KOMENTAR

Ivica se muči jer želi ostvariti svoj san i uzeti olimpijsko zlato

Sve će podrediti veljači 2014. Za svoj gušt i ispunjenje poruke s natpisa. Zato je zaslužio poštenu priliku i bezrezervnu podršku u, kako se danas čini, posljednjem maratonu u karijeri
 Drago Sopta/CROPIX

Sjedio je u ciljnoj ravnini, na snijegu, mijenjajući poze kako bi što više ugodio koljenu. Prilazili su mu kolege, sa svima je popričao, ali nije micao pogled s velikog ekrana. Kao da se bori za najviša mjesta, kao da svaki novi skijaš koji se spušta niz stazu Gran Risa može donijeti značajnu promjenu njegovu rezultatu.

Rukom je zaklanjao sunce. Bio je to pogled u daljinu, jer na žalost Ivice Kostelića i njegovih simpatizera, pozornica na kojoj se odlučuje o najvećim skijaškim nagradama trenutačno je za najboljeg hrvatskog baš to: daleki, suncem okupani horizont.

Ivica je naviknuo na još gore situacije. Ako je mogao emitirati optimizam iz raznih bolničkih sobičaka, u kojima je imao tek malo svjetlosti i puno vjere da će jednoga dana postati šampion, onda i danas, kada ga od najboljih dijeli “samo” TV ekran i ograda u ciljnoj areni, Kostelić ima pravo sanjati.

Njegov san sažet je u već dobro opjevanom natpisu s kojim je godinama lijegao u krevet, natpisu na kojem je sažet smisao njegova puta. I iz svakog njegovog postupka i riječi jasno je da mu je posljednja misija to toliko željeno olimpijsko zlato.

Dok smo ga u La Villi slušali kako opisuje svakodnevnu mukotrpnu rutinu, rituale kojima pokušava iscijeliti svoje “Ahilovo koljeno”, kroz glavu nam je prošla misao koja vas mora prožeti kada je u pitanju Ivica Kostelić. Zašto se mučiš? Sve si osvojio, dobio si nagradu za trud, odricanje i nadljudsku ustrajnost, i svako od tri olimpijska srebra pozlatio svakom kapi znoja i krvi prolivene za njihovo osvajanje. Nije li funkcionalno koljeno vrednije od još jedne šanse za lov na sveti olimpijski gral?

I onda, već u sljedećoj rečenici, čujemo kako priča o stvarima koje bi laiku zvučale sasvim nebitno, o borbi za zadržavanje startnih brojeva u veleslalomu i superveleslalomu te borbi do posljednjeg koraka. Zbog zadržavanja koraka s konkurentima će, unatoč čuđenju okoline, skijati kada god bude mogao. Sve to, i najavljena, neizbježna rekonstrukcija koljena na kraju sezone, i novi, nadajmo se posljednji postoperativni oporavak u karijeri, proći će samo za novu priliku, za Soči njegovih snova. Sve će podrediti veljači 2014. Za svoj gušt i ispunjenje poruke s natpisa. Zato je zaslužio poštenu priliku i bezrezervnu podršku u, kako se danas čini, posljednjem maratonu u karijeri.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:37