'Svima se dogodi kriza, nadam se da će biti bolje u novoj sezoni, mora biti...'

Kad bi prva tri tjedna teniske sezone bila presudna, Marin Čilić bi dvije posljednje godine bio uvjerljivi Top 5. Dvaput je osvajao Chennai i Zagreb, lani je dodao i polufinale Australian Opena. Ali - nisu. Što bi se ove godine moglo, zapravo moralo, promijeniti. Gurnuli smo pod tepih 2010, iako kad je netko 14. na svijetu, to nije baš za baciti, iako sam siguran da ima i onih koji će se na ovu konstataciju - nasmijati i krenuti dalje.

Marin Čilić je u srijedu krenuo u godinu novog izazova. Možda i najvećeg. Kao i prethodne dvije, bit će to indijski Chennai gdje je u statusu - najvećeg. Dvostruki branitelj naslova, tamo mu se sve poklapalo posljednje dvije sezone. Ima takvih turnira. Marinu je u Indiji jednostavno dobro.

Ove će godine konkurencija biti nešto žešća, igrat će i finalist Wimbledona Tomas Berdych koji u 2010. nije bio pobjednik na Touru, ali je bio dovoljno dobar da bi je završio na 6. mjestu.

- Berdych u Chennaiu, to uopće nije loše. Taj mi je turnir uvijek bio po mjeri za početak sezone. Svake godine ima nekoliko pravih tenisača s kojima se da igrati. Iako me rezultat baš nije mazio u drugom dijelu sezone, nisam zaboravio igrati tenis, očekujem dobar start.

Tako je bilo i prošle godine, zapravo briljantno. No, u drugom dijelu sezone se nešto promijenilo, dramatično promijenilo. Na kraju je 40 pobjeda i 22 poraza prilično dobar skor, ali ne baš najbolje raspoređen. I da je bilo više uspjeha na Grand Slam turnirima (osim Australian Opena) i onih iz serije Masters 1000, danas bismo govorili o Marinu Čiliću kao uglednom članu Top 10 društva. Iako je i ovako - dovoljno ugledan.

- Ima nešto u tome. Na žalost, sve je počelo ići nizbrdo, kao nekakva loša najava nastavka sezone, u Queen’s Clubu, Wimbledonu. Tamo je krenulo i nije se zaustavilo.

Još od Washingtona, dakle na posljednjih 9 turnira, naš najbolji tenisač dobio je 6, samo 6 utakmica. Što je apsolutna uvreda njegovu talentu. I stvarnim mogućnostima. Troicki, Baghdatis, Nishikori, Kohlschreiber, Davidenko, Seppi, Haider Maurer, Nalbandian, Murray bili su bolji od Marina u tom dijelu sezone. Ima tu pravih, ima i onih koji nisu, ima i prolaznika. Devet turnira, ni na jednom Čilić nije dobio dva meča.

- Jednostavno se dogodilo, neke sitnice koje su vremenom rasle. I to tako ide, kad počneš gubiti, gubiš i samopouzdanje. Iako ni to nije neko pravo objašnjenje. U Washingtonu sam bio polufinalist, onda se dogodio Toronto, pa Cincinnati, pa kompletna serija. Iako mi Toronto i Cincinnati nisu baš jasni, odlično sam se osjećao. U New Yorku sam fizički pao. I tako, kad jednom krene... Svima se to dogodi u karijeri, nadam se da će biti bolje, daleko bolje u novoj sezoni, bez obzira na to kako krenuo.

Neće reći da je razočaran, iako, kao i svi koji ga prate i vole, uživaju u njegovu tenisu, nije zadovoljan.

- Kako ću biti, očekivao sam više, daleko više. Recimo, Top 10 za početak. I kako sam otvorio godinu, nije bilo razloga za razmišljanje da će drugi dio sezone biti toliko slab. I Bob je bio jako zabrinut, iako je on čovjek bez velikih emocija, on sve gleda maksimalno profesionalno. Opet, sve je na kraju u igraču. Uvijek je tako.

Bob je Bob Brett, Australac koji se trenerskim pozivom bavi 31 godinu. Trener koji je Borisa Beckera doveo do broja 1, Gorana Ivaniševića do broja 2, Australac koji posebno voli Hrvate. Radio je i s Marijem Ančićem, sada s Čilićem. Logično pitanje nakon loše serije: Brett, da ili ne? Obično kad nema rezultata - leti trener.

Marin, međutim, nije zaključio da je trener kriv.

- Dobro, padne ti na pamet, uvijek je tako. Razgovarao sam i s Goranom, na kraju sam zaključio da smo svi tako nešto prošli 100 puta, Goran također, sudbina je to svakog sportaša, ali kad sam sve stavio na vagu, Brett je bio i ostao pobjednik. Proteklih smo godina izgradili sjajan odnos, na terenu i izvan terena, a struka... To uopće ne treba spominjati, tu mu nema premca.

Teniska sezona puno traži i malo je vremena za odmor. I pripreme za novu. Marin se odmarao desetak dana, dva tjedna, onda su počele pripreme za novu.

- Meni to nikad nije smetalo, uvijek bih se posljednjih dana odmora zaželio reketa. I igre. Trening uvijek dobro dođe i ispuni dan.

Pripremao se u San Remu, svi su Čilići bili tamo. I najmlađi brat, 16-godišnji Mile koji je krenuo Marinovim putem. Neće mu biti lako pratiti velikog brata, to nikad nije bilo lako.

- Dobar je Mile, napreduje sitnim koracima.

Uz osmijeh i dodatak ovoj priči.

- Svi se nadamo da će biti bolji od mene.

Tu smo stali da ne bismo otišli predaleko. Dobre želje, naravno, ostaju. No, vratimo se početku sezone. Marin će nakon Chennaia tjedan dana trenirati u Melbourneu za prvi Grand Slam turnir sezone. Lani polufinalist. Opterećenje, veliko opterećenje, ili opušteno pa što bude.

- Jedno, drugo i treće. Mali pritisak postoji, uvijek je to tako. Lani sam igrao polufinale, ali na kraju to nije utjecalo na ostali dio sezone, iako je bio sjajan početak. Moram priznati da postoji lagani pritisak, ali nema tog rezultata koji traje vječno, nova je sezona, bodovi se brišu, pa će valjda, biti lakše.

Kao i prošle godine Marin će nakon Australian Opena u Zagreb, na Indoorsu je kao i u Chennaiu dvostruki branitelj naslova.

- S jednako velikim ambicijama kao i svake godine. Usput, nije samo singl. S Goranom ću igrati u paru, što će biti velik izazov. Pogotovo za Gorana, već su mu stavili na leđa da bi morao barem do finala.

Goran, naravno, ostaje dio momčadi, kad je Marin u Zagrebu, rade zajedno, kad Bob Brett ne može, onda je Goran na turniru s Marinom, dobro, to nije baš često, Goran se svih ovih godina umorio od putovanja, ali je uvijek tu. I to je Čiliću najvažnije.

- Nismo previše razgovarali o tome, nije ni potrebno. Naš je odnos sjajan, apsolutno sjajan, više puta mi je rekao da je spreman pomoći, kad zatreba. Dan i noć. I to mi puno, puno znači.

Ove godine je, nakon Zagreba, donekle promijenio raspored. Igrat će dva dvoranska turnira, Rotterdam i Marseille, te se tjedan dana pripremati za Davis Cup. U Zagreb dolazi Njemačka.

- To će biti važan, jako važan tjedan za naš tenis. Nadam se da su problemi koje je Ivo Karlović imao prošlost i da će biti s nama te na bilo koji način pomoći. Njemačka ima solidnu momčad predvođenu Philippom Kohlschreiberom, ali moje je mišljenje da nema potrebe za strah. Nije to momčad koje se moramo bojati na domaćem terenu i ako odigramo kako spada, bit će dobro.