KRIZA TRESE BARCELONU Martino je promašaj, Neymar je narušio mir, Messi sve nezadovoljniji

Barcelona, djeluje, nezaustavljivo tone. Jedan bod, četiri boda, nije to neka udaljenost, ali u posljednjoj trećini prvenstva svi grizu. U takvom habitatu, Barcin poraz od Valladolida (1:0) nije rezultat loše sreće, krivo odbijene lopte, već simptom krize koju u momčadi i oko nje uporno negiraju. Da su tako ustrajni na terenu kao što se brane od činjenica, Barcelonini igrači ne bi dan nakon poraza ručali kod kuće u strahu od javnih pogrda. Kako nijekati krizu kad je još donedavno izuzetna momčad od mogućih 27 bodova u posljednjem razdoblju osvojila 14?

Promatrači i analitičari početak problema vremenski smještaju u trenutak kad je Bayern Barcelonu bacio na koljena u polufinalu prošlosezonske Lige prvaka. Bio je to trenutak za duboko promišljanje gdje se momčad nalazi godinu dana nakon odlaska Pepa Guardiole, personifikacije najfascinantnijeg razdoblja u povijesti Barcelone. S njim je otišla željezna disciplina u momčadi, kao i gotovo totalitaristička kontrola kluba iznutra i izvana. Od njegovog odlaska počele su se nazirati pukotine koje su danas golemi procjep, depresija.

Prijelazna godina s Titom Vilanovom na čelu momčadi bila je upravo to, most od senzacionalne momčadi pod Guardiolom do ove koju smo vidjeli u Valladolidu. "Treba se vratiti u vrijeme Joan Gasparta (predsjednika Barcelone prije Joana Laporte) da bismo se prisjetili tako loše igre", jedan je od komentara nakon Valladolida. Od kraja prošle sezone koja je praktički bila najava ove, niz krivih poteza na svim razinama doveo je Barcelonu, u nervoznom iščekivanju Manchester Citya, gotovo do kulminacije dekadencije.

U igri su još tri titule, Primera, Kup kralja i Liga prvaka, ali nakon slike koju je Barcelona pokazala na gostovanju u Valladolidu, samo neizlječivi optimisti vjeruju u pothvat. Jer, Valladolid je Barcelonu bacio na koljena. Imao je sve ono što je nedostajalo Kataloncima - vjeru, disciplinu, želju, motivaciju, igru, pamet, koncentraciju, organizaciju, pa čak i ljepotu igre.

Ako su dosad mnogi krivnju svaljivali na trenera Martina zbog stalnih rotacija u momčadi, u Valladolidu su igrači izašli u prvi plan. Indolentni, bezvoljni ili kako piše El Pais "lijeni, bez igre, bez obraza", nikad nisu našli odgovor na igru Valladolida.

- Nedostajalo je ideja, ali ne čini mi se da je nedostajalo zalaganja - kaže Gerardo Martino, kojem se ovaj put predbacuje loše vođenje utakmice, ali ne i ekstravagancija u odabiranju prve postave.

Valladolid - Barcelona Highlights HD 08.03.2014 by FCBHDWorld

"Ne nazire se rješenje, ni putem samoupravljanja unutar momčadi ni intervencijom trenera koji više energije troši na svađe s pomoćnim sucima, dok istovremeno zbunjuje igrače idejama i zamjenama. Ništa ne može opravdati užasnu igru u Valladolidu. Momčad je, individualno i kolektivno, pokazala skandaloznu indolenciju", piše El Pais.

Katalonski mediji također poraz svaljuju na leđa igrača i najavljuju, ili priželjkuju, revoluciju u momčadi. Istovremeno, prozivaju upravu koja ne samo da nije napravila posao nakon alarma koji je upalio bolni, rezultatom i igrom, poraz od Bayerna u LP, nego je klub i momčad ugušila stalnim previranjima, skandalima, institucionalnom krizom, ostavkom jednog predsjednika, imenovanjem a ne izborom sljedećeg, nedosljednošću, kaosom. Neymar, koji je još jednim promašajem zicera u Valladolidu izbezumio navijače, bio je rupa koju si je uprava sama iskopala - koštala je klub silnog novca, narušila je mir u svlačionici, izložila je klub i njegovu blagajnu javnom i sudskom linču, a prije svega zanemarila je goruće potrebe u sastavu, kao što su stoperi ili pomlađivanje momčadi.

Messi, koji izgleda stres i tjeskobu sve češće manifestira ne samo lošijim igrama nego i povraćanjem, iz spasitelja se pomalo pretvara u nezadovoljni teret. Problemi se množe nevjerojatnom brzinom, nema prostora za pogrešku. Igrači su izgubili vjeru u sebe, navijači, kojih je sve manje na stadionu i već ih kažnjavaju prvim zvižducima, također.

"Barca ne djeluje kao momčad koja se u stanju boriti za titule" piše katalonski Sport koji, slično kao i drugi komentatori, ocjenjuje da su igrači sve komotniji i da leže na starim lovorikama. "Došao je dan za smjenu generacija" najavljuju, žaleći što to nije učinjeno već prošlog ljeta. No, Barcelona je tada još bila prejaka i prevelika da bi se netko usudio dirati u momčad koja je opčinila svijet.