OSIJEK - ZAGREB 1-0 Osječani osvojili vrijedna tri boda i napravili novi korak prema ostanku

Nogometaši Osijeka pobijedili su Zagreb 1-0, a jedini strijelac bio je Škorić u 17. minuti. Matas je prošao desnom stranom, onda poslužio Peroševića, koji je zaljuljao pa pretrčao Štigleca, a onda povratnom loptom poslužio Škorića, koji je udarcem desnom nogom sa četrnaest metara pogodio lijevi kut uzalud opruženog Livakovića.

Strategiju ostanka u ligi Osječani su zamislili osvajanjem bodova u prvom redu na domaćem terenu. Zagreb im je bio jedna od prepreka koju su morali prijeći. Uspjeli su. Tri su važna boda stavili na svoj konto i dohvatili željeni cilj. Nisu blistali, nisu bili goropadni, ali bili su racionalni i vrlo, vrlo oprezni. A moglo im se i drugačije sve složiti, jer Zagreb je u drugom poluvremenu dominirao. No, kad je bilo najgušće, kad je bilo najteže, opet je navijačka skupina Kohorta odradila svoj posao. Silnim je bodrenjem pogurnula Bijelo-plave do najvećih napora i zalaganja. Iscrpljujuća je to bila utakmica, a da je tako, osjetio je i trener Ivo Šušak, kojem je pao šećer, pa je na presicu nakon nje poslao jednog od svojih pomoćnika Tihomira Rudeža.

Iznenadio je stručni stožer Zagreba svojom udarnom postavom. Na klupi za pričuve ostali su napadači Gabrijel Boban i Lovro Medić?! Objašnjenje je bilo zaogrnuto u taktičke zamisli.

Svaka je momčad djelovala onoliko koliko je mogla i koliko joj je suprotna dopustila. Domaćini su vrh Zagrebova napada uspjeli udaljiti od svog kaznenog prostora, skratili djelovanje na tridesetak metara od svojih vrata, a svoju igru razvijali s bočnih strana. I to dobro. Matas s desne i Barišić s lijeve strane često su dolazili do prostora i pozicija za centaršutove. S desne je strane to bilo posebno izraženo, jer je Šorša udvajao Matasa pa obrana gostiju nije znala, a pokazalo se, ni mogla zaustaviti njihovo djelovanje.

Ukupno gledano, dojam je da je rezultat koji je Osijek polučio u ovom susretu bio bolji od igre. Jer Bijelo-plavi su djelovali nekako beskrvno, usporeno. Svi osim njegovih bočnih igrača, Matasa i Barišića, ali i Šorše i rastrčanog Peroševića. Nije ni Zagreb igrao dinamičnije i u višem ritmu. Razložno je bilo očekivati izmjene u njegovu sastavu za drugo poluvrijeme. A stručni stožer gostiju je reagirao onako kako je vjerojatno trebao otpočetka. U svlačionici su ostali u vrijeme odmora Mudražija i Stepčić, a u nastavku zaigrali Boban i Medić. Dva nova, svježa i odmorna napadača bila su nada gostiju da će postati opasniji po domaćina. A da je Zagreb s njima živnuo, odmah se vidjelo. Morao je odmah reagirati i strateg domaćih uvođenjem okretnog Glavaša umjesto Škorića, koji se u međuvremenu ozlijedio. Ubrzo i Mešanovića. Ali Zagreb je došao do daha, krenuo u češće i nimalo bezazlene napade. Opet se osjetio onaj nespokoj u igri Osječana, onaj strah koji ih sputava u svakoj utakmici u kojoj igraju pod pritiskom imperativa. Dopustili su Zagrebu da se razmaše vlastitim povlačenjem pred svoj kazneni prostor ne našavši kvalitetnu ideju za novi pritisak ka gostujućoj obrani i neku novu možebitnu prijetnju vrataru Livakoviću.

Ostat će poslije svega pitanje što bi bilo da je Zagreb otpočetka koristio Bobana i Medića. A trebao je, jer i njihov je ulazak u drugom poluvremenu to potvrdio. Gosti su tada postali življi, opasniji, okomitiji. No Osječane to ne zanima. Oni su došli do svog cilja. Apsolutno zasluženo.