Tko želi biti trener ovakve Cibone?

ZAGREB - U ponedjeljak nitko nije mogao potvrditi da će Josip Vranković, izbornik hrvatske reprezentacije, biti treći trener Cibone u ovoj sezoni. No, bilo je izvjesno da su pregovori ušli u završnu fazu .

Dogodi li se, bit će to Vrankovićev drugi mandat u Ciboni. Prvi “brak”, 2007. godine, nije sretno završio, trajao je kratko (četiri mjeseca), a Vranković je smijenjen bez da je dobio pravu priliku. S tim se on nikad nije pomirio.

U tome treba tražiti dio razloga zašto bi se Vranković uhvatio posla koji više nije onako atraktivan kao što je bio još prije samo godinu dana. Zapravo, legitimno je pitanje - tko danas uopće želi biti trener Cibone?

Klub iz Savske, to je izvjesno, sljedeće sezone sigurno neće igrati u Euroligi, a nakon -23 protiv Borika i isto toliko protiv Zadra, postavlja se pitanje hoće li biti u polufinalu doigravanja za prvaka Hrvatske. Dakle, Vrankoviću se nova prilika pružila u trenutku kad je Cibona doslovno pala na samo dno hrvatske košarke.

Što Vranković može dobiti ovim angažmanom? Iz perspektive izbornika - puno. Dobio bi priliku voditi najmanje 12 utakmica, što bi bila dobra priprema uoči iskušenja koja ga čekaju na EP-u u Litvi. Svakodnevno bi bio u kontaktu s kandidatima za reprezentaciju ( Bogdanović, Radošević, Zubčić, Rozić) i mogao dokučiti zašto je Bogdanovićeva i Radoševićeva produktivnost značajno smanjena.

Što Vranković može izgubiti? Gotovo ništa. Unatoč blijedim izdanjima protiv Borika i Zadra, očekuje se da se momčad, uz pomoć novog trenera, trgne i uđe u borbu za prvaka . Naime, od početka sezone u Ciboni su promijenjeni Uprava i dva trenera, a terenom je prodefiliralo čak 26 igrača.

Cibonin rezultat do kraja sezone je, više od svega, pitanje igračkog ponosa. Oni su ti koji moraju dokazati da vrijede više od -46 u sudarima s Borikom i Zadrom. Ako im je svejedno, onda im ni Phil Jackson ne može pomoći.