NEKAD PUNI ZVIJEZDA, A DANAS - ANONIMACA Je li tko u Hrvatskoj čuo za Ivelina Popova?

Bugari su nekad imali rivalstvo Levskog i CSKA, jak klub u Plovdivu, briljantne napadače Hristu Stoičkova, Emila Kostadinova i Ljuboslava Peneva, legendarnog ćelavca Jordana Lečkova, izvrsnog Krasimira Balakova, “mistera” Trifona Ivanova... Imali su reprezentaciju koja je u SAD-u 1994. godine u četvrtfinalu prekinula praksu Nijemaca da dođu barem do finala Svjetskog prvenstva što su prije toga učinili triput zaredom, i razvlastila ih od svjetske titule. No, bilo je to jedino doba u kojem je Bugarska figurirala kao sila, svjetski jaka momčad spremna matirati svakoga. Jer sve do 1986. godine oni nikad na Mundialu nisu prošli skupinu, a na završnicu Eura prvi su se put plasirali tek 1996. Respekt su izazivali i s generacijom Dimitra Berbatova, Stiliana i Martina Petrova... Sigurno su reprezentacija koju Hrvatska uvijek mora uvažavati, ali Bugarske nije bilo na velikim natjecanjima već deset godina, od Portugala 2004., a u posljednjim ciklusima često se nisu nalazili ni blizu plasmana, i danas nemaju ni jednog važnog igrača u međunarodnim relacijama.

Zapravo su na desetak dobrih godina (otprilike od 1993. do 2004.) izgradili gro reputacije. Najviše upravo na početku tog perioda, kad su 1993. na Parku prinčeva u Parizu šokirali Francuze i eliminirali ih sa Svjetskog prvenstva golom Kostadinova, te na tom Mundialu osvojili treće mjesto. No, za ponos Bugara nipošto ne zvuči dobro da su ukupno dosad u povijesti nastupili na devet završnica velikih natjecanja, sedam svjetskih i dva europska prvenstva, iako su kao nacionalna vrsta postojali “oduvijek”, a Hrvatska, koja se natječe tek 20 godina ima osam, po četiri Mundiala i Eura. Doduše, prije 1980. za prvaka Europe na finalnom turniru natjecale su se samo četiri najbolje izabrane vrste, što njima nikad nije uspjelo.

Ljuboslav Penev je već sedmi izbornik od 2004. Jer kad ne ide, svašta se isprobava, tri godine je radio Hristo Stoičkov, on je bio na klupi u dvije utakmice s Vatrenima nasuprot Cice Kranjčara, u Zagrebu je završilo 2:2, u Sofiji 3:1 za Hrvate. Slijedili su Stanimir Stoilov, Dimitar Penev, Plamen Markov, pa ponovno Stoilov, Lothar Matthäus, Mihail Madanski i od 2011. je Ljuboslav Penev. Dimitar Penev ih je vodio u najslavnijim danima, do bronce, no povratak mu nije bio sretan.

Tko u Hrvatskoj zna Ivelina Popova? To je danas njihov prvi čovjek, napadač sa 48 nastupa i 8 golova, koji igra za Kuban iz Krasnodara. U utakmici s Dinamom vidjeli smo Aleksandra Toneva iz Celtica, u dresu CSKA iz Moskve u Ligi prvaka s Bayernom prošli tjedan Georgija Milanova... To su najbolji bugarski igrači. Ivanov, čija je procijenjena vrijednost osam milijuna eura i Milanov s pet i najskuplji. Cijena cijele reprezentacija niža je nego Luke Modrića. Bugari se danas mogu uzdati u kolektiv, u domaći teren i golem entuzijazam koji im želi usaditi izbornik. Momčadskom izvedbom nastojat će nadmašiti pojedinačne vrijednosti i kucati na vrata Eura što duže bude moguće. Za to im je ova utakmica jako važna. Već nekoliko sezona centar kvalitete je Ludogorec iz Razgrada, a njegovih šest reprezentativaca oslonac su nacionalne vrste: Stojanov, A. Aleksandrov, Diakov, Minev, Zlatinski i M. Aleksandrov.

Posljednjih godina nacija im nije vjerovala. Na utakmice reprezentacije stizalo je manje ljudi, atmosfera nije bila paklena kao negda. Međutim, Penev je obećao bolje lice ekipe, borbenije i spremnije da osvjetla obraz države. Vjera u reprezentaciju se vraća, iako danas Bugari nisu sigurno što doista smiju očekivati. Ludogorec, čije su prezentacije u Ligi prvaka dobre, iako nema ni jedan bod u prva dva kola, dodatno podgrijava nadu. Momčad čiji su glavni igrači u ruskoj i bugarskoj ligi nije vrhunska. Ali uvjerili smo se već koliko opasni za Hrvatsku mogu biti rivali čija je snaga skupna izvedba.

U kvalifikacije su krenuli svladavši Azerbajdžan u Bakuu, u prijateljskim utakmicama ove godine dobili su Bjelorusiju 2:1 i igrali neodlučeno s Kanadom 1:1. Ipak, prošli ciklus zaključili su porazima od Italije, Armenije i Češke, a u cijeloj 2013. jedino su u službenim nastupima pobijedili Maltu, doma 6:0 i vani 2:1. S Dancima su remizirali. To mnogo govori o realnosti koju su živjeli minulih godina. Koliko su napredovali?