EMOTIVNI ALAN HRŽICA 'Počeo sam se drogirati s 19, obolio sam od depresije, nekontrolirano sam plakao, tukao se, duša mi je divljala...'

Pjevač Alan Hržica gostovao je u crkvi sv. Ante na Humcu u Ljubuškom na poziv svoga brata Marina koji je u njoj župnik.

Hržica, koji je nedavno sudjelovao u snimanje kontroverzne pjesme 'Želim živjeti', rekao je da je odrastao u jednoj tradicionalnoj katoličkoj obitelji te da je svake nedjelje išao u crkvu. 'Djetinjstvo mi je bilo obilježeno nogometom, glazbom i borilačkim vještinama', rekao je Hržica.

U srednjoj školi počeo je, kaže, s izlascima, a sve je kulminiralo u njegovoj 19. godini kada je još igrao za Dinamo, odnosno kada je bio na posudbi u drugoj ligi. 'Gitara je tada bila stalno sa mnom te sam se ubrzo morao odlučiti hoću li se baviti glazbom ili sportom', rekao je Hržica. 'U 19. sam godini upao u krivo društvo u kojem se dosta konzumiralo droge, gdje se konzumirao alkohol. Okruženje je bilo dosta agresivno. Upadali smo u ulične obračune i tučnjave. To se sve zbilo sredinom 90-ih kada je u Zagrebu bilo jako puno droge na ulici. Masa mojih prijatelja završilo je u komuni i tu sam se ja počeo gubiti.'

Hržica kaže da je svoje znanje borilačkih vještina loše koristio u uličnim obračunima kojih je bilo sve više. 'S 22 godine sam obolio od akutne depresije. Prema van sam morao biti mačo frajer, a u meni je duša divljala. Najbolji zagrebački psihijatri su me liječili, dobio sam tablete da se izvučem iz tog stanja. Neko vrijeme sam i uzimao tablete, bio sam, kako mi u žargonu kažemo, natopljen, poluotvorenih očiju, polusvjestan i uspavan. Nisam bio za nikakvu radost', rekao je Hržica.

Hržica kaže da je tada zavapio prema Bogu, moleći za ili život ili smrt, jer 'ovo nema smisla'. 'To ne preporučam nikome od vas. Ako patite od depresije slušajte svoje liječnike, moj je potez bio jako rizičan, no vjera me vodila, moja je vjera u tom trenutku bila velika', rekao je Hržica.

'Uzeo sam krunicu u ruke i svaki dan sam išao moliti krunicu u Katedralu. Molio sam Psalme, toliko mi je bilo teško, grizla me savjest nevjerojatno. Bog mi se obratio, imao sam osjećaj kao da me ispituje zašto sam sve njegove darove koristio u službi zla. Odlučio sam se predati Bogu i širiti njegovu riječ', rekao je Hržica.

Tu je počelo njegovo pokajanje, kaže Hržica. 'Davidovo pokajanje je to bilo. Na fakultetu bih s predavanja izlazio na trideset minuta i plakao nekontrolirano. Tražio sam od Boga da mi vrati snagu i zdravlje. To je moje mučenje trajalo dvije i pol godine, skoro tri', rekao je Hržica.

Hržica kaže da je bio ustrajan u molitvi i želji da mu bude bolje. 'I onda me jednu noć probudilo. Osjetio sam kao da je neko svjetlo prošlo kroz mene. Minutu-dvije se nisam mogao niti pomaknuti. Rekao sam Bogu tada da me uzme, da radi sa mnom što želi. To stanje je trajalo nekoliko minuta. Poslije toga sam se prekrižio, okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati', rekao je Hržica. 'To se dogodilo taj mjesec još tri puta, a treći je puta bilo najkraće. Nakon te posljednje večeri ja sam se probudio ozdravljen.'

Hržica kaže da je ozdravio i od psihosomatskih bolesti te i da je ponovno osjetio radost. 'Tada sam se vratio talentima koje mi je Bog dao, prvenstveno glazbi. Htio sam napraviti nešto za sebe', rekao je Hržica.

Danas pjevač živi život daleko od očiju javnosti, predan je vjeri te vodi crkveni zbor u Zagrebu.