ZA JUTARNJI PIŠE

ŽIVOTNI PREPOROD ELLE DVORNIK: 'ZAŠTO SAM ODLUČILA PRESTATI PUŠITI' Imam 25 godina i teško mi je penjati se stepenicama na drugi kat...'

Možda sam si izgledala cool kad sam s 12 godina zapalila prvu cigaretu. Smiješno. Sada mi klinci koji puše ne izgledaju tako
 Instagram

Je li itko zapalio prvu cigaretu i rekao "baš je fina"? Sumnjam. Meni je prva cigareta bila odvratna, ali iz gluposti sam odlučila da ću je ipak nastaviti pušiti. Možda sam si izgledala cool. Sada kad sam starija i vidim klince s cigaretama, ne izgledaju mi cool, nego prejadno. Kad vidim klinca koji još nije ni u pubertet ušao kako puši cigaretu, dođe mi da mu razvalim šamar ispred svih. I ne bi mi bilo žao. Smiješno je kako se sami sebi činimo odrasli s 12 godina. Uvjereni smo da smo sigurno jednako zreli kao i oni od 18. Nismo.

Imam 25 godina i ove Nove godine odlučila sam prestati pušiti. Slabog sam karaktera što se cigareta tiče, pa sam odlučila da običnu cigaretu na neko vrijeme zamijenim elektroničkom. Otišla sam na kiosk i potrošila 100 kuna na elektroničku cigaretu. Najobičniju. Čim sam se pojavila s elektroničkom cigaretom, svi su me napali. Govorili su mi da su elektroničke cigarete štetnije od normalnih, da će mi eksplodirati u ustima, da ću dobiti neku novu bolest pluća, da mi je bolje pušiti obične cigarete. Realno, nije dobro ništa pušiti.

Sve što udišemo, a da nije običan kisik, štetno je, to se podrazumijeva. Ja nisam prešla na elektroničke cigarete jer su zdravije, nego sam prešla na elektroničke cigarete jer nemaju katrana i jer mi je trebala zamjena i vrijeme da zaboravim na obične, a da opet ne pojedem tri tegle linolade svaki put kad mi se puši. Istražila sam sve što sam mogla, trebam li vjerovati internetu ili ne? Ne znam. Sastav e-tekućine se dobro poznaje. Ima nekih koje sadrže opasne kemije koje se ne prodaju kod nas, a ima nekih, na primjer koje ja pušim, koje u sastavu imaju samo aromatizirana ulja s određenom dozom nikotina. Ne mogu reći nikome da počne pušiti elektroničke cigarete, najbolje bi bilo da svi prestanu pušiti, ali nekima nije toliko lako.

Meni je cigareta oduvijek bila prijatelj u gladi, stresu i dosadi. Pušila sam cigarete uz kavu, nakon jela i navečer uz piće. Pušila sam dok sam pisala, kad sam se tek probudila i u jednom sam trenutku postala paranoična. Nitko u mojoj obitelji nije imao rak, stoga sumnjam da ću ga i ja imati, ali imam 25 godina i ne mogu trčati dulje od 30 sekundi. Nisam fit, nemam kondicije i kad se penjem uz stepenice na drugi kat teško mi je. Prva elektronička cigareta, sjećam se točno dana kad sam je uzela.

Napunila sam je tekućinom bez arome, koja je sadržavala 18 miligrama nikotina. I shvatila sam u tom trenutku da me zaboli za nikotin, nedostajao mi je okus duhana. Cijeli dan sam pušila elektroničku, skoro bez prestanka. Osušila su mi se usta od previše nikotina i pare, ali taj dan nisam zapalila ni jednu običnu cigaretu. Ujutro mi je bilo teško, pila sam kavu i Charles je pokraj mene pušio cigarete, on je baš strastveni pušač. Imala sam dilemu hoću li zapaliti cigaretu ili nastaviti s pušenjem elektroničke?

Mogla bih uz kavu uživati u običnoj cigareti, ali valjda imam dovoljno pameti da se držim svoje odluke. Nemam više 12 godina. DNK se počeo raspadati kad sam navršila 25. Starim i trebala bih voditi računa o sebi, svojem zdravlju. Teškom mukom sam udisala pare elektroničke cigarete, zamišljajući onaj okus duhana uz kavu. Nije isto. Već tri mjeseca pušim elektroničke cigarete. Danas ih pušim puno manje nego prvih mjesec dana. Dogodilo mi se u prvih mjesec dana da sam zapalila normalnu cigaretu i, na moje čudo, bila je odvratna okusa. Imala je baš onaj isti okus kakav je imala kad sam zapalila svoju prvu cigaretu. Zavrtjelo mi se u glavi i usta su mi bila kao da sam pojela pepeljaru. Prestrašila sam se. Više nikada neću uživati u cigareti kao nekada.

Razmišljala sam nekoliko dana o tome, o toj navici koju sam dugo uzdržavala i čuvala, i malo sam bila tužna i nostalgična jer je to bio nekakav ritual, nešto meni poznato, nešto čemu sam se veselila. Zamijenila sam ih i postala sam jako emotivna. Tri mjeseca je prošlo. Elektroničku cigaretu popušim tijekom dana nekoliko puta. Nema početka ni kraja, nije da se sama ugasi kad je gotova, nego moraš to sam odrediti. Tekućina mi traje sada skoro mjesec dana, a na početku je trajala možda tjedan.

Ne razmišljam previše o raku pluća, o tome da će mi baterija eksplodirati, jer ih imam dosta doma i niti jedna se još nije pokvarila, a kamoli izgorjela. Jednom mi je u Dubrovniku eksplodirala baterija mobitela, ali mi nitko ne govori da će me mobitel ubiti, ne vidim nikakve vijesti u novinama. Jer ga svi imaju, bilo bi licemjerno. Sjećate se kad su u novinama bile vijesti da mobiteli uzrokuju rak mozga zbog zračenja? Pa su svi prešli na handsfree da si spase glavu. Sad nas boli briga, jel' tako? Kakvo zračenje, pobogu, još uvijek smo zdravi.

Prijatelji mi i dalje usijavaju strah od štetnosti tih baterija i aroma. U novinama čitam o tim baterijama koje eksplodiraju i kako je loše pušiti elektroničke cigarete, a nitko nikada nije objavio naziv tih elektroničkih cigareta koje eksplodiraju. I vijesti uvijek dolaze iz Amerike. I pomislila sam: "Da sam proizvođač cigareta, što bih ja napravila da svi odjednom prijeđu na elektroničke?" Pa, propagandu o štetnosti elektroničkih cigareta, naravno. Duhanska industrija je golema i mnogo kapitalista bi propalo da svi prijeđu na elektroničke cigarete.

To ne znači da su elektroničke cigarete zdrave za moja pluća. Nikako. Ali, osim što sam uštedjela novac, ugasila sam i svoj unos katrana u pluća. I negdje duboko u sebi sam ponosna što sam izdržala, a za idući potez želim prestati pušiti i elektroničke cigarete. Realno, okus elektroničke cigarete nije previše privlačan, nije nešto na što sam se navikla i za čime žudim, stoga mislim da je i puno lakše prestati. Sada ponekad pušim tekućine koje uopće ne sadrže nikotin, čisto da vidim osjetim li razliku. I tek sad shvaćam da je sve u mojoj glavi.

Ovisnost nije ništa nego psihička. Moj mozak više ne poznaje razliku. Moja navika je sada samo u obliku pare. Hrana je drugačijeg okusa. Znam da zvuči glupo, ali ja sam oduvijek mrzila rajčicu, a sada mi ima baš odličan okus. Možda nema veze s prestankom pušenja cigareta, možda ima samo veze s tim da ja znam da je bolje. Samo zato što vam netko govori da su elektroničke cigarete lošije, ne znači da morate nastaviti pušiti obične. Dobit ćete rak i od jednih i od drugih. Dobiju ljudi rak kad uopće ne puše.

I nepušači umiru, i vegani, i vegetarijanci i fitness treneri. Umrijet ćete možda u prometu, možda od starosti. Sve što znamo o elektroničkim cigaretama, pročitali smo na internetu. Ljudi vjeruju baš svemu na internetu. Ja ne vjerujem da su zdravije, niti vjerujem da su štetnije. Nemam adekvatnih dokaza, osim onih koje različita ministarstva zdravstva objavljuju na svojim službenim stranicama. Jedino što znam jest da su elektroničke cigarete 95 posto manje štetne, što znači da su i dalje štetne.

No, 95 posto manje meni je dovoljan razlog da kažem običnima "adios" i nađem manje štetnu zamjenu dok ne skupim onih ostalih pet posto i u potpunosti odustanem od svih loših navika. I još uvijek mi se zna dogoditi da zapalim običnu cigaretu, i to mi je najveća grižnja savjesti ikada. Zamislim si svoja pluća, počnu me boljeti, postanem hipohondar. Nisam nikada mislila da ću biti nepušač, da neću pušiti cigarete, ali sada mi se čini kao nešto što ne samo da je moguće, nego je i jednostavno. I ne slušam ničije savjete, nisam ni kad sam počela pušiti. Moram priznati da se osjećam puno bolje i toplo preporučujem svima da barem probaju. Najgore što se može dogoditi jest da uštedite novac i poživite dulje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 10:53