Uvijek se pribojavam reprezentativne stanke. Nikad ne znate što će se dogoditi tijekom dva tjedna, ni prije ni poslije - govori Fabio Cannavaro, naravno, s nezaobilaznim osmijehom, dok se polako otvara novinarskim snagama na neformalnom druženju i daje nam insajderski uvid u stanje "modrih". Prije točno 20 godina, pak, vlasnik Zlatne lopte bio je na reprezentativnoj stanci, doduše u igračkoj koži, kada su njegovi "azzurri" Škote u Milanu srušili s dvije Pirlove majstorije iz slobodnjaka, kojima su nastavili tiskati vizu za smotru u Njemačkoj, a sve ostalo je povijest.
Dva desetljeća kasnije, 51-godišnji napuljski sin stacioniran je u srcu našeg glavnog grada, ali je i sam poručio: "Dođete li na maksimirski stadion u 9 sati ujutro, ja ću biti ondje. Dođete li na maksimirski stadion u 9 sati navečer, ja ću biti ondje."
Uoči završnog zaleta sezone s Dinamom, deset kola do raspleta utrke za naslov, nogometna je legenda progovorila o brojnim temama od kojih je prva, dakako, bio osvrt na rad u stanci od klupskog nogometa.
- Imali smo vrlo intenzivne treninge prošli tjedan, to je bilo bitno jer otkako smo došli nastojimo unaprijediti fizičko stanje. Ako želimo kontrolirati utakmicu, onda smo to morali napraviti. Vidio sam razliku u utakmicama koje igramo u gostima i utakmicama koje igramo kod kuće. Ne smijemo raditi pogreške u gostima ako želimo obraniti naslov.
Mislite li da je fizičko stanje momčadi bilo loše?
- Ne bih to rekao. No za ono što ja želim, to nije dovoljno. Preferiram da igrači budu agresivniji, da idu naprijed, ali moraju odraditi posao i iza. Želim veće distance, više pretrčanih kilometara. Sučić? Možda je malo previše pretrčao u posljednjoj utakmici, hahaha. No ne možemo mučiti igrače previše jer bi to moglo biti opasno. Moramo razumjeti da smo usred sezone, balans je najbitniji. Ne želim da trče poput konja na sve strane. To također možemo unaprijediti, nekad tijekom utakmice ne razumijemo kada je pravo vrijeme za trčanje, pa suparniku olakšamo posao. U posljednje tri.četiri utakmice, ipak, vidio sam nešto drugačije.
U Zagrebu ste nepuna četiri mjeseca, jeste li zadovoljni dosadašnjim poslom?
- Uvijek možemo tražiti više, ali ja sam već treći Dinamov trener u sezoni. Jedan je odradio pripreme u jednom sistemu, nakon njega je došao drugi sustav, a onda i treći. Drugačije su to filozofije, puno informacija. Nitko nam ništa neće pokloniti, za sve je potreban rad.
Kakvo je, pak, danas vaše mišljenje o ligi?
- Problem je, naravno, infrastruktura. Znali smo to i prije dolaska, gledao sam utakmice. Šteta za to jer je hrvatski nogomet jako bitan, svi vole vaše igrače. Ako želite unaprijediti ligu, onda morate nešto uložiti. To ne znači da Hrvatska mora izgraditi San Siro, ali potrebno je više stadiona gdje možete uživati s obitelji. Nisam iznenađen kvalitetom lige jer znam da je nogomet sad svugdje težak. Bili smo u Kini, vjerujte, ondje nije lako igrati, a uvjeti su čudesni. Igrate u Šangaju ili Pekingu pred 75 tisuća ljudi, to je vrlo teško. Znao sam Dinamovu kvalitetu, ali sama kvaliteta nije dovoljna za ostvarivanje ciljeva.
Što vas je najviše iznenadilo u hrvatskom nogometu?
- Negativno vam ne mogu reći, hahaha. Jesu li to mediji? Ne, ne. Iz Italije sam, a u Kini sam vodio klub iz grada s 24 milijuna stanovnika, imao sam konferencije pred stotinama ljudi i znam da svi moraju nešto napisati, nekada je dobro, a nekada je loše. Ne čitam medije, znam da neki treneri vole sve znati, ali ja želim biti fokusiran na momčad.
Kada ste već otvorili tu temu, što mislite o verbalnom okršaju Jeličića i Gattusa?
- Rino (Gennaro Gattuso, nap.a.) je fokusiran na sve, a u ovom slučaju je bio u pravu. U nogometu postoje stvari koje možete reći, ali i one koje ne možete reći. Postoji poštovanje između igrača, sadašnjih i bivših, a nekada neki bivši igrači pričaju previše. Mi smo stranci, što to znači? Plaćamo ovdje porez, uživamo, dajemo sve od sebe… Možda vi nas trebate bolje tretirati. Ako smo stranci, ne morate sve gledati loše. Nastojimo poštovati sve i raditi naš posao, a kada želite nekoga poštovati, onda je rad dovoljan. Ako dođete na stadion u 9 sati ujutro, ja ću biti ondje. Ako dođete na stadion u 9 sati navečer, ja ću biti ondje. To je moje poštovanje prema ovom poslu. Ako forsirate nešto prema jednom igraču ili treneru samo jer je stranac, to nije fer. Spominjali su se Kanga, Mmaee… Ne pratim to, ali čuo sam. Rino je možda drugačiji tip od mene, ali u ovakvim stvarima nekada zaista morate zaustaviti nekoga. Možda me možete kritizirati i reći da nisam dobar trener, ali osobno je ono što je bitno. Ako to dotaknete, onda to može biti problem.
Vi ste se u Zagrebu, na utakmici Dinama i Parme prije 25 godina, sukobili s Gigijem Buffonom. Sjećate li se toga?
- Sve se dogodilo na terenu i tu je stalo, hahaha. Možete raspravljati sa svojim suigračem, ali bitno je da to završi na terenu. Ako se svađam s vama i ako dan nakon toga ne pričamo, onda to nije dobro. Pogotovo jer međusobno provodimo više vremena nego s obitelji. Bilo je nekih prepirki između igrača i u posljednja dva mjeseca, ali to se sve izgladilo u manje od pet minuta. To je vrlo bitno, toga ima u svakom klubu.
Jeste li prije dolaska znali što vas čeka u Dinamu? Jeste li očekivali ovakav pritisak?
- Da. I to mi se sviđa. To me motivira. Usporedio bih to s Juventusom u Italiji ili s Manchester Unitedom u Engleskoj. Znao sam da ću ići kući ako ne budem pobjeđivao. U nekom klubu to možete preživjeti, u ovom ne. Svi govore: "Pobijedit ćemo, osvojit ćemo prvenstvo." Međutim, nije svaka godina ista. Ako razmišljamo na takav način, onda smo u problemu. Moramo ići utakmicu po utakmicu, to je jedini način razmišljanja, samo tako možemo zadržati fokus. Imamo još 30 bodova u igri.
Što mislite o suđenju u Hrvatskoj?
- Znam da mogu pogriješiti, to je normalno. Imali smo sastanak sa sudačkom komisijom kao i svi ostali klubovi prve lige, tražio sam od njih da igramo više nogometa. Što to znači? Ako se igra prekida svake tri sekunde, onda to nije lako. Ako samo sviraju prekršaje, a ne daju žute kartone, to znači da samo nastavljamo tako, a ako daju žuti karton, onda nastavljamo igrati. Ako ćemo imati više nogometa, onda imamo i veće šanse za pobjedu. Ne želim pričati o crvenim kartonima, o kornerima i nekim odlukama. Međutim, primjerice, Kup protiv Osijeka - mislite li da je normalno da smo igrali utakmicu u onakvim uvjetima? To je problem, a ako izgubite tri utakmice, možete ići kući.
Jeste li se propitivali u trenucima kada niste pobjeđivali?
- Ne. Za mene je najvažniji period tijekom tjedna, tada vidimo jesu li igrači s vama ili ne. Ako pogledate našu statistiku nakon treninga, kao trener mogu biti samo ponosan. Sve što im nastojimo objasniti, oni upiju poput spužvi. Otkako smo stigli ovdje, osjećaj je uvijek bio isti. Ni na jednom treningu nismo osjetili da igrači ne daju sve od sebe.
Može li Petar Sučić uspjeti u Interu i Serie A?
- Pričao sam u utorak s Marottom, predsjednikom Intera. Jako je sretan što su ga kupili. Petar ima potencijala, ima sve. Naravno, kada promijenite ligu, treba vam i vremena za adaptaciju. Ima potencijala da igra u Italiji bez problema.
Drugi je pak Hrvat, Igor Tudor, preuzeo je Juventus. Što mislite o njemu?
- Jako sam sretan, on je dobar tip. Igrali smo zajedno u Juventusu, znam da naporno radi. Ovo je velika prilika za njega, ali nije lako. Primjerice, prošle su godine svi pričali o Motti, da je novi Guardiola, ali evo sada kažu da je "katastrofa", nakon šest mjeseci. To je nogomet. Kao trener, puno patite, ali ako nešto ostvarite, onda ste slavljeni zauvijek.
U kakvom je stanju obrana? Navijači kažu: "Cannavaro je bio najbolji branič na svijetu, a naša obrana izgleda užasno."
- To je nešto što želimo unaprijediti, želimo im dati više samopouzdanja. Sad radimo više kao momčad, ali ima tu i stvari koje trener mora razumjeti. Primjerice, Baturina nije dobar na kornerima, zato sam mu rekao da je bolje da ostane vani. To je posao trenera, da vidi takve stvari. Golovi koje primamo često dolaze zbog dekoncentracije. Primjerice gol koji smo primili u Osijeku - imali smo sve pripremljeno za tu situaciju, ali Pierre-Gabriel je bio na jednom mjestu, a trebao je biti na drugom. Ako je netko blizu igrača koji nam je zabio gol, svi njega okrive za to, ali za mene to nije samo tako. Uvijek gledam gdje je pogreška počela. Ako Kanga napravi pogrešku i izgubi loptu, nitko ne osjeća opasnost koja dolazi. Pokušavamo im to objasniti. Možda će netko reći: "Zašto su onako igrali protiv Milana, a onako protiv Osijeka?" Zbog koncentracije i fokusa. Kao bivši igrač, mogu reći da je to normalno, ali kao trener - ne mogu. Ako igrate na Bernabéuu, a nakon toga idete u Istru, bez omalovažavanja, to nije isto. Još ako je utakmica u 15 sati, kakvu motivaciju možete imati? Želimo im dati samopouzdanje i motiv.
Jeste li spremni ostati ovdje i sljedeće sezone?
- Da. Zaista sam sretan. Naravno, ako mi daju da ostanem, hahaha.
Jeste li možda vidjeli kadrove s proslave naslova prošle sezone na glavnom trgu?
- Nisam. Ne volim to. Zašto? Već sam rekao, želim vidjeti sljedeću utakmicu. Ne možemo pričati o prošlosti. Pobijedili smo posljednje dvije i ljudi govore: "Vratili smo se." Nismo, još smo pet bodova iza.
Je li Bruno Petković spreman za udarnu postavu?
- Ne. Kada sam stigao ovdje, svi su pričali o njemu. Bruno, Bruno, Bruno… On zaista voli ovaj klub. Želi dati sve. Uvijek želi igrati, ali nije još spreman. Bit će jako važan za nas. No nije trenirao četiri mjeseca, pa je ponovo počeo trenirati. Možete se osjećati dobro, a onda nakon samo jednog pokreta opet osjetiti bol. Ne znam je li spreman za 90 minuta, a moj cilj je da na terenu bude 45 minuta, ali baš dobrih 45 minuta, jer u toliko vremena može napraviti razliku.
Možete li ga usporediti s nekim od napadača iz vaše ere?
- Razumijem što pitate, ali Bruno je igrač koji se voli povući i kretati između linija, poput lažne devetke, iako je više desetka. Kada netko razumije nogomet, onda može sve, a Bruno može sve. I, naravno, mora zabijati kaznene udarce. Sad ću vam otkriti, naš sljedeći izvođač će biti Baturina.
Tko je najbolji Dinamov igrač?
- Ne volim pričati o tome.
Imate li to ime barem u glavi?
- Naravno, znam tko je naš najbolji igrač. Znam tko je ključ. Možemo pričati o individualcima, ali ako ne igramo kao momčad, onda ne možete vidjeti individualnu kvalitetu.
Pažnju javnosti i navijača u više je navrata okupirao Samy Mmaee. Što vi mislite o njemu?
- Vidio sam fotografiju na kojoj jede na klupi. Svi su pričali o tome i pitali se: "Kako je to moguće?" Ako želite vidjeti loše stvari, onda možete vidjeti puno toga. Međutim, morate razumjeti da je sad vrijeme Ramazana. Ne može jesti do 6 popodne, a treba mu energija. Znam da postoji puno glasina oko njega. Ako ga ja stavim sa strane, to nije dobro. Ja mu moram pomoći kao trener. Ako primimo gol, to nije samo njegova pogreška, a svi pričaju o njemu. Sve igrače treniram isto. Ako je igrao za marokansku reprezentaciju, to znači da ima potencijala. Do posljednje sekunde sezone svima ću biti podrška, sve ću ih tretirati kao svoju djecu. Nitko ne smije dirati Samyja, Baturinu, Brunu… Nikoga. Samy može pogriješiti, ali je li sebičan? Nije. Je li lijen? Nije. Mogu vam pokazati brojke s treninga. Sjećate li se utakmice protiv Arsenala? Mislite li da je odigrao dobro ili loše? Bio je sjajan, spasio je tri vrlo opasne situacije. Trener mora braniti sve igrače do posljednjeg dana.
Ipak, imamo dojam da Mmaeeov govor tijela nije pravi, to svi ističu, izgleda kao da mu nije stalo.
- Što mislite o Bruninom govoru tijela? Što mislite o Pierre-Gabrielovom govoru tijela? O Pjacinom? Govor tijela igrača nekada nije dobar, ni meni se to ne sviđa uvijek, ali svima se može nešto dogoditi. Mi smo ti koji im moramo dati samopouzdanje - zaključio je Cannavaro.
Komentari
0