Ne brinite za Dudua i Olića, nisu oni klinci

ZAGREB - Nicklas Bendtner se hat-trickom Portu u utorak probio na drugo mjesto ljestvice strijelaca Lige prvaka. S četiri gola 22-godišnji Danac sada puše za vrat prvom golgeteru platinastog natjecanja, Cristianu Ronaldu, a to je podatak koji teško može pomoći povratku Eduarda Da Silve na radar Arsenea Wengera .

Hrvatski nogometaš se nakon ozljede u premierligaškom dvoboju na Villa Parku (27. siječnja) nalazi u stanju slobodnog pada, njegov golgeterski rejting u svlačionici “topnika” bitno je narušen što najbolje ilustrira podatak da je u posljednjih osam Arsenalovih utakmica skupio samo 25 minuta, ulazeći kao joker s klupe protiv Stoke Cityja i Burnleyja. Wenger je u međuvremenu džepnom genijalcu Aršavinu pronašao dostojnog partnera u Bendtneru - inače napadaču čiji nogomet izazva više kontroverzi nego globalno zatopljenje - te usput u život vratio Thea Walcotta. Dudu mora brzo reagirati i ponuditi nešto s poznatog “fox in the box” repertoara ili će do kraja sezone biti osuđen na epizodne uloge.

Ivica Olić je u boljoj, ali ne i bajnoj situaciji. Louis Van Gaal mu u Bundesligi dozira minutažu, a u top-utakmicama poput dvaju sudara s Fiorentinom zaboravlja ga na klupi, premda mu je Olić u najdelikatnijem trenutku sezone produžio vijek trajanja na klupi bavarskog giganta onom čudesnom predstavom protiv Juventusa.

Treba li status njegovih najboljih napadača brinuti izbornika Slavena Bilića? Renomirani stručnjaci kažu - ne!

- Bilo bi bolje da obojica igraju, ali realnost je takva da su Dudu i Olić nogometaši jako velikih klubova, a za takve klubove igraju veliki i veličanstveni igrači. Jednostavno ne mogu uvijek dobivati minutažu kakvu bi željeli. Bayernov trener lako bi izabrao najboljih jedanaest da igra u ritmu nedjelja-nedjelja, ali momčad svaka tri-četiri dana igra ozbiljnu utakmicu pa i Van Gaal mora kalkulirati - kaže Tomislav Ivić.

Iz njegova rakursa, Nicklas Bendtner bio je logičan napadački izbor za Porto.

- On je konstitucijski jači i potpuno drugačiji od našeg Eduarda, koji je ponekad previše nježan. Eduardo je gol-igrač, on gol vidi iz kreveta, dok Bendtner više radi za momčad i unosi paniku u suparnički obrambeni red.

Eduarda i Olića treba ocjenjivati u kontekstu grupe. Obojica su ravnopravni članovi svojih momčadi, na njih Bilić uvijek može računati.

Ilija Lončarević dijeli Ivićevo mišljenje. Ne treba zvoniti za uzbunu jer Hrvatska ionako osuđena funkcionirati u režimu hladnog pogona sljedećih šest mjeseci.

- Ovog trenutka njihovo sjedenje na klupi nije alarmantno. Kvalifikacije počinju tek u rujnu, dotad se njihova forma i status u momčadi mogu promijeniti. Ne bih se brinuo za Eduarda i Olića, oni više nisu klinci nego dokazane vrijednosti i iskusni nogometaši - objašnjava Lončarević.

Hrvatska reprezentacija u prošlosti je patila od “sindroma igrača s klupe”. Dobar dio “vatrenih” u klubovima je krvario za minutažu, ali rezultati reprezentacije zbog toga nisu patili: - Može se tolerirati pojedinačne slučajeve, ali ne bi bilo dobro da dvojica-trojica standardnih reprezentativaca ne igraju u klubovima - dodaje Lončarević.