NAGRAĐENA GLUMICA

NIVES IVANKOVIĆ 'Nakon 20 godina svi su napokon shvatili da sam glumica. Zvizdana nisam pogledala, a i neću...'

Moja je želja bila da idemo u Sarajevo. Zadnji put sam na festivalu bila sa filmom ‘Ta divna spliska noć’
 Tom Dubravec/CROPIX

Ustaje rano, zalije cvijeće, prošeta do obližnje plaže, ispliva nekoliko kilometara, vrati se kući, doručkuje, skuha nešto, pa ode na probe u kazalište... To je, manje-više, dnevna ljetna rutina splitske glumice Nives Ivanković. Ovoga je ljeta, tu rutinu atraktivne brinete, nakratko prekinuo Pula film festival. Na njemu je film Dalibora Matanića ‘Zvizdan’, u kojem Nives glumi, dobio čak šest Zlatnih arena i nagradu Oktavijan. Jednu od tih Arena, onu za najbolju sporednu žensku ulogu, dobila je i ona. To nije njezina prva glumačka nagrada, no prva je za ulogu u filmu. - Kada smo završili ‘Zvizdan’ osjetila sam da smo napravili jako dobar posao. A to se dokazalo nagradom u Cannesu, a zatim i u Puli - kaže Nives i dodaje kako nikada neće zaboraviti prepunu Arenu gromoglasni pljesak tisuća gledatelja, nevjerojatno pozitivnu i moćnu atmosferu. Sada ekipu Matanićeva filma čeka odlazak na festival u Sarajevo. - Ne mogu ni opisati koliko se veselim. Moja je želja bila da idemo u Sarajevo. Zadnji put sam na festivalu bila sa filmom ‘Ta divna spliska noć’, jednim od kultnih hrvatskih filmova, 2004. godine. Jasno u Sarajevu sam često privatno i doklazila sam radi snimanja serije ‘Lud, zbunjen, normalan’ puno puta kroz sve ove godine ali stalno mi se vrtilo po glavi kako bi bilo divno opet otići na festival - priča Nives. Priznaje kako je producenticu ‘Zvizdana’ Ankica Tilić, stalno ispitivala ide li se u Sarajevo. - Kada su službeno objavili da smo u programu, odmah me nazvala i rekla: ‘Ide se, a tebi prvoj javljam da te riješim!’, bila sam presretna - govori glumica koja je za Sarajevo vezana posebnim i vrlo čvrstim nitima - u tom je gradu završila Akademiju scenskih umjetnosti i stekla prijatelje za cijeli život. - Akademija mi je dala ono što imam danas i ono što jesam danas u profesionalnom smislu - kaže i dodaje da je sretna što njeni profesori i danas prate što radi, što su ponosni na nju.

Poruke u Cannesu

- Kad smo bili u Cannesu slali su mi poruke podrške, čestitali su mi... Jako su mi važne moje Sarajlije. Imaš u životu neke ljude koji te oblikuju, a oni su mene oblikovali kao glumicu i kao osobu. No, ‘Zvizdan’ ona sama nije gledala, a neće ga pogledati ni u Sarajevu. Na račun njezine odluke da ne gleda film kolege se već klade, kaže. - Nije to stvar inata. Znam dosta kolega koji sami sebe ne mogu gledati na filmu. No, oni jednostavno nisu naletjeli na medijsku minu i nisu to izgovorili javno, pa da onda svi govore o tome - objašnjava Nives i nastavlja - Jednostavno je, film je zamrznutaforma, za razliku od teatra, ne možeš nikad vratiti ono što si napravio, promijeniti.

Na piće sa Sejom

Govori i kako po prirodi nikad nije zadovoljna s napravljenim, te da su glumci, iako mnogi misle drugačije, i ranjivi i nesigurni. - Zašto bih se nervirala i grizla? Zato sam odlučila da neću ići na projekcije - kaže Nives i dodaje da je za Sarajevo već sve isplanirala.

- Moja ekipa ide na projekciju, a ja sam se dogovorila s prijateljem Sejom, kod čije sam pokojne majke, moje tete Raze, živjela za vrijeme studija, da ćemo otići na piće za vrijeme projekcije i vratiti se kad bude gotovo - smije se atraktivna glumici kojoj je 2015. dobra godina. - Baš sam nedavno o tome razmišljala.Kao sarajevska studentica imala sam malo teži, trnovitiji put nego mnoge moje kolegice i kolege u Hrvatskoj. To je donekle logično, ljudi su zajedno na akademiji, imate klase glumaca, klase redatelja, i računaju jedni na druge i kasnije, kada završe studij. Nemojte misliti da se kajem, opet bih završila akademiju u Sarajevu, ali trebalo mi je puno više vremena da me ljudi prepoznaju. Nisam bila od onih glumica koje su mogle birati projekte - tumači Nives. Dodaje da se to vidi i po njezinu opusu. Najmanje je radila na filmu, u teatru puno više, ali nije se libila ni televizije - ni sapunica (njezina Seka ostat će jedan od najupečatljivijih likova ovog žanra u Hrvatskoj), ni zabavno-glazbene forme. - Radila sam i sada su me, nakon ove moje 22 godine u glumačkoj profesiji, prepoznali. Zato smatram da sam napravila dobar posao.

Dakako, drago joj je zbog nagrada, zbog Arene, kao priznanja struke. One su svojevrsna potvrda serioznosti, glumačke zrelosti. A nagradu nije očekivala. Dokaz za to je, definitivno, što se nije pripremila za dodjelu.

Bez prave toalete

Glumica poznata po eleganciji i promišljenom stilu, nije imala što obući. - Matija Vjica, moja prijateljica s kojom surađujem već 20 godina napravila mi je prekrasnu, bajkovitu, bijelu večernju haljinu koju sam nosila za projekciju filma - priča Nives - Nismo uopće razgovarale o mogućnosti da mi zatreba druga haljina jer meni to nije palo na pamet. Kada su mi rekli da sam dobila nagradu shvatila sam da nemam toaletu za dodjelu, a kako je bijela haljina proživjela poprilično intenzivan tulum nisam je mogla ponovo obući. Matija Vuica poprilično se izživcirala što joj prijateljica nije rekla da bi mogla dobiti nagradu, pa su razmjenom fotografija preko mobitela, uspjele iz onoga što je Nives ponijela u Pulu, odabrati najprikladiju, tirkiznu koktel haljinu u kojoj je glumica zablistala na dodjeli. Matija joj je haljinu radila i za Cannes, a priprema i onu koju će nositi na crvenom tepihu u Sarajevu. - Toliko me dobro poznaje da joj prepuštam sve. Dogovorimo se samo oko boje. Ona radi prava mala remek djela koja poštuju žensko tijelo, po meni je tu apsolutni autoritet - smije se Nives koja voli lijepe toalete, ali u svakodnevnici ipak više bira sportske varijante. - Ne šminkam se pa zato volim lijepe naočale da malo sakrijem lice, ne nosim visoke potpetice, trudim se da mi bude udobno. Dakako, kada je to potrebno, trudim se prikladno se odjenuti, jer mislim da je i to dio glumačkog posla, na kraju krajeva i svojevrsni odraz poštovanja i pristojnosti i ljubavi premo poslu, prema publici - kaže Nives kojoj su dani treunutno ispunjeni i probama za poznatu predstavu ‘Smij i suze starega Splita’ na Splitskom ljetu. Tijekom kolovoza čekaju je još tri izvedbe. - Igram ulogu Jovane Keperove, nesretnice... Duhovite i tužne. Naravno da nije lako raditi predstave na plus 40 Celzijusa, s vunenim podsuknjama na sebi, maramom, gomilom šminke na licu... Ali gušt mi je što se predstava igra na Sustipanu, a ja stanujem blizu. Sve mi je negdje u krugu, blizu mi je posao, a i plaža, mogu se i ujutro i uvečer okupati. Tako mi je ljeto nekako poluradno, poluodmor. Plivanje je inače jedini sport kojim se bavi, ono joj pomaže da održi savršenu liniju po kojoj je poznata. - Ali to je ozbiljno plivanje, ne brčkanje... Kombiniram stilove, dobro se isplivam dok je toplo i onda me to drži kroz cijelu godinu.

Mir u maloj vali

Nakon Sarajeva, kaže, desetak dana odvojit će i za totalni odmor, u jednoj maloj vali na Braču. - Iako je moj dom u gradu, ipak je lijepa zelena oaza i blizu mi je more. No svi mi težimo k još većem miru. A ta moja vala je najmirnije i najkreativnije mjesto koje mogu zamisliti. Tu sam i započela moj životni projekt, sublimat mojeg iskustva - govori Nives. Radi se o humorističko-dramskoj seriji za koju je sama napisala scenarij i gdje planira biti i iza i ispred kamere. - Stalno pomalo radim na tome, okupila sam divan autorski tim pravih profesionalaca. Za neko svoje zadovojstvo već biram glumačku ekipu, razgovaramo i pregovaramo s mišlju da će jednoga dana projekt biti realiziran - objašnjava - Nisam opterećena, imam puno posla kao glumica, projekt se razvija polako, to je dug proces, nešto što sam se usudila pokrenuti nakon 22 godine rada. Sada, u trenutku kada mislim da za to imam dovoljno snage i zrelosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 10:22