Židak: Šuker i Bokšić ‘igraju’ za dvojicu stopera

Već tri tjedna borim se u duši oko ovog članka! Mogao sam sasvim pristojno živjeti i bez njega! Ali, škaklja me da su dvojica najvećih centarfora u Hrvata, otkako je ove države, danas na različitim stranama. Jedan na sjeveru, drugi na jugu. Davor Šuker i Alen Bokšić! Dvije briljantne karijere, koje se razlikuju samo u jednom detalju. I Šuker i Bokšić su bili europski klupski prvaci, zabijali su presudne golove za Hrvatsku, Real Madrid, Olympique Marseille ili Juventus, oba su bila u Engleskoj (Šuker u Arsenalu i West Hamu, Bokšić u Middlesbroughu) i oba, nakon završetka karijere, nemaju preveliku želju za nogometom. Bokšić je jednom priznao: “Nakon nogometne karijere, samo sam jednom igrao nogomet. Nije ih bilo dosta, pa sam stao na gol...” Šuker je to činio tek nešto češće, uglavnom, kada bi se Maradona opraštao na “Bomboneri” u Buenos Airesu ili kada bi “mali zeleni” došao u Novi Vinodolski. Jedina razlika; Šuker nikada nije igrao u Seriji A, a Bokšić u Primeri...

Samo jednom su došli u priliku zaigrati zajedno, osim u reprezentaciji Hrvatske, gdje su također malo vremena zajedno proveli na terenu. Prije devetnaest godina, tadašnji direktor Dinama Velimir Zajec želio je okupiti magični kvadrat HR nogometa u Dinamu. Na lageru je imao Bobana i Šukera, želio je Zvezdi oteti Prosinečkog, a i Alen Bokšić je već bio u Zagrebu, samo se čekala potvrda predsjednika Josipa Šoića. No, “Boka” je uzalud dva dana čučao u Intercontinentalu i u Zajecovom kafe baru u Tkalčićevoj, otišao je u Marseille. “Stativa”...

Nećemo sad ponavljati da je Šuker bio najbolji strijelac SP-a u Francuskoj, da je zabijao golove Andreasu Köpkeu, Fabienu Barthezu i Edwinu van der Saaru, kao što je nepotrebno govoriti da je Bokšić blistao u Juventusu i Laziju, da su njegovi golovi odveli Hrvatsku na dva svjetska prvenstva (gol Ukrajini u Kijevu i Belgiji u Zagrebu) i da je u Premiershipu bio bolje plaćen nego famozni David Beckham (64.000 funti tjedno). Da je jedne godine njegov gol potopio i Manchester United na Old Traffordu...

To su “tempi passati”, prošlost. Danas Davor Šuker živi u trokutu London - München - Madrid, a Bokšić na relaciji Makarska - Rim. Već su zaboravili dane kada su ih trenirali Fabio Capello, Arsene Wenger ili Sven Goran Eriksson, jedino se sjećaju najdražeg od svih trenera Ćire Blaževića i njegovog nezaboravnog “kriještanja”: “Sine, samo ti možeš spasiti Hrvatsku!” Rekao je to toliko puta i Šukeru i Bokšiću! Vjerojatno su i zaboravili (sigurno se nisu obogatili), izvještavali su za Jutarnji list, na što smo ponosni!

Danas “igraju” za dva stopera! I dok je Davor Šuker digao ruku za Vlatka Markovića, Alen Bokšić je stao iza Igora Štimca, bez obzira na manje nesuglasice iz prošlosti. Prijateljstvo iz Ćirinog doba je jače od nekih grubih, nekontroliranih riječi i danas se Bokšić bori za svog “stopera”, koji se kandidirao za predsjednika HNS-a. Prije nekoliko godina odbio je Slavena Bilića, koji ga je htio dovesti kao direktora reprezentacije, želio je ostati izvan “dvorskih borbi” u hrvatskom nogometu, kao što se kratko zadržao i u Hajduku. Kada je vidio kamo to vodi, rekao je - adio!

Dvojica jakih igrača, dvojica svjetskih napadača, simbolizirat će utakmicu između Vlatka Markovića i Igora Štimca, u kojoj će Šuker ili Bokšić možda zabiti i presudni gol. Jer, njihov utjecaj na nogometni puk je ogroman! Ovaj put igraju samo za “momčad”, ovaj put igra samo karizma njihovog imena i iznimna popularnost. Bez obzira na to što je to sudar dva podneblja, kontinentalnog i mediteranskog, dvojice igrača čiji su golovi zadivili svijet, dvojice nogometaša neponovljivog ega, koji se nisu pretjerano voljeli, ali su se poštivali, koji su bili “samo svoji”, bit će to utakmica u kojoj će se gol odluke zabiti u sudačkoj nadoknadi. U ovom času je Davor Šuker nešto ambiciozniji, označen je kao Markovićev nasljednik, dok je Alen Bokšić sasvim neambiciozan, uvjeren sam da je on samo - poguranac! Iako, nisam zavirio u Štimčeve nacrte, možda ga budući predsjednik i tamo vidi kao jednog od ključnih ljudi za novo doba hrvatskog nogometa!