Tomić, Tomas i Bogdanović trebaju Ukića

ZADAR - Širiti defetizam nakon što Hrvatska nije uspjela osvojiti Svjetski kup, turnir velikog imena koje nije namamilo puno Zadrana u dvoranu, bilo bi jednako pogrešno kao i širenje neograničenog optimizma u slučaju da su Vrankovićevi izabranici “potaracali” (kako to vole reći u Dalmaciji) konkurente - Novi Zeland, Jordan i Rusiju.

- Šteta što nismo osvojili, ali dobro da nam se ovakva utakmica dogodila sada, a ne u Turskoj. U prošlosti smo osvajali svakakve turnire, pa gubili kad je bilo važno.

Ovom je izjavom Marko Popović (a on je to puno puta prošao) rekao sve. Rekao je kako je izgledala Hrvatska u Zadru i, što je još važnije, koliko je to značajno pet dana prije sudara s Amerikancima u Istanbulu. Hrvatska u Zadru ni izdaleka nije igrala košarku kakvu je ova momčad sposobna igrati, a za to postoji niz razloga.

- Bez Ukića to nije ista momčad. Znam dobro što znači voditi reprezentaciju bez prvog playmakera.

To je rekao ruski izbornik David Blatt. Hrvatska protiv Rusije nije igrala samo bez Ukića. U vanjskoj liniji je nedostajao i Kus, a Planinić još nije na onoj razini na kojoj ga Vranković želi. Od visokih igrača Banić nije ni trebao igrati zbog ozljede, a Žorić, koji je odlično počeo utakmicu, u prvom je poluvremenu natukao trticu i više nije ulazio.

Rekao je Blatt i da “Rusija, kad brani i skače, može pobijediti svakoga”. Dobro, malo je pretjerao, ali Hrvatsku su dobro branili i pošteno nadskakali (25-39). Tomas i Bogdanović nisu mogli sami pobijediti Ruse.

- Igrači s klupe nam nisu mogli dati poticaj koji smo trebali - reći će izbornik Josip Vranković koji će čekati do zadnjeg zadarskog treninga (srijeda) s objavljivanjem konačnog popisa putnika za Istanbul.

Taj će popis s najviše zebnje iščekivati Hrvoje Perić i Rok Stipčević, dok je Dragi Pašaliću jasno da će se uskoro pridružiti novim suigračima na pripremama Cibone.

Uz sve slabosti, koje je bolje vidjeti sada dok se još mogu ispraviti, Vranković je mogao izvući i pozitivne zaključke:

1) Marko Tomas je sposoban svakom suparniku ubaciti 20 i više poena, ali ne može istodobno biti i onaj koji će začepiti sve rupe u obrani;

2) na šut Bojana Bogdanovića se može osloniti, pogotovo ako će se obrane fokusirati na Tomasa i Ukića;

3) Luka Žorić je ozbiljna alternativa Anti Tomiću.

Na kraju, palac dolje za grad u kojem je, tako barem Zadrani tvrde, stvorena košarka. Palac dolje za zvižduke Roku Stipčeviću, koji u ova tri dana nije igrao za Cibonu, nego za Hrvatsku. Taj je dres izborio igrajući za Zadar. Palac dolje i za odziv, bilo da se radi o bojkotu ili manjku interesa. Čak je i David Blatt požalio što se igralo “u prekrasnoj, ali praznoj dvorani”.

Hrvatska će u Istanbul otići bez euforije. I bolje da je tako. Seniori nešto mogu naučiti od zlatnih kadeta koji su u Zadru još jednom nagrađeni za svoj sjajan rezultat. I oni su ispraćeni sa skepsom, bez ijedne pobjede u pripremama, a vratili se sa zlatom. Seniori ne moraju. Ne moraju ni do medalje. Ne moraju ništa osim onoga što svi obećavaju - boriti se i odigrati najbolje što mogu.