Napadač od 20 milijuna eura ipak nije ključan komadić uspješnog puzzlea u Ligi prvaka, pokazuje primjer ciparskog Apoela.
Kompletna momčad prema procjenama ‘transfermarkta’ vrijedi samo 15 milijuna eura, njezin je tržišni kapitalac povremeni BiH reprezentativac Sanel Jahić (1,3 milijuna eura), ali društvo iz Nicosije to ne sprječava da nakon odigrana tri kola s vrha ljestvice gleda na Zenit, Šahtar i Porto. Tri utakmice, pet bodova. Dva gostovanja, niti jedan poraz.
Nezahvalna publika
Slušajući Krunu Jurčića nakon Ajaxa potpisnik ovih redaka morao se uštipnuti. Zar u maksimirskim perivojima još uvijek nema Jurčićeva spomenika, isklesanog po uzoru na gordog i istodobno skromnog vizionara Valerija Lobanovskog, da gleda prema stadionu na koji je doveo Ligu prvaka?
To je najmanje što ovaj grad može učiniti za trenera koji je doveo prestižno natjecanje u Maksimir, samo što nezahvalna publika ovdje to ne zna cijeniti i uživati u porazima bez postignutog gola...
Ostavimo li sarkazam po strani, još uvijek ostaje istina da je Apoel pokazao kako Liga prvaka baš i nije Bajkonur, toponim rezerviran samo za nogometne space-shuttleove i rakete. Ima tu mjesta i za na papiru male, ali racionalne, pametne momčadi s osmišljenom, razrađenom, automatiziranom igrom. Patuljci će najčešće otrgnuti bodove velikima tako da “parkiraju autobus u šesnaestercu”, ali sažeci dvoboja Porto vs Apoel pokazuju da to nije jedini recept za uspjeh. Apoel je u dvorištu osvajača Europske lige postigao jedan pogodak i bio je bliže pobjedi, njegovi su napadači propustili još nekoliko zrelih šansi.
Apoel je majstorsko djelo iz trenerske radionice Ivana Jovanovića, 49-godišnjeg srpskog trenera koji je deset godina igrao za solunski Iraklis pa zatim izgradio trenerku karijeru u Grčkoj i na Cipru. Jovanoviću je ovo druga Liga prvaka. S Apoelom je bio ovdje i 2009. godine kada je u skupini s Chelseajem, Portom i madridskim Atleticom osvojio tri boda. U međuvremenu je Ligu prvaka upoznao i ciparski Anorthosis kojem je u posljednjem kolu u skupini iz ruku izmigoljila nokaut-faza natjecanja. Prije nego što sljedeći put istrči pred javnost s refrenom “za nas je Liga prvaka nagrada i uživanje”, Jurčić bi mogao pogledati neku od Apoelovih utakmica jer klubovima Dinamova kalibra egzemplarno pokazuju kako se mali mogu sasvim lijepo pohrvati s velikima.
Tri kola Lige prvaka generalno se nisu pokazala kao idealna pozornica za vodeće nogometne autoritete, osim u slučaju Josea Mourinha koji se jedini može pohvaliti maksimalnim učinkom. Prvi strijelac natjecanja s četiri gola trenutačno nije niti Messi, niti CR7, niti Rooney nego bjelokošćanski napadač Seydou Doumbia (23), koji je obilaznicom preko japanske lige i švicarskih Young Boysa prošle godine stigao u CSKA. Najbolji asistent je Benficin vezist Nicolas Gaitan s tri asista.
Za nastavak serijala ‘i bogati plaču’ pobrinuli su se Šahtjor i Borussia Dortmund, klubovi koji bodove zasad uzimaju na kapaljku unatoč rosterima punim poletnih Brazilaca ili mladih hit-igrača kakvi su Goetze ili naš Perišić. Šahtjor (sa Srnom na terenu, Eduardo odgledao utakmicu s klupe) je samo zaslugom vratara Rybke sačuvao remi pred vlastitim navijačima protiv poletnog Zenita.
Borussia u krizi
- Nešto se čudno događa u momčadi, nismo dovoljno dobri iako se trudimo i naporno radimo. Studiozno smo proučili Zenitovu igru, znali smo otkud dolazi opasnost, ali na terenu nismo imali odgovora - rekao je Srna kojeg u preostala tri kola čekaju vruća gostovanja u Sankt Peterburgu i Nicosiji.
U još delikatnijoj poziciji je njemački prvak koji nakon tri kola na računu ima samo jedan bod. Borussia se na gostovanjima pokazala kao vrlo zahvalna mušterija prvo Marseilleu, a zatim i Olympiacosu, primivši ukupno šest golova. Za proboj u sljedeći krug nogometaši Jürgena Kloppa sada moraju učiniti malo čudo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....