NAŠ SLAVNI TENISAČ VELEMAJSTOR I NA ŠAHOVSKOJ PLOČI Nije ga dobio ni jedan od najboljih: 'Vukao sam neke sjajne poteze, ali iz sasvim krivih razloga'

I da nema ove nezapamćene suše od sportskih događaja, rezultat poput ovoga u kojemu je Ivan Ljubičić izborio remi u simultanci protiv petog šahista svijeta Maximea Vachier-Lagravea zaslužio bi medijski prostor.

- Nitko mi nikada nije čestitao na ne-pobjedi - veselo se iz svoga doma u Monte Carlu javio Ljubičić, u svojim najboljim danima treći tenisač svijeta, a već četiri godine čovjek koji uživa u poslu iz snova radeći kao trener Rogera Federera.

Ne-pobjeda? Zanimljiv izraz.

- Da, remi, ali toga u tenisu nema.

Savjetnik iz Križevaca

Simultanka je odigrana u prošli petak. Jedan od najboljih šahista svijeta, vodeći na Turniru kandidata za izazivanje svjetskog prvaka Magnusa Carlsena prije nego je turnir prekinut zbog pandemije koronavirusa, igrao je protiv 25 šahista. Zaljubljenika u šah, amatera, preko online platforme.

- Mi smo se povezali preko Twittera, dopisivali se već neko vrijeme, pa i kad je igrao taj Turnir kandidata. Kad sam čuo za simultanku, napisao sam mu “nadam se da ćeš me izabrati”. Dvadeset ih je odabrano slučajno, a on je imao mogućnost ubaciti petoricu s kojima još želi igrati. Jedan od tih sam bio i ja, četiri do pet dana ranije sam znao da ću igrati.

Dvadeset pobjeda, četiri remija i jedan poraz. To je učinak 29-godišnjeg francuskog velemajstora. Ljubičić ima na što biti ponosan. I jest ponosan.

- Šah sam naučio igrati kao dijete, ali nisam nikad bio član nekog kluba, niti sam bio u šahovskoj sekciji u osnovnoj školi. Tada je bilo normalno naučiti igrati šah. Negdje s 23-24 godine počeo sam kupovati CD-ove o šahovskoj školi, slušao bih kako netko objašnjava šah, određene partije, način razmišljanja. I to me opuštalo. Na ATP Touru sam znao odigrati rekreativno u slobodnom vremenu, tada baš nije bilo mogućnosti za online igranje. Unazad četiri, pet godina igram dosta intenzivno, igram ga svaki dan iz zabave. U kontaktu sam s Antonijem Radićem, dečkom iz Križevaca, koji ima najposjećeniji Youtube kanal o šahu na svijetu, više od 600.000 pretplatnika. Zove se “agadmator’s Chess Channel” i vrlo je interesantan, taj njegov pogled na šah me oduševio. Upoznao sam ga i osobno, kad god bih došao u Zagreb zaletio bih se do njega u Križevce razgovarati o šahu. Možete misliti koliko je dobar kad ima više pratitelja od svjetskog prvaka Carlsena ili Svjetske šahovske federacije!

Puno sam se pripremao

Kako je unaprijed znao da će biti izabran za simultanku, tako se Ivan vrlo studiozno pripremao za dvoboj s Vachier-Lagraveom. Znao je da će igrati sa crnim figurama, što je uobičajeno za simultanku.

- Malo sam se dopisivao s Radićem, znao sam da Maxime najčešće otvara s e4, pješakom ispred kralja, pa sam rekao da ću igrati Najdorfa, što je njemu omiljeno otvaranje kad ima crne figure. U stilu, igrat ću protiv njega s njegovim najboljim oružjem. U principu, to je otvaranje koje nikome ne daje prednost. Stvarno sam uložio dosta vremena u pripreme.

U svom komentaru na Twitter profilu Ljubičić je pošteno priznao da je nekoliko puta imao sreće.

- Jesam, što je i normalno. Najprije me uhvatila panika kad sam ga vidio na ekranu, ha, ha... Kako sam bio među posljednjima, vidio sam da otvara partije na različite načine i tu sam se uplašio da će propasti moja priprema. Realno, da je otvorio na neki drugi način, ne znam što bi bilo, vjerojatno bih glatko izgubio. To je bio prvi trenutak sreće. Za vrijeme partije sam nekoliko puta odigrao savršen potez, ali iz potpuno krivih razloga, ha, ha... Sve skupa je bila dosta zatvorena pozicija. Treća stvar kod sreće, mislim da me debelo precijenio.

Možda, tko će to znati? Uglavnom, Ljubičić je kasnije saznao kroz analize koje su radili drugi, da je mogao čak i do pobjede.

- Istina, to sam tek poslije skužio. Da sam u jednom trenutku odigrao skakača na c5, mislim da bi u tom trenutku svijet stao. Objektivno, ja to nikada ne bih vidio. U neku ruku mi je drago da je završilo remijem, inače bi se ljudi zapitali tko je zaista s druge strane, kao i jesam li se služio kompjuterom. Vjerujte da nisam, sve je bilo kako treba biti.

Za vrijeme odigravanja partije bio je pod “totalnim adrenalinom” i nije mu bilo lako smiriti se.

- Pred kraj sam shvatio da idemo prema remiju, počeli smo igrati kraljevima, ponavljati poteze. Možda sam mogao pokušati nešto drugo, ali jednostavno nisam htio riskirati da se ne... Znate već što.

Šah zaslužuje tretman

Rekli smo mu da će analizu partije za Sportske novosti napraviti velemajstor Alojzije Janković, a on se nasmijao, dodao da je čuo i za Leonarda Ljubičića, dopisnog prvaka svijeta u šahu.

- E, to bi bila fora. Kad sam vidio da postoji velemajstor Leonardo Ljubičić, morao sam se nasmijati. I moj sin Leonardo voli igrati šah.

Baš kao i Roger Federer.

- Ma, Rogera to više zanima onako za popričati. Još da ima vremena i za to, ha, ha... Istina, znali smo nekada odigrati online u paru protiv nekoga.

Za kraj, Ljubičić je htio istaknuti koliko je šah podcijenjen kao igra.

- Mislim da je nepravedno zaboravljen, definitivno zaslužuje više medijskog prostora. Nevjerojatno je koliko se kao igra razvio uz pomoć umjetne inteligencije, koliko je postao dostupan. U slučaju šaha ta se umjetna inteligencija pokazala kao vrlo korisna, pozitivna. Doduše, možeš se izgubiti u bespućima interneta, ali puno je više pozitivnih strana.