se nosio s pritiskom i početnom nervozom prije prvog meča. S time sam baš zadovoljan i nadam se da će mi to dati vjetar u leđa i za ove pripreme i za nadolazeću sezonu, da taj uspjeh u Francuskoj mogu iskoristiti kao odskočnu dasku za 2019.
Što je od tih dana slavlja, prvo te noći u Lilleu, pa kasnije u Hrvatskoj najviše ostalo u sjećanju?
- Najviše me dojmilo slavlje s našim navijačima tamo, koji su ostali na stadionu tijekom i iza ceremonije. Pa onda fešta u hrvatskom domu u Lilleu, a onda i u hotelu, svugdje je atmosfera bila vrhunska. Jasno, ni ovaj doček u Zagrebu ne mogu nikako izbaciti iz sjećanja, sigurno jedan od ljepših trenutaka u životu, jako puno ljudi na Trgu, Prljavci, Zaprešić Boysi... jako lijepa uspomena.
Ni dva dana kasnije, međutim, Čilić je već opet bio na aerodromu.
- Imao sam obaveze za sponzore u SAD-u pa sam morao ići, a poslije toga sam onda odmah spojio sedam dana odmora na Karibima. Nisam, primjerice, stigao ni prije ni kasnije otići u Međugorje jer jednostavno je prekratak period od kraja sezone do početka priprema i moramo iskoristiti svaki mogući dan. Maksimalna je koncentracija na posao jer nemamo previše vremena za neke druge stvari koje bih volio i htio napraviti.
Primjerice, prošetati centrom Zagreba tijekom adventa...
- Pa, da, ali vjerujem da ću otići ovih dana jer zasad smo tek počeli i fokus je potpuno na poslu. Tako da je svaki dan na rasporedu trening, trening, hrana, odmor i ništa drugo.
Konkretno, dnevni mu je ritam - tri sata na teniskom terenu, dva sata kondicijskog treninga, između toga ručak i malo odmora, a prije i poslije toga - spavanje.
Čilić je već spomenuo da bi mu Davis Cup mogao dati zalet za 2019, je li to nešto u stilu kako je Novak Đoković nakon osvajanja Davis Cupa 2010. imao briljantnu 2011. (došao prvi put na broj 1, osvojio tri Grand Slam turnir - Australian Open, Wimbledon, US Open; osvojio pet Masters 1000 te ukupno deset turnira) ili Andy Murray kojem je poslije trijumfa u Davis Cupu 2015. slijedila također fantastična 2016. sezona (osvojio Wimbledon, ATP Finals, zlato na OI te također prvi put zasjeo na broj 1)?
Ove sezone pametnije
- I Ljubo je najbolju godinu imao u 2006. nakon što je osvojio Davis Cup 2005. - odmah je nadopunio Čilić još jednim primjerom (Ljubičić se popeo na broj 3, osvojio tri turnira).
Možemo li tom analogijom očekivati i Čilićevu najbolju sezonu karijere u 2019.?
- Nadam se, nadam se... Teško mi je tako nešto najaviti jer će biti jaka konkurencija budući da se neki vraćaju nakon ozljeda, Murray, Wawrinka, Raonic, Nishikori, Tsonga... Ono što mogu izvući iz ove sezone, zapravo iz 2017. i ove, je taj drugi dio 2017. pa do kraja Australije, dakle razdoblje u kojem sam uspio spojiti 7-8 mjeseci strašno dobrog tenisa i velikih rezultata koji su mi pomogli da dođem do trećeg mjesta na renkingu. To mi je cilj generalno što se tiče karijere, da pokušam spojiti 12 mjeseci u komadu, nebitno je li to kalendarski ili bilo koje razdoblje, i da mi to da moućnost doći do broja 2 ili broja 1, što je neki ultimativni cilj. I, naravno, da si time dam mogućnost osvajanja još Grand Slam titula.
Sve to govorimo računajući da i sâm Marin ne misli da je već odigrao svoju najbolju sezonu karijere, već da će ona tek doći?
- I ja tako računam, mislim da imam još dosta toga u sebi, stvari gdje mogu napredovati, pa da s iskustvom i shvaćanjem sebe što mi najbolje funkcionira tijekom sezone, na što obraćati pozornost, kako bolje tempirati formu, mogu napraviti još jedan iskorak. Recimo, ove godine je bio blagi pad igre, ali još više mentalne zamorenosti pred kraj ljeta pa zato žalim što sam uopće išao na azijsku turneju jer sam se osjećao premoreno i sigurno je to utjecalo i na rezultat. Zato se nadam da ću ovu sezonu biti pametniji.
Koga očekuje u borbi za željeni Top 3 u 2019, ostaje li to isto društvo koje je i sad u vrhu ili očekuje da će se netko priključiti?
- Stvara se struja mladih tenisača koji su se probili poput Hačanova, Ćorića, Shapovalova, Tsitsipasa, Zverev je već konstantan, Thiem je jedan od mladih... i oni su u takvim godinama da jednostavno moraju napredovati, s iskustvom i mečevima. Bit će ovo i sezona povrataka s Murrayem, Wawrinkom, Raonicem, Nishikorijem, pa i Nadalom koji je izbivao sada na kraju sezone. Federer je i dalje fenomenalan, Đoković će mislim zadržati ovu razinu na kojoj je bio u drugoj polovici 2018. Kako će sve biti tko zna, ali za mene je cilj da konstantno pokušavam napredovati i raditi na svojoj igri jer smatram da kad sam ja na visokoj razini da jako malo stvari ovisi o protivniku, osim ako se ne radi o Đokoviću, Federeru ili Nadalu. Jer svojom igrom mogu praktički kontrolirati meč, s agresivnošću i udarcima koje imam.
Kako bi onda mogao izgledati redoslijed u, recimo, Top 5 na kraju 2019?
- Stavio bih Đoković, Nadal, Del Potro, ja i, recimo, Federer. Njega je teško otpisati jer igra svaki turnir finale, polufinale minimalno. Eto, stvarno bih volio biti u tom društvu, da se zadržim u vrhu pa da četvrtu sezonu u nizu završim u Top 10, odnosno da opet izborim ATP Finals u Londonu - podvukao je Marin Čilić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....