CRO COP IDE DALJE? 'Sin me nagovara da prestanem, ali ja i dalje nisam siguran da je kraj'

Sjedio je u dvorani za press konferenciju, snužden, s bolnom grimasom na licu. Mala kazaljka na satu bila je vrlo blizu brojke dva. Na potrganom bicepsu, kojeg je operirao prije godinu i pol, a ozlijedio tri tjedna uoči Grand Prixa, stajala je krpa s ledom. Lica standardno nagriženog savio se oko bolnih rebara. “Imam iskustva s time, bojim se da ih je nekoliko puklo”. Mirko Filipović, dvadesetak minuta nakon što je opasan naslovom pobjednika K-1 Grand Prixa. Boljelo je sve, i aduktor zbog kojeg je mislio da neće moći lansirati lijevu nogu, ali pojas je bio pred njime.

Boli, ali vrijedilo je!

- Kruna moje karijere. Nikada se u životu nisam borio s fizički snažnijim borcem (mislio je na finalista Londta, op. a.), nikada nisam ni dobio toliko udaraca koljenom. Presretan sam - rekao je Filipović između reda zahvala svim suradnicima.

Sedam godina nakon što je otišao do kraja na PRIDE-ovu turniru, 38-godišnji Cro Cop slavio je i u K-1 finalu. Ismael Londt, simpatični Surinamac koji je nakon poraza pred novinarima zagrlio “jedinog borca koji mu je ikada u karijeri bio uzor”, pao je u finalu. Jedini kojeg je Filipović srušio u tri borbe, ali ne i nokautirao, jedini koji je osjetio zaštitni znak, lijevi high kick kojim je godinama harao.

Treba li ići dalje?

- Da citiram pokojnog Đuru Utješanovića, pomislio sam ‘evo meni moje hiljadarke’. Mnogi su me otpisali, bacili me u grob. Došao sam ovdje kao autsajder, a otišao kao pobjednik.

Prvo pitanje koje će si svaki smrtnik, koji, kako je Mirko zaključio, ne zna što znači turnirski (ili bilo koji drugi) način borbe, postaviti u ovakvom trenutku je - zašto ići dalje? Zašto bi netko u Mirkovoj koži, u 39. godini, s dvije turnirske titule najvećih organizacija u kojima se borio i kolekcijom visokoprofilnih, atraktivnih pobjeda pod miškom, želio ovo proći ponovno? Gladne momke koji su gladni uspjeha, a opasni kao vrag. Spomenuti Londt ili ozlijeđeni Badr Hari, koji je morao odustati od polufinala zbog ozljede, vraški su opasni suparnici. Zašto otac dvoje djece, uz svu sreću koju mu pobjede donose, na jednom od vrhunaca karijere ne bi otišao kao veliki šampion?

Ponude nikad unosnije

- Moram sjesti i razmisliti, razgovarati s obitelji i vidjeti što oni kažu. Sada mi se čini da bi nastavak bio traženje kruha preko pogače, ali nisam siguran što ću napraviti. Neki dan sam sina, koji ide u četvrti razred, vozio na trening i pitao ga želi li on da tata nastavi nakon ovoga. Rekao je da ne bi želio. Teško je to za djecu, trauma sve skupa, a još ga i zezaju u školi ako tata izgubi. Vidite da ni moja obitelj večeras nije bila ovdje. Prevelika je to trauma jer ja sam sada pobjednik, ali isto tako su me mogli na nosilima iznijeti iz dvorane.

Razmislit će, preispitati ponude “koje nikada nisu bile unosnije” i donijeti konačnu odluku. Neki Mirkovi intimusi tvrde da je bliži nastavku nego odlasku. Mirko si je propisao dva tjedna mirovanja, a treninzi će u tom razdoblju ustupiti mjesto vidanju rana.