Finale Queen'sa nudi optimizam uoči Wimbledona - to je Marin Čilić kakvog želimo

Gledam neki dan Andyja Murarya i nekog u Queen’s Clubu, kad se jedan od komentatora, negdašnji najbolji tenisač svijeta u paru, sjetio Marina Čilića.

- Gledao sam ga kako je okrenuo meč protiv Feliciana Lopeza i ostao iznenađen, čak i donekle fasciniran. Španjolac je imao meč-loptu, Marin nakon forhenda otišao na mrežu i postavio pitanje “Prođi me ako možeš”.

Lopez ga nije prošao i to je u konačnici rodilo ovu priču, koja bi vjerojatno bila drukčija da je iskoristio 5:2 u trećem setu. I tu meč-loptu.

Naš najbolji tenisač rastao se s višegodišnjim trenerom Bobom Brettom uoči Roland Garrosa. I dva je turnira odigrao bez 60-godišnjeg Australca, koji je još pomogao Goranu Ivaniševiću i Mariju Ančiću. U Parizu ništa, ništa posebno. U 3. kolu u tri je seta izgubio od Viktora Troickog. A Srbin već jedno vrijeme nije nešto u svijetu tenisa.

- Moglo je i drukčije završiti, imao sam puno prilika.

Rečenica koja je bila previše rupičasta da bih je kupio. Uostalom, ako ćemo o prilikama, Srbin ih je imao više. Čilić se još nije otvorio i osim komplimentiranja da ga je “Brett naučio svemu o tenisu i životu”, nije tu bilo rečenice na koju bi se i novinar-amater navukao.

Istina je da su mnogi više ili manje diskretno pisali da ta suradnja više nema smisla. A Čilić nije tip koji će to prelomiti u sekundi. Previše pažljiv? Vjerojatno i to.

Jedan se britanski novinar sjetio ovih dana da mu je Brett govorio, “Marin se teško može zadržati u Top 10 jer je predobar dečko”. I Srđan Ivanišević mi je to više puta rekao o Goranu, “nije poput Samprasa”. Koji nikad nije uzimao zatvorenike.

Tako su se i rastali. Čilić i Brett. Britanci su to doznali tek kad se Brett nije ukazao u Queen’s Clubu. Nisam vidio sve što je Marin odigrao tamo, ali sam vidio Marina protiv Tomaša Berdycha i u finalu protiv Murraya. Učinilo mi se da igra drukčije, zapravo slobodnije, kao da se - napokon oslobodio. I “strgao” okove koji su ga mučili.

Ipak sam, za svaki slučaj, provjerio ovo moje viđenje kod dvojice prijatelja i također višegodišnjih teniskih novinara, koji su u posljednje vrijeme bilo jednako kritični. I jedan i drugi su ga vidjeli u drukčijem okruženju.

Marin Čilić igra agresivnije. No, možda je to samo zato što na travi moraš biti agresivniji. Jedan od deset najboljih kakvim ga vidi Andy Murray.

Ako zanemarimo gem u kojem je izgubio servis u trećem setu (3:1) i otvorio vrata Škotu, gem u kojem je vodio 30:0 i napravio dvije teško oprostive pogreške koje trava ne trpi, bio je to Marin Čilić kakvog ga dugo želimo gledati. I koji neće razočarati ako s takvom igrom - izgubi. Nikad nisam mislio da je teniski svijet moj i da sam popio svu pamet, ali ako o Marinu tako govori Andy Murray, onda se nešto kreće.

Treba, naravno, biti oprezan i shvatiti da su to samo dva turnira. Ako je istina da se Marin Čilić oslobodio, onda je rastanak s Bobom Brettom bio najbolji potez. Možda se oslobodio jer je želio dokazati da je to bio dobar potez. Više sebi nego drugima.

Wimbledon će, vjerojatno, biti najveći izazov u ovom razdoblju Marinove karijere. Bit će zanimljivo i više od toga što može u All England Clubu dati suradnja s Goranom Ivaniševićem. Jednokratna ili na dulje staze? Pitanje na koje ne znam odgovor, iako neki moji prijatelji misle kako muljam.

Marin Čilić ima vrijednost Top 10 tenisača. Ali često ostavlja novinare u dubokoj vodi. Poput Frewa McMillana.

- Njegov forhend, kad je pravi, jedan je od najboljih. Apsolutno vrijedan najboljih, ali kad nije...

Nije završio rečenicu, ali znam na što je mislio. McMillan nije jedini. Mnogi tako misle. Marin i Juan Martin Del Potro. Argentinac je osvojio US Open, Marin je previše lutao. Bio je nesiguran i na terenu se povlačio u sebe.

U Queen’s Clubu izgledao je drukčije. Tako je i igrao. Iako moraš biti iskren i reći da u tom Top 10 klubu nema previše slobodnih mjesta. Možda tek ono Janka Tipsarevića.

Ne znam što nosi Wimbledon, ali nešto je sigurno. Bude li igrao slobodno, onda i nije toliko važno dokle će dogurati. Jednom hoće. A do tog dana i tog turnira budite strpljivi. Ako vjerujete. Pesimizam ionako nije donio ništa dobro...