Dinamo je jedini istinski nasljednik Građanskog

Ponovit ću; nisam kompetentan suditi je li Dinamo star 107, 99 ili 65 godina, ali mišljenja sam da je HAŠK jedan, Građanski drugi a Dinamo sasvim treći klub! No, jedno su emocije, uspomene i želje starih purgera, a drugo realnost. Zar se najradikalniji dio Dinamovog članstva nije žestoko borio za povratak Dinamovog imena, zar nije sedam dugih godina Dinamo bio najpoznatiji nogometni pokret otpora u Europi. Koliko su samo batina “popili” BBB-i zbog transparenta “Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo a ne Croatia...”.

No, tražeći svjedoke vremena, koji bi, ipak, o tome mogli reći koju kompetentnu riječ, javio mi se Vicko Lučić, Dubrovčanin, koji je godinama živio u Zagrebu i u vrijeme kada su ukidali HAŠK, Građanski i Concordiju, te osnivali Dinamo i Milicioner (današnji Zagreb), bio je aktivni omladinac. A Savez omladine je tada bio vlast. Priznao mi je da su Dinamo osnivali i “haškovci” ( Ico Hitrec, Ivica Medarić i Ratko Kacian) i kazao:

- Ako netko ima pravo biti sljednikom Građanskog, onda je to samo Dinamo! I da se to dogodilo devedesetih, kada su i navijači zahtijevali povratak Građanskog, ne bi bilo tolikih okapanja s imenom - rekao je Vicko Lučić, vitalni 83-godišnji dobitnik nagrade Franjo Bučar, koji je cijeli život posvetio sportu.

- Akademičar je bio sljednik HAŠK-a, a 1947. godine se stopio s Mladosti. Akademičaru su dali igralište HAŠK-a, današnji Maksimir, gdje je održan prvi omladinski slet 1945. godine, no, dvije godine kasnije stadion je dodijeljen gradu, koji ga je 1948. godine dao na korištenje Dinamu, koji je prije toga igrao na igralištu Građanskog u Kupskoj ulici. Prema tome, po svim povijesnim poveznicama, Dinamo je jedini istinski nasljednik Građanskog - podvukao je Vicko Lučić, svjedok tog vremena, koji je odgovorio na još jedno zanimljivo pitanje.

Zašto se devedesetih klub nije odmah prozvao Građanski, nego su se slagale one komične složenice, HAŠK-Građanski?

- Na tome je inzistirao Ferdo Vedriš, zagriženi “haškovac”, stric Mladena Vedriša, tada čelnog čovjeka hrvatskog nogometa. I tako je došlo do velike povijesne zabune i konfuzije...

• Je li istina da su zagrebački igrači morali u Beograd, u Partizan?

- Mislim da nije bilo naredbe i da nisu prisiljavani! No, u Beogradu su dobili zanimanje, dobru plaću i šansu za afirmaciju i sasvim je normalno što su svi otišli, vremena su bila opskurna - zaključio je Vicko Lučić, svjedok jednog turbulentnog vremena, uz opasku da je tada najveća dvojba bila - je li bolji Štef Bobek (Partizan) ili Rajko Mitić, prva Zvezdina zvijezda?