POPULARNA VODITELJICA

RENDELI 'Umorna sam. Razmišljam o odlasku s HRT-a, ne želim ostarjeti pred kamerama'

Zanosna voditeljica HTV-ove emisije ‘Subotom ujutro’ otkrila je kako se u novinarskom poslu našla spletom neobičnih okolnosti te da unatoč činjenici što voli svoje zanimanje, već dulje vrijeme razmišlja o promjeni profesije. Ispričala je i kako se najbolje rješava nakupljenog stresa
 Foto: Biljana Gaurina / CROPIX

Prvi put u desetogodišnjoj karijeri Nevena Rendeli u novu televizijsku sezonu nije krenula s novom emisijom. HTV-ova mozaično-zabavna emisija “Subotom ujutro”, koja je nastala i prema njezinoj razvojnoj ideji, dobila je svoje drugo izdanje.

- Sve dosad bila sam dio klasika prvih sezona i uzrečice “prvi mačići u vodu se bacaju”, pa bih svaku jesen radila nešto drugo. Zato sam zapravo jako sretna što “Subotom ujutro”, u kojem sam od samog početka i kao urednica i kao voditeljica, ide dalje. Ekipa je ostala ista, u redakciji su Danijel Despot, Tanja Tušek, Martina Validžić koja pokriva javljanja s Cvjetnog trga, vrijedne ekipe HRT-ovih centara, a pridružila nam se i Silvana Menđušić. Uveli smo i neka osvježenja. Despot je dobio novu rubriku jer smo shvatili da smo ženska redakcija koja bira samo ženske teme pa smo njemu, kao jedinom muškarcu u redakciji, dali da prati lifestyle iz muškog ugla. Nadam se da će se uskoro realizirati i rubrika “Politička kuhinja” na Dolcu, slično kao što smo radili u prošloj godini, no tada su nam ručkove pripremali šefovi kuhinja.

Light teme

Ove sezone odlučili smo to napraviti s političarima koje ćemo tako vidjeti u drugom svjetlu. Silvana Menđušić radi pregled tjedna, što se pretvorilo više u komentar tjedna. Taj autorski pristup dnevnim događajima ne može se baš često vidjeti i jako je dobro što ga imamo. Uveli smo i psihologiju za pet minuta u kojoj razgovaramo najčešće o muško-ženskim odnosima, odnosno o partnerskim, da to politički korektno kažem - nabraja Rendeli novitete u “Subotom ujutro”. Emisija od sat i pol, koja ide jednom tjedno na HTV-u, ubraja se u sporovozne emisije. Kako još obrađuje “lajt” teme, na prvu će mnogi zaključiti da je to “milina od posla”. No, nije baš tako.

Priprema maraton

- Da bi sve izgledalo ležerno, priprema je najvažniji dio posla. Tu je najvažnija tehnička podrška jer cijela emisija ide uživo. Imamo jako malo snimljenih priloga, možda jednu do dvije reportaže po emisiji, a i one su snimljene netom prije. Taj “live” moment zna biti jako stresan, toliko da sam često subotom u podne, nakon što emisija završi, u predinfarktnom stanju. Ali, to je opet i čar tog posla jer naučiš u sekundi donositi odluke za koje uopće nisi znao da si spreman. Recimo, u jednom trenutku jave ti u slušalicu da nemamo spremno niti jedno uključenje reportera. Nešto se dogodilo sa satelitskim vezama i kažu ti samo: “Nevena, pričaj”. Dakle, to je nešto najgore što se može dogoditi voditelju u studiju, pogotovo ako nemaš gosta s kojim bi pričao. U tom trenutku se preznojiš 850 puta i poslije možeš komotno svu odjeću “ižmikati”. Ali kad to prođe, posebno ako prođe uspješno da ne blokiraš, jer najvažnije je da ne ušutiš, osjećaš se odlično. Hvala Bogu pa se meni jezik uvijek razveže, to je praksa ovog posla - kaže Rendeli. Brojni gosti iz gotovo svih segmenata života otvorili su ekipi “Subotom ujutro” neke nove vidike, potaknuli ih na nove interese. Nevena Rendeli je nakon gostovanja Đurđice Orepić, koja je počela trčati u 47., a u 50. istrčala “Iron Man” na Mallorci i sama krenula u taj sport. Nedavno je odradila svoj prvi polumaraton, a sad se priprema za zagrebački i ljubljanski, pa dalje u osvajanje europskih gradova.

Suprug voli golf

- Trčim tri do četiri puta tjedno, i to mi je najbolji oblik rješavanja bilo kakvog stresa. Nevjerojatno kako sam se napokon našla u tako nečemu jer uopće nisam bila sportski tip. Svog supruga Marijana nisam uspjela nagovoriti da mi se pridruži, on ima svoje sportove, poput golfa koji ja uopće ne razumijem i ne mogu shvatiti što u njemu vidi. Ali, ono što je meni trčanje, njemu je golf. I Martina Validžić priprema se krenuti, dok je Despot, zahvaljujući emisiji, postao pravi gastronom i enolog - objašnjava Rendeli.

Iako su joj tek 33 godine, na HTV-u je već puno desetljeće.

- I sama sam se neki dan šokirala kad sam shvatila da je prošlo već deset godina. Doduše, još uvijek se ubrajam među najmlađe zaposlenike. Ta moja priča s dolaskom na televiziju bila je jako čudna. U to vrijeme živjela sam u Španjolskoj. Jedna gospođa, koja i dandanas radi na televiziji, srela je mog tatu kojeg nije vidjela 20 godina, a zajedno su nekad studirali. Nakon što joj je rekao kako mu je kći apsolventica novinarstva, rekla mu je kako HTV baš traži ljude pa da dođem na audiciju. Došla sam na tjedan dana u Zagreb i otišla na razgovor potpuno neobavezno jer se stvarno nisam mislila vraćati u Hrvatsku. Planirala sam upisati podslijediplomski studij vani i ne baviti se još televizijom, bile su mi ipak tek 23 godine. Došla sam na razgovor kod Vesne Karuze i ona mi je rekla: “Možeš li sutra početi raditi?” Tek tad sam joj uspjela reći da uopće ne živim ovdje i da još ne znam želim li se uopće vratiti. Dala mi je tjedan dana da razmislim o svom životu i odlučim. U tih tjedan dana ja sam prekinula s tadašnjim dečkom Mirzom Džombom, preselila se iz Španjolske u Hrvatsku i počela raditi. Eto, tata je kriv za sve - govori Rendeli.

Teški počeci

Tako je, iako kaže da nije sklona velikim rezovima u životu, u samo sedam dana napravila potpuni zaokret. Priliku da se pojavi pred kamerom u emisijama “Nedjeljno popodne” i “Život uživo - sa stilom” brzo je dobila, što i ne čudi jer televizija voli njezino lice. No, zbog toga nije bila sretna.

- Bio je to najteži put za mene. Morala sam se brzo naviknuti na loše kritike. Možda su me one učvrstile za kasnije, ali nije bilo lako kad se nađeš sa 24 godine ne udaru kritičara, ali i u jednom novom svijetu gdje te svi žele slikati, razgovarati, imaju pravo komentirati, a ti još nemaš blage veze što se oko tebe događa.

I te prve dvije godine rada na televiziji bile su mi paklene, ali tada sam jako, jako grizla. Sad sam se naviknula, shvatila sam da se ne mogu svima svidjeti. Ako su konstruktivne, onda su mi kritike dobrodošle. Odbacujem ih samo ako mi se čine da su neumjesne, seksističke, kad me netko komentira kao lutkicu.

Samo me još takve mogu izbaciti iz takta. Pamtim i onu koja me je najviše i nasmijala. Kada sam radila “Boje turizma”, Starčević je napisao kako je jedino što valja u emisiji desna bijela sisa Nevene Rendeli... Valjda mi se vidio neosunčani dio kod dekolteta, ali da netko na meni primijeti moj najmanje izražen atribut, koji drugi obično potpuno zanemare, e, to me danima nasmijavalo - kaže. No, nije to bila jedina predrasuda s kojom se susrela. Kada je počela raditi za “Nedjeljom u dva”, bilo je puno komentara kako netko tko inače obrađuje infotainment teme, može sada raditi u tako ozbiljnoj informativnoj emisiji.

Izgled je ipak bitan

- Predrasude moraš razbijati svojim djelima i drago mi je što mi je Aleksandar Stanković dao priliku za to. Poslije nitko nije imao ozbiljnih kritika na moj rad, osim na činjenicu zašto baš ja radim za “Nedjeljom u dva” ili neku drugu ozbiljnu emisiju. Ljudi vole razmišljati smještanjem ljudi u određene ladice. I ja to često radim. Za te predrasude i sama sam dijelom kriva. Nikad se nisam libila isticati da volim modu, odlaziti na društvena događanja, otvorenja, nikad se nisam trudila glumiti nešto što nisam, pa sam u tom kontekstu vjerojatno i zaslužila neke predrasude.

Vezali su me uz teme koje sam obrađivala, a koje su im se činile nevažne za život pa kada sam počela raditi one ozbiljne, kao za emisiju “In medias res”, kolege su komentirali “pa ti si odlična novinarka i reporterka, znaš i o ovim temama pričati”. Ali, to je već malo dosadilo. Jer, to što volim pristojno izgledati, trebao bi biti nekakav plus, a ne mana kada radite na televiziji. Možda nije najpoštenije, ali jedan od uvjeta za rad na svjetskim televizijama je i fizički izgled, koliko god se to nekome činilo loše. No, kada vam se to uzima kao mana, onda to više govori o onome tko tako prosuđuje, a ne o vama samima - uzvraća Rendeli.

Kad smo se već dotaknule kako novinarski posao funkcionira na svjetskim nivoima, nekako se logično nametnuo i razgovor o američkoj tezi da svakih deset godina treba mijenjati posao. A točno toliko je Rendeli na HTV-u.

- Intenzivno razmišljam o promjeni profesije. Nisam baš sigurna da želim ostarjeti pred televizijskim kamerama. Često se ulovim da sam umorna i nemam više inspiracije za ovaj posao, ali ne znam da li još nešto drugo u životu znam raditi, osim novinarstva - zaključila je na kraju Rendeli.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 04:56