Donna Vekić bila je najoriginalnija i najizravnija.

- Našem novom predsjedniku Mariću želim dobrodošlicu u naše malo ludilo i nadam se da ćete nam dugo ostati - rekla je prije koji dan najbolja hrvatska tenisačica s pozornice Noći hrvatskog tenisa.

Simpatična i jednostavna izjava koja zapravo u sebi skriva puno dublje poruke. Jer u Hrvatskom teniskom savez doista jest trenutačno malo ludilo - ako ćemo iskreno, nije da i inače nije tako - jer iako je prije tek malo više od mjesec dana Zdravko Marić jednoglasan izabran za novog predsjednika, već su u prvi plan iskočile “dvorske igre”, prijepori različitih struja utjecaja, uskraćivanje povjerenja novom vođi, pa i zahtjev za novim izborima za predsjednika HTS-a, a što se sve zajedno vrlo lako svede pod zajednički nazivnik: cirkus.

Stanje izazovno, ne i nerješivo

Zdravko Marić na Skupštini HTS-a 16. listopada izglasan je za novog čelnika Saveza, na Noći hrvatskog tenisa, što je organizira HTS, bio je u ulozi domaćina, i predstavljen je kao predsjednik, makar strogo tehnički gledano on to (još) nije. Jer zbog naglih internih previranja odugovlačilo se s ovjerom zapisnika s Izborne skupštine od 16. listopada, pa slijedom toga Zdravko Marić još nije upisan kao predsjednik u Registar udruga. Onako narodski bi se reklo - fali pečat.

Stoga je, dakle, bilo sasvim logično razgovor s bivšim ministrom financija otvoriti pitanjem je li on doista trenutačno predsjednik HTS-a?

- Ha, to je zanimljivo pitanje, s kojima sam se i ja obratio nekim odvjetnicima, a imali smo nedavno i Upravni odbor. Dakle, ja sam formalno izabran na Skupštini, ali u ovom trenutku još nisam upisan kao predsjednik u Registar udruga, dakle u smislu nekih pravnih poslova prema trećim osobama imam određena ograničenja i njih se držim - počeo je Marić.

RANKO SUVAR Cropix

- Koliko će takvo stanje trajati ne ovisi o meni, ali prijava za upis mene u Registar je podnesena, a koliko će vremena taj proces zahtijevati ovisit će o pravnim koracima. Ovjeru zapisnika smo neko vrijeme čekali, ali koliko ja imam informacije, taj je zapisnik u međuvremenu potpisan i sva ukupna dokumentacija predana je u nadležni gradski ured. Postoje i nekakve zabilježbe i neki pravni akti iz prošlosti koji imaju prioritet u rješavanju. No, bez obzira na tu situaciju mi imamo osobu koja je ovlaštena za zastupanje, dakle Savez je funkcionalan, normalno radi, donosi odluke.

Nemate straha da sve ode po krivu što se tiče samog izbora, odnosno vaše pozicije predsjednika?

- Ja sam tu zaista krajnje opušten. Jer ušao sam u Hrvatski teniski savez sa stvarno dobrim namjerama, nemam nikakve partikularne interese. Želim dobro hrvatskom tenisu i želim svojim znanjem, iskustvom i sposobnostima dati doprinos, ali isto tako biti osoba, središnja točka u savezu koja će okupljati oko sebe kvalitetne ljude. Pri tome sam svjestan svih rezultata koji su u prošlosti bili, kao što sam i svjestan izazova s kojima se suočava i naš savez i ostali nacionalni sportski savezi.

Mjesec dana možda je kratko razdoblje za neku dublju analizu i konkretniju ocjenu, ali je li u hrvatskom tenisu doista ludilo, kako je Donna i rekla - a ona je već dugo godina tu posredno ili neposredno prisutna, pa zna zašto je to rekla - ili kakvo je stanje?

- Poslužit ću se tu rječnikom iz “prijašnjeg” života političara, pa diplomatski reći da je izazovno, ali nije nerješivo. Jer moja želja nije bila ući u HTS samo radi pozicije i funkcije, nego stvarno nešto napraviti i učiniti. Sad sam dio poduzetničkog svijeta, ali kad je došao poziv iz HTS-a tu je proradio i prevagnuo onaj srčani, a manje razumni dio mene kad sam odlučio prihvatiti se ove uloge. Svjestan sam da čelna osoba saveza ima svoje odgovornosti i apsolutno sam spreman za njih, te naravno dijeliti je s ljudima od povjerenja, i postojećima u HTS-u i onima koji će tek doći, a s kojima ću blisko surađivati i s kojima ću moći funkcionirati. To je otprilike i inače neki moj smjer djelovanja, bilo da govorimo o udruzi, savezu, ministarstvu ili nekoj kompaniji, principi su svugdje vrlo slični. Ispred sebe sam stavio neke zadatke, isto tako i ispred svog tima, te želim da se ostvare.

O zadaćama i prioritetima moglo bi se nadugačko i naširoko, ali se oni ne mijenjaju bitno bez obzira tko došao na dužnost predsjednika. Uvijek su to iste, generalizirane teze: naglasak na mladima, poboljšanje uvjeta stručnog kadra te infrastruktura.

Bez mladih nema ničega

Marić je počeo s generacijama koje dolaze...

- Postoje prije svega demografski izazovi s kojima se kao društvo susrećemo, jer je sve manje djece, a onda ih je k tome sve teže privući na bavljenje sportom zbog izazova modernog doba, mobitela, interneta, društvenih mreža... A bez mladih nema ničega, nema budućnosti i moramo činiti više kako privući djecu i kako ih više teniski obrazovati, ne samo forhend, bekhend, nego mislim i na mentalnu pripremu, fizičku, i sve ono što ide uz današnjeg, modernog sportaša. Valja osnažiti suradnju s klubovima jer tu je djeci prvi kontakt s reketom, a usko uz to ide i razvijanje trenerskog i stručnog kadra. Mislim da ima jako puno prostora za uključivanje još više stručnog kadra u funkcioniranje samog Saveza, a poglavito u radu s mladima.

Prebacio se potom Marić na infrastrukturu, koja je već toliko dugo gorući problem tenisa, ali i ostalih sportova u Hrvatskoj, no napretka ili uopće nema ili nije vrijedan spomena. Dapače, da država koja ima ukupno 22 osvojena Grand Slam trofeja i pet olimpijskih teniskih medalja nema niti jednu poštenu tenisku dvoranu, sramotna je činjenica.

RANKO SUVAR Cropix

- Tenis kao jedan od najboljih promotora Hrvatske u svijetu zaslužuje sigurno bolju infrastrukturu, tu nema spora. Oko te problematike zadao sam sebi neke osobne ciljeve, ali svjesni smo da kod nas u Hrvatskoj stvari nekad malo sporije idu, no mislim da imam dovoljno znanja i kapaciteta te poznajem način funkcioniranja i nacionalne i lokalne vlasti jer s njima treba usko surađivati upravo po pitanju unapređenja teniske infrastrukture. Ona nedostaje i u velikim gradovima i u manjim sredinama, a kulminacije bi trebao biti pravi, adekvatni nacionalni centar, akademija ili kako god to zvali, sasvim svejedno. Želim samo da hrvatski tenis ima jedno mjesto gdje će moći doći naše tenisačice i tenisači svih uzrasta, gdje će moći međusobno sparirati, trenirati, natjecati se, da ćemo imati mjesto gdje će se moći odvijati sve vrste programa. To smo već imali, pa već osam godina nemamo - naglasio je Marić, pa se prisjetio konkretnog primjera.

- Pričao sam s Bornom Ćorićem, pa mi je opisao kako je to bilo kad smo imali NTC na Velesajmu. Došao je tamo, odradio trening, pa čekao da ga netko od starijih pozove na sparing, što je i jednom i drugom od koristi. E, to je otprilike smisao jednog takvog centra, da se jedno dijete iz, recimo, Vinkovaca ne jednom godišnje sretne s najboljim djetetom iz Splita ili Pule, već da imamo mjesto gdje se to može odvijati čim više kroz godinu. Infrastruktura je glavni preduvjet za sve. Makar, da privučemo sutra i dvostruko više djece u tenis i da napravimo sve ovo o čemu pričamo, da napravimo nacionalni centar, to svejedno nije garancija da ćemo imati Top 10 ili Top 20 igračicu ili igrača. Međutim, ako to ne napravimo, onda je gotovo sigurno da ih nećemo imati.

Stvaranje pozitivnog pritiska

Nije pri tome Marić dao nikakva obećanja, što je mudro jer njegova prethodnica na dužnosti u HTS-u, Nikolina Babić, praktički je “pala” upravo na tome. Ako je vjerovati tvrdnjama da je došlo do otvorenog iskazivanja nezadovoljstva od strane tenisača radi neispunjenja nekih obećanja, a konkretno su se ticali baš teniskih dvorana.

RANKO SUVAR Cropix

- Znam da je Nikolina Babić radila najbolje što je mogla. Mi smo se upoznali i imali usku suradnju dok je bila predsjednica HTS-a, a ja ministar financija te znam da je tražila načine kako financijski osnažiti Savez i tražila podršku za ovakve stvari oko infrastrukture. Ja nisam čovjek od velikih obećanja, nisam to radio ni u politici, pa neću ni sada, ali... mislim da se to može izvesti. Teniska zajednica, od vrhunskih igrača, preko trenera, mladih nada, njihovih roditelja, klubova, tijela HTS-a, svatko u svom djelokrugu može dati doprinos i da stvorimo, ajmo reći, pozitivan pritisak da se takvo nešto danas-sutra napravi i ostvari. Dobro znamo koliko smo po pitanju sportske infrastrukture malo sporiji u odlučivanju, najeklatantniji primjer je nogometni stadion. Kolege iz HNS-a pokrenule su projekt izgradnje kampusa, što je fenomenalna stvar, a volio bih da se i tenis i drugi sportovi ukrcaju na taj pozitivan val.