AFP
POHVALE VETERANA

Ljubičić vjeruje u Marina: 'Čilić konstantno može biti među osam najboljih'

Piše: Davor BurazinObjavljeno: 16. studeni 2014. 20:51

Ivan Ljubičić može pričati nadugo i naširoko, ali uzimajući u obzir da nije dosadan i da se ne ponavlja, vrijeme u društvu s njim nije izgubljeno. Ne treba ni spominjati koliko je zahvalan za novinare.

- Nismo pričali sto godina - bilo je prvo što je rekao kad smo sjeli u All Bar One u sklopu O2 Arene.

Možda ne bismo još sto da se nije dogodila eksplozija Marina Čilića u New Yorku, trijumf na US Openu, koji je za posljedicu imao plasman u London, pa slijedom toga i stidljivu pojavu hrvatskih novinara. A u Londonu, osim Čilića i trenera mu Gorana Ivaniševića (u užem timu još su kondicijski trener Slaven Hrvoj i fizioterapeut Robert Prusac) te Ljubičića kao trenera Milosa Raonica (u timu je još kondicijski trener Dalibor Širola), imamo još Ivana Dodiga, dok je nagradu kao Zvijezda sutrašnjice primio Borna Ćorić.

Ako to nije dobar pokazatelj svjetske vrijednosti hrvatskog tenisa, možemo mi pronaći još argumenata.

- Ne sjećam se kad je hrvatski tenis loše stajao. Barem od početka devedesetih, otkako ja pamtim - nasmijao se Ljubičić.

- Imat ćete o čemu pisati barem deset do petnaest godina.

Pritom tenisačice nismo dotakli, odnosno komentar je bio na stanje u muškom tenisu.

Marin ušao u balon

Od Marinova pohoda Flushing Meadowsom prošla su više od dva mjeseca…

- Svakom se u karijeri poklopi trenutak kad ima osjećaj da sve može i da je nedodirljiv. Goranu u Wimbledonu, Marinu na US Openu, Ivi u Roland Garrosu, meni u Indian Wellsu… Kad sam vidio kako je odigrao meč s Berdychom, pomislio sam da je “ušao u balon” - ja to tako zovem, netko drugi to zove drukčije. Bilo je samo pitanje koliko će dugo ostati u njemu. Od petog seta protiv Simona pa do kraja turnira odigrao je fenomenalan tenis. Nitko na svijetu mu u tom trenutku nije mogao parirati. Taj tenis nešto je što prije i poslije US Opena nije odigrao. U redu, nakon US Opena nije prošlo puno vremena, a baš je to pravo pitanje. Što će biti nakon toga? To zanima mene i sve u svijetu tenisa. Mislim da ćemo pravi odgovor znati tek za dvanaest mjeseci. Vjerujem, kao što i Goran vjeruje, da Marin konstantno može biti među osam najboljih tenisača svijeta.

Blijedi dojam koji je Čilić ostavio u Londonu ne zabrinjava Ljubičića, ne želi tome pridavati veliku pažnju.

- Mogu pretpostaviti da se sa svim tim nakon US Opena nije bilo lako nositi. Srećom, uz sebe ima Gorana koji je prošao isto, on mu ima što za reći na tu temu.

Borna Ćorić je nova lijepa priča hrvatskog tenisa. Nije zgorega ponoviti sto puta ako treba, prvi 17-godišnjak koji se probio u Top 100 nakon deset godina, nakon Richarda Gasqueta i Rafaela Nadala. U London je došao po nagradu, primio ju je u O2 Areni, gostovao u studiju Sky Sporta, ostavio sjajan dojam...

- Ma, svi pričaju o njemu. Pobjeda nad Nadalom odjeknula je svuda. Taman da je Rafa igrao sa štakom, opet ga treba pobijediti. Nije to samo izaći na teren, nego treba vjerovati u pobjedu. To je ono što Borna ima, pokazao je da je spreman za velike stvari. Ima tu crtu u sebi.

Mate može puno više

Sada je promijenio trenera, umjesto Ryana Jonesa angažirao Željka Krajana, koji je i izbornik Davis Cup reprezentacije.

- Nikada nije jednostavno vući prave poteze, pogotovo u ovom trenutku njegove karijere, ali ne treba sumnjati jer je do sada sve bilo kvalitetno napravljeno. Što se reprezentacije tiče, to može biti nezgodno u određenim trenucima. Krajanova uloga je dvojaka, može doći do problema unutar reprezentacije. Ne mislim je li sporno zaslužuje li Borna igrati ili ne, nego Davis Cup je kompleksna stvar, enormno je trošenje, termini nekada nisu idealni, ne uklapaju se.

Shvatili smo poantu, kao što smo shvatili da Ljubičić govori u dobroj namjeri.

Tako priča i o svom odnosu s Matom Delićem, 21-godišnjakom iz Splita, koji je ove sezone napravio enorman skok na rang-listi (od 405. do 160. mjesta) te imao golem doprinos u povratku Hrvatske u Svjetsku skupinu Davis Cupa. Delić je u Amsterdamu pobijedio Igora Sijslinga i u pet setova izgubio od Robina Haasea.

- Mate ima potencijal, to uopće nije sporno, ali nije ni prvi ni posljednji iz Splita s takvim atributima. Ove je godine stvarno puno napravio, dogodio se i taj Davis Cup, ali dogodilo se i da nakon toga nije dobio ni jedan meč. Šest poraza, ako se ne varam.

Naravno da se ne vara. Ljubičić ne krije da je zadovoljan, ali želi naglasiti da se Delić ne smije opustiti, nego još više zapeti, još više uložiti.

- Svu energiju i sve što ima. Stvari se ne smiju raditi polovično. Tako mi mislimo, Riccardo Piatti i ja. Sigurno postoji i drugih načina. Namjeravam sjesti s njim i razgovarati. Kažem, još ne koristi što bi mogao, odnosno, može puno više. Rekao sam i njemu i ocu da me ne zanima 60. mjesto. Naša komunikacija može biti bolja, moj telefon mu je uvijek otvoren i može me nazvati kad god hoće i ima potrebu.

Suza mi krene

Od Delića smo stigli do Rogera Federera, bliskog prijatelja, koji i sa 33 godine igra vrhunski tenis. I ne misli stati. Ovo su informacije iz prve ruke, nekoga tko je stvarno blizak s najvećim tenisačem svih vremena, tko je bio u organizacijskom odboru njegova 30. rođendana u jednom dvorcu u švicarskom dijelu Alpa.

- Ma, ne znam što bih rekao. Žao mi je što ljudima ne mogu do kraja objasniti njegovu veličinu. Ljudsku veličinu. To kako se on uspijeva nositi sa svim situacijama, zbilja je nevjerojatno. Stvarno mi suza krene. Hej, čovjek ima četvero djece. Da je samo to, bilo bi puno, a to je samo mali dio.

Lani je izgledalo da je gotov, da više ne može opstati u vrhu i konkurirati za Grand Slam titule?

- Lani je Roger napravio puno gluposti i toga je bio svjestan. Leđa, igranje na zemlji nakon Wimbledona, eksperimenti s reketom… Solidan kraj sezone uvjerio ga je da je još tu, da nije otpisan. Ja sam znao, mi smo znali da će 2014. biti ovakva.

Pogodio je i s angažmanom Stefana Edberga.

- Na tim razinama tenisa više ne pričamo o tehničkim ili taktičkim promjenama. Više o mentalnim stvarima, psihološkom pristupu. Edberg mu je sigurno dao ono što je tražio, inače bi ta suradnja bila gotova. Roger to lako riješi, nevjerojatno je kakvom lakoćom odvaja profesionalni od osobnog odnosa. Nedavno se razišao s dugogodišnjim fizioterapeutom i nema ništa sporno. Profesionalno više ne surađuju, ali ostaju kućni prijatelji.

Linker
26. studeni 2024 23:26