PIŠE GORDAN GABROVEC

Hrvatska košarkaška strategija: rasprodaja svega što vrijedi

 Jakov Prkić / Cropix

Siječanj je mjesec inventura i rasprodaja. U izlozima trgovina vrište natpisi: -30%, -50%, -70%, totalna rasprodaja, sale (za strance). To je ludilo zahvatilo i košarku ako je suditi prema primjerima Marija Delaša i Ante Tomića.

Delaš se već pridružio novim suigračima u Istanbulu, gdje će Žalgiris voditi borbu za Top 16 Eurolige. Ante Tomić bi do kraja tjedna mogao dres Zagreba zamijeniti onim madridskog Reala te otići putem kojim su prije njega već išli Mario Stojić i Marko Tomas.

Iako se čini da ima sličnosti, ovo su dvije vrlo različite priče, kojima je zajedničko samo jedno - rasprodaja. Kako drukčije nazvati odlazak Delaša u Žalgiris za 400.000 eura (možda i manje) ako je još ovog ljeta Bilbao za istog igrača nudio 500.000. Kako tretirati prodaju Ante Tomića za milijun eura iako se ovog ljeta iz Zagreba moglo čuti da mladi centar neće iz Trnskog otići za manje od 2 milijuna?

Split je, kaže predsjednik Rađa, bio prisiljen prodati Delaša kako bi vratio dugove. Svojim prosječnim igrama u slaboj konkurenciji A-1 lige najbolji igrač juniorskog SP-a pridonio je padu cijene. Sve što je odigrao u ovoj sezoni može se svesti pod zajednički nazivnik stagnacije. Tragedija u Delaševu slučaju nije što ga je Split morao prodati, nego što ga nitko u Hrvatskoj nije mogao platiti koliko je platio Žalgiris. Premda, Zagreb je bio u ozbiljnim kombinacijama, ali Delaš je izabrao Žalgiris. Tko mu može zamjeriti?

Što se Zagreba tiče, prodajom Tomića pokrpali bi proračunske rupe, ali bi jasno dali do znanja da su odustali od ozbiljnih ambicija u ovoj sezoni. Onima koji ostaju neće biti lako nadoknaditi najmanje 20 poena i 10 skokova na svakoj utakmici NLB lige.

S Tomićem u sastavu, Zagreb bi bio ozbiljan konkurent u borbi za sve domaće trofeje, mogao bi se nadati odlasku na Final Four NLB lige, a ni u Eurochallenge Cupu ne bi bili bez izgleda za završni turnir četvorice. Za klub koji se može pohvaliti jednim hrvatskim Kupom to su ozbiljni dometi.

Budu li igrali, za Delaša i Tomića to je sigurno korak naprijed u karijeri, kojim će profitirati i reprezentacija. No, povijest nas uči da ih je malo koji su mladi otišli i napravili karijeru za pamćenje. Nesreća je što će takvih odlazaka biti sve više jer je naša košarka osuđena na trajnu rasprodaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:22