
Dva tjedna, dvije titule, deset mečeva, deset pobjeda, set-razlika 20-1 i skok od 34 mjesta na ATP ljestvici. To je učinak Borne Ćorića na posljednja dva turnira, ali više od brojčane prezentacije znači ono što je naoko možda nevidljivo - povratak samopouzdanja, forme, odnosno povratak 28-godišnjeg hrvatskog tenisača u izdanja u kojima smo ga gledali većim dijelom njegove karijere.
- Jako sam sretan što sam ponovo na razini na kojoj sam bio nekad i što se opet osjećam sjajno na terenu - govorio je Borna u nedjelju nakon osvajanja premijernog izdanja ATP Challengera u francuskom Thionvilleu.
Sedam dana ranije podigao je pobjednički pehar i u Luganu.
- Nadam da ću nastaviti ovim putem povratka.
Do prije 14 dana Ćorić, svojevremeno 12. igrač na svijetu i mladić koji je pobjeđivao Nadala (vodi 3-2 u međusobnim mečevima), Murraya (2-2), Federera (2-4), imao je posve suprotan niz jer prethodnih 12 mjeseci njegova tenisa lako bi se mogli opisati kao - očajni.
Slobodan pad do 145. mjesta
Od sredine veljače 2024. do početka veljače 2025. odigrao je 41 meč i pobijedio tek u njih 15, od toga je 12 iz glavnog dijela turnira, ali samo ih je šest bilo na ATP razini, odnosno tri su iz kvalifikacija. Jer morao je igrati i kvalifikacije za ATP turnire budući da se njegov renking strmoglavio u provaliju. Štoviše, spustio se i razinu ispod, pa pokušavao i na Challengerima, ali ni tu nije uspio uhvatiti nikakav ritam, nikakav slijed pobjeda već je uglavnom slagao poraz za porazom.
Ova, 2025. godina, nastavila se u jednakom tonu: poraz odmah na startu Australian Opena - što je bio čak šesti poraz već u 1. kolu na njegovih posljednjih sedam Grand Slamova (!?) - pa onda i na dva sljedeće Challengera. Slobodan pad što se renkinga tiče zaustavio se na brojci 145.
I onda je stigao u Lugano i praktički ni iz čega odjurio do titule. Niti u jednom od deset odigranih setova suparnici mu nisu prošli četiri gema, štoviše uglavnom ih je ostavljao na dva osvojena po setu. Nije izgubio servis niti jednom u cijelom tjednu, bio je deset od deset na spašenim break-loptama.
Formu je prenio i na sjever Francuske, gdje je tek u polufinalu protiv Rusa Kačmazova ispustio set, odnosno protiv njega i finalnog suparnika, Francuza Bouquiera, imao po jedan izgubljen servis. Sve ostalo bila je Bornina potpuna dominacija nad protivnicima.
Jasno, sve to treba uzeti u kontekst jer ipak je riječ o Challengerima, što je stepenica ispod ATP turnira, pa time i konkurencija. Ali, tenis je prilično nemilosrdan sport, svi se bore i trgaju za svoj djelić slave i zato nema lakih protivnika, a još manje lakih mečeva. Stoga dvije uzastopne titule i na razini Challengera itekako imaju svoju težinu, a za Ćorića još posebniji značaj s obzirom na teško razdoblje koje je, valjda, sada iza njega.
Dapače, Borna je bio spreman prihvatiti bilo kakav tračak svjetla koji bi mu osvijetlio put povratak, za početak u Top 100 društvo, iz kojeg je ispao u siječnju ove godine. Bio je to ujedno i čin s kojim je hrvatski muški tenis nakon 37 uzastopnih godina izgubio tenisača u aktualnih Top 100 na svijetu u pojedinačnoj konkurenciji.
Ako su posljednja dva tjedna naznaka Ćorićeva povratka, odnosno nastavi li s dobrim rezultatima u bliskoj budućnosti, opet ćemo imati svog predstavnika u Top 100. Pri čemu ne treba jasno smetnuti s uma da je i Marin Čilić još uvijek tu, te da bi nas i on također mogao uskoro vratiti na tenisku mapu, barem što se renkinga tiče.
Sljedeći tjedan u Zadru
Borni Ćoriću, inače, povratak iz problema i kriza nije nepoznat pojam. Već je prošao slično iskustvo prije nekoliko godina, ali tada je uzrok bila ozljeda. U veljači 2021. godine prvo je uzeo stanku radi saniranja stanja desnog ramena, ali na koncu se morao podvrgnutu operaciji, da bi tijekom rehabilitacije bilo određenih komplikacija i zastoja s oporavkom. Propustio je stoga cijelu jednu kalendarsku godinu, spustio se na 278. mjesto ATP liste i onda skoro pa morao krenuti od nule.
- Kad mi se renking spusti ispod 100. ili možda 50. mjesta, odnosno sve dok moram kliknuti dva puta i proći dvije stranice da vidim svoj renking, ne mogu biti zadovoljan - ostala je u sjećanju tadašnja Bornina izjava.
Ako je zadržao isti taj mentalitet i inat i tri godine kasnije - a nema razloga da nije jer ako ga je išta krasilo kroz čitavu mu karijeru onda je to epitet velikog borca - onda nema razloga za brigu.
K tome, i onda je, prije tri godine, početak njegove povratničke misije označilo osvajanje Challengera u Italiji, a ovog je puta to podebljao s dvije titule. Ako ćemo i dalje povlačiti paralelu s prijašnjim povratkom, onda valja reći da je nedugo potom te 2022. u senzacionalnom pohodu osvojio Masters 1000 turnir u Cincinnatiju (pobijedivši u 2. kolu i Rafaela Nadala, tada još uvijek potpuno zdravog), štoviše vratio se sve do 14. mjesta na ATP listi. Tom bi analogijom, dakle, uskoro trebali očekivati nešto slično od 28-godišnjeg Zagrepčanina i u 2025.
Makar, ne treba olako pretjerivati i odmah postavljati preambiciozne ciljeve. U Borninom skorašnjem rasporedu su i dalje “samo” Challengeri, preciznije onaj na domaćem terenu u Zadru, koji počinje sljedeći tjedan, a onda i Napulj u tjednu iza. Bit će to ujedno i prijelaz s dvoranske tvrde podloge na zemljane terene na otvorenom, što također treba uzeti kao faktor.
Međutim, nakon 12 mjeseci potpunog sivila, Borna Ćorić sada, s dvije titule u džepu, ima puno više razloga za optimizam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....