'Imamo igrače koji se ne boje nikoga, ali mi i kada pobijedimo uvijek nešto ne valja'

Dojam koji želi ostaviti jest da ga čeka uobičajena reprezentativna akcija. No, Slaven Bilić jako dobro zna da slijede utakmice istine za reprezentaciju i za njega kao izbornika. U 64. mjesecu stolovanja u Rusanovoj priprema se za megdan vrijedan Eura, protiv Turske, koja je praktično zaključila njegovu najbolju eru na klupi Vatrenih. Od toga 20. lipnja 2008. Hrvatska je s Bilićem u stalnoj turbulenciji, propustila je SP 2010, sada strahuje za EP 2012.

Zato prvo pitamo izbornika kakvog je raspoloženja, raste li nervoza, može li mirno spavati...

- Raspoloženje je uobičajeno za period pripreme reprezentativne utakmice. Koncentriran sam 100% na dvoboje s Turcima.

Malo nam je teško vjerovati da nema posljedica velikog pritiska kakav nosi doigravanje?

- Nervoza u pozitivnom smislu postoji, ali nemam problema s njom kao ni s pritiscima koje nosi utakmica. Takav je posao, i prije Grčke je bio ogroman pritisak, sada je veći jer je kraj kvalifikacija, ali navikao sam.

Osjećate li i vi nekakvu fatalističku atmosferu u javnosti, u stilu “bit će kako mora biti”, kao da je malo vjere u uspjeh protiv Turaka?

- Meni je najvažnije kako se osjećamo igrači i mi u stožeru, a po tom pitanju atmosfera je na vrhuncu, svi želimo što prije pokazati da smo sposobni osvojiti vizu za Euro!

Hoćemo li uspjeti nakon svega?

- Nakon “svega”?

Pa neuvjerljivih partija u proteklom razdoblju, brojnih ozljeda i oskudnih nastupanja nekih igrača po klubovima, poljuljanog samopouzdanja u momčadi, ali i u okruženju, nesretnog ždrijeba doigravanja...?

- Činjenica jest da imamo problema s igračima, ali ako ostane na stanju koje sada imamo (razgovarao u četvrtak, nap. a.) i nakon vikend utakmica, bit ću zadovoljan. Mi smo od dana kada je Eduardo slomio nogu ušli u kontinuitet stanja u kojem netko nedostaje. No rijetke su reprezentacije bez kadrovskih teškoća, samo su drugi mnogoljudniji pa se manje primijeti u odnosu na naše situacije. Ponavljam, ne bude li novih gubitaka, kvalitetno ćemo se pokriti.

Turska je jedna od tih mnogoljudnih stvarnosti, moćni su i svakako najteži protivnik kojeg smo mogli dobiti?

- Nema dvojbe da su Turci odlična reprezentacija. Gledao sam desetak njihovih utakmica, neke više puta, teško je vidjeti neku rupu u momčadi koja igra plitko, motorična je, opasni su prema naprijed, a sada imaju, nakon Hakana Süküra, opet sjajnog centarfora Yilmaza...

Postoji skepsa u pogledu “atributa” ove reprezentacije?

- Siguran sam da imamo igrače koji se ne boje nikoga i ničega. Moja vjera u njih je potvrđena u situacijama kad je sve bilo protiv nas, kad smo se hrabro suprotstavili Francuzima tri dana nakon debakla u Tbilisiju, ili kad smo čvrsto i kompaktno nadvladali šok iz Atene i protiv Latvije pobijedili. Ova momčad ima i srce i karakter da se nametne Turskoj!

U Ateni se to baš nije osjetilo, iako nas je i bod vodio prema Euru. Zašto bi hrvatski navijač nakon “Karaiskakisa”, kao i proljetos u Tbilisiju, gajio nadu da se neće dogoditi novi blackout?

- Imam veliku vjeru u ove igrače i jako dobro znam koliko im je stalo do reprezentacije i njezinih navijača. Teško im padaju stalne kritike i prozivanja kako ih više nije briga za reprezentaciju. Kad izgubimo, onda je razumljivo da se mora prihvatiti kritika, ali nama se od poraza s Englezima u Maksimiru događa da nas se kontinuirano kritizira i kad pobijedimo. Nakon svakog meča nešto ne valja i, hoćete-nećete, to utječe na samopouzdanje igrača.

Jeste li opterećeni činjenicom da biste izbornik mogli biti još samo deset dana?

- Nema nikakvog opterećenja osim sa zdravstvenim stanjem igrača, spremom onih koji su manje igrali, opterećen sam i brigom da se u utakmicama ovog vikenda ne bi dogodila još neka nedaća. Sve ostalo je sada nevažno.

Muči li vas mogućnost da biste nakon ere 2006-2008, u kojoj ste bili najuspješniji izbornik poslije Blaževića, mogli biti zapamćeni kao najneuspješniji izbornik koji je promašio dva velika natjecanja uzastopce?

- Ponavljam, ne muči me ništa osim brige da protiv Turske budemo, uvjetno rečeno, kompletni i spremni te da u dvije utakmice izborimo toliko željeni plasman na Euro.

Što će biti s Hrvatskom ako joj se dogode dva preskoka velikih natjecanja, SP-a i EP-a?

- I u tom slučaju išlo bi se dalje kao što i drugi idu. Kod nas je uvijek sve doživljeno kao “kraj svijeta” i stalno si radimo pritisak koji samo šteti...

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA!